U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Prekovremeni rad u preraspodijeljenom radnom vremenu
Prekovremeni rad je strogo određen zakonom i može se odrediti jedino u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim slučajevima prijeke potrebe. Zakonodavac je propisao i da najduže trajanje prekovremenog rada može biti do 8 sati tjedno; ne smije trajati duže od trideset dva sata mjesečno ni duže od sto osamdeset sati godišnje, sve sukladno čl. 45. Zakona o radu gdje je također propisano u kojim slučajevima se o prekovremenom radu radnika mora obavijestiti inspektor rada. Ako radnik radi u preraspodijeljenom radnom vremenu sukladno čl. 47. Zakona, prekovremeni rad bi bio dopušten jedino u slučaju ako je radno vrijeme u preraspodjeli tako raspoređeno da u razdoblju kad traje duže od punog, odnosno nepunoga radnog vremena iznosi manje od četrdeset i osam sati tjedno. Sukladno st. 4. navedenog članka, ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom tog razdoblja, uključujući i prekovremeni rad, ne smije biti duže od četrdeset i osam sati tjedno.
Žana Plazibat, dipl. iur., pravna savjetnica

Kako i u kojem slučaju preraspodijeliti puno i nepuno radno vrijeme
Članak 47. Zakona o radu daje mogućnost da se puno ili nepuno radno vrijeme, ako narav posla to zahtijeva, može preraspodijeliti tako da se tijekom kalendarske godine u jednom dijelu radi duže, a u drugom kraće od punog ili nepunoga radnog vremena. Ako je radno vrijeme preraspodijeljeno, ono tijekom razdoblja u kojem traje duže od punog ili nepunoga radnog vremena može iznositi najviše 48 sati tjedno. Iznimno od ovog pravila preraspodijeljeno radno vrijeme može trajati duže od 48 sati tjedno do maksimalno 56 tjedno pod uvjetom da je navedeno predviđeno kolektivnim ugovorom i da radnik dostavi poslodavcu pisanu izjavu da dobrovoljno pristaje na takav rad. Navedeno znači da ako poslodavac nema sklopljen kolektivni ugovor u kojem je izričito navedeno da preraspodijeljeno radno vrijeme, uz pisani pristanak radnika, može trajati 56 sati, ne može iskoristiti ovu zakonsku mogućnost jer Zakon o radu ne dopušta da se to ugovori Pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili nekim drugim aktom, već samo kolektivnim ugovorom. Primjer kvalitetnog rješavanja ovog pitanja nalazimo u Dodatku II. kolektivnog ugovora za ugostiteljstvo, koji je HUP – Udruga ugostiteljstva i turizma sklopila s predstavnicima sindikata. Ugovor se primjenjuje od 1. ožujka 2010. godine. Predmetnim dodatkom ugovoreno je da se radno vrijeme može preraspodijeliti tako da preraspodijeljeno radno vrijeme radnika može biti 56 tjedno, a razdoblje u kojem se radi dulje od punog ili nepunoga radnog vremena može trajati do šest mjeseci. Time je omogućeno članovima HUP – UUT da iskoriste mogućnost iz stavka 5. članka 47. ZOR-a i ugovore preraspodijeljeno radno vrijeme duže od 48 sati tjedno. Društva koja nisu članovi HUP – UUT mogu ovu mogućnost iskoristiti tako da u svojim kućnim kolektivnim ugovorima ugovore ovu mogućnost ili ako nemaju kućni kolektivni ugovor, da pristupe Hrvatskoj udruzi poslodavaca.
Nenad Seifert dipl. iur., direktor HUP-a Rijeka