Posljednjih mjeseci sve je jasnije da se tržište nafte teško uspijeva stabilizirati, barem u poslovnim okvirima u kojima energetski sektor obično funkcionira. Cijene osciliraju, a proizvođači i trgovci suočavaju se s izazovnim okruženjem u kojem je teško dugoročno planirati. Istodobno, prirodni plin sve više preuzima ulogu glavnog aktera globalne energetske scene. Ovogodišnji podaci o kretanju potražnje i cijena potvrđuju njegovu otpornost te rastući značaj kao pokretača gospodarskih aktivnosti i važnog tranzicijskog energenta.
Globalna energetska tržišta odavno nisu bila izložena tolikoj nestabilnosti kao proteklih godina. Geopolitički sukobi, inflacija i ubrzani tempo dekarbonizacije uzdrmali su povjerenje investitora te doveli do velikih oscilacija u opskrbnim lancima. Unatoč svemu, prirodni plin ostao je iznenađujuće čvrst oslonac. U Sjedinjenim Državama očekuje se da će proizvodnja tzv. suhog plina do 2026. dosegnuti oko 118 milijardi kubičnih stopa dnevno, što je znatan rast u odnosu na razine s kraja ove godine.
U isto vrijeme, domaća potrošnja ruši rekorde. Prognoze pokazuju da bi potražnja u SAD-u mogla dosegnuti oko 91,4 milijarde kubičnih stopa dnevno – najvišu zabilježenu razinu. Paralelno se šire izvozni kapaciteti ukapljenog prirodnog plina, što dodatno uravnotežuje tržište i potvrđuje globalnu ulogu plina kao stabilizatora energetske ponude. Kombinacija snažne proizvodnje, rastućeg izvoza i pouzdane međunarodne potražnje čini ga jednim od rijetkih energenata koji u ovako volatilnom okruženju zadržava strukturalnu snagu.
Tržišna dinamika
Cijene prirodnog plina također su se značajno oporavile nakon najnižih razina iz 2024. Projekcije pokazuju da bi prosjek u 2025. mogao doseći oko 3,80 USD po MMBtu, što je osjetan skok u odnosu na razdoblje kada je cijena padala ispod 3,00 USD. Za 2026. očekuje se daljnji rast, potaknut sve čvršćim odnosom ponude i potražnje te povećanjem LNG izvoza.
Suprotno tome, tržište nafte i dalje je opterećeno sporim rastom potražnje u pojedinim regijama i dugotrajnim ograničenjima proizvodnje unutar skupine OPEC+. Prirodni plin u tom kontekstu uživa povoljniju poziciju. Kao energent za grijanje, industrijsku proizvodnju i sve važniju proizvodnju električne energije – osobito zbog rastuće potražnje podatkovnih centara – prirodni plin pokriva širok spektar primjena. U trenucima kada obnovljivi izvori ne mogu u potpunosti zadovoljiti potrebe sustava ili kada je nužna brza i pouzdana nadopuna njihove varijabilne proizvodnje, plin postaje ključni element stabilnosti.
Njegova uloga u energetskoj tranziciji sve je vidljivija. Iako je riječ o fosilnom gorivu, plin stvara bitno manje emisija CO2 u odnosu na ugljen, što ga čini prihvatljivijim rješenjem dok se obnovljivi izvori ne razviju do potrebnih razmjera. Plinske elektrane mogu brzo reagirati na promjene u mreži, povećavajući ili smanjujući proizvodnju u skladu s dostupnošću energije iz vjetra i sunca. U brojnim regijama infrastruktura se već modernizira putem tehnologija poput miješanja plina s vodikom ili sustava za hvatanje i skladištenje ugljika, čime se produžava njezina dugoročna važnost.
Novi izvori potražnje
Jedan od najzanimljivijih trendova je rast energetske potražnje potaknut razvojem umjetne inteligencije i širenjem podatkovnih centara. Ti objekti zahtijevaju stalnu, pouzdanu opskrbu energijom, a plinske turbine sve se češće koriste kao rješenje s nižim emisijama u odnosu na tradicionalne dizelske generatore. Procjene govore da bi samo ovaj segment do 2030. mogao generirati dodatnih 6 milijardi kubičnih stopa dnevne potražnje. Primjer nedavno najavljenog projekta u Indiani, gdje se na lokaciji bivše ugljene elektrane gradi plinsko postrojenje od 4,5 GW za potrebe kampusa podatkovnih centara, jasno pokazuje smjer razvoja. Nova elektrana trebala bi imati oko 60 posto niže emisije u odnosu na staru, a u pogonu će biti već 2027.
Naravno, tržište prirodnog plina nije bez rizika. Cijene i dalje snažno ovise o ekstremnim vremenskim prilikama, geopolitičkim turbulencijama te regulatornim pritiscima usmjerenima na smanjenje metanskih emisija i oporezivanje ugljika. Infrastrukturni projekti također su osjetljivi na proceduralna kašnjenja i dostupnost kapitala, što povremeno može usporiti razvoj.
Unatoč tim izazovima, temeljni pokazatelji i dalje su iznimno snažni. Dok obnovljivi izvori ne uspijevaju u potpunosti pratiti ambiciozne ciljeve rasta, a tržište nafte prolazi kroz razdoblja slabosti, prirodni plin ostaje rijetko pouzdano, cjenovno relativno stabilno i razvojno perspektivno rješenje.
U ozračju koje snažno teži postizanju neto-nultog ugljičnog otiska, prirodni plin nameće se kao energent koji nadopunjuje obnovljive izvore, podržava industriju, osigurava stabilnost mreže i povezuje globalna tržišta putem LNG trgovine. On ostaje ključna karika u energetskom sustavu koji se ubrzano mijenja – prijelazni, ali nezamjenjivi stup buduće niskougljične ekonomije.
* Sadržaj omogućio PPD
