Splitska tvrtka SEM 1986, u suvlasništvu Juroslava Buljubašića, krenula je u projekt izgradnje punionice vode na izvorištu Velika Ruda na rijeci Rudi, u općini Otok nedaleko od Sinja. Investicijski projekt izgradnje pogona punionice vode s kompletnom infrastrukturom iznosi oko devet milijuna eura. Naziv projekta je ‘Bijelo zlato’. Krajem svibnja završen je proces rješavanja imovinsko-pravnih odnosa na izvorištu rijeke Rude, te je upravo u tijeku analiza i izrada projektne dokumentacije za gradnju punionice. SEM 1986 je otkupio 5000 kvadrata zemljišta na kojem će se graditi punionica.

Ambiciozni projekt
SEM je od Hrvatskih voda u rujnu 2003. godine dobio tridesetogodišnju koncesiju za crpljenje vode sa Velike Rude u svrhu prodaje vode na tržištu. Izvor je, po dozvoljenom kapacitetu eksploatacije, drugi izvor u Hrvatskoj, a njegova voda spada u skupinu prirodne izvorske vode, te svojim mikrobiološkim i kemijskim svojstvim zadovoljava visoke standarde. SEM 1986 je jedan od 35 korisnika koncesije na crpljenje vode u Hrvatskoj. Voda s izvorišta će se crpiti pomoću cisterne s pumpom do konačne realizacije projekta ‘Pogon punionica na izvorištu Velika Ruda’. Do tada, voda se cisternom prevozi do Trajektne luke Split gdje će opskrbljivati brodove s međunarodnih linija, Planirani kapacitet punionice je sedam i pol tisuća litara vode na sat. Za projekt SEM-ove punionice vode na izvorištu Velika Ruda interes su pokazale i neke inozemne tvrtke, no u SEM-u još ne žele izlaziti u javnost s imenima potencijalnih partnera. Prema podacima Gospodarskog interesnog udruženja proizvođača pića u Hrvatskoj se u prvih šest mjeseci ove godine potrošilo 95 milijuna litara mineralne vode, što je odnosu na 104 milijuna litara potršenih u istom razdoblju lani pad od 9 posto. Uvoz mineralne vode po prvi puta bilježi značajniji pad od 12 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, a uglavnom se uvozi iz Slovenije i BiH. Domaći proizvođači (koncesionari) – Jamnica, Studenac, Badel 1862 na domaćem tržištu prodali su 86,9 milijuna litara mineralne vode što je za 8 posto manje u odnosu na prvo polugodište lani. Izvoz mineralne vode također je pao za 8 posto. Izvorske vode se potrošilo 63 milijuna litara, a u istom razdoblju lani 59 milijuna litara. Izvorska voda bilježi stalan rast pa je tako potrošnja u prvih šest mjeseci veća za 7 posto u odnosu na prošlu godinu u istom razdoblju, ali u odnosu na prijašnje godine je ipak manja. Potrošnja domaće izvorska voda na domaćem tržištu porasla je za 8 posto, dok je uvoz neznatan i dalje je u padu.

Neisplativi izvoz
“Izvoz je uglavnom neisplativ jer je proizvod nekonkurentan zbog visokih opterećanja, poglavito radi koncesijskih naknada koje opterećuju proizvod na domaćem i stranom tržištu, ali i zbog visokih naknada temljem pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu. Unatoč tome, uz silne napore koncesionari postižu sve bolje rezultate u izvozu koji je u odnosu na prošlu godinu u istom razdoblju povećan za 24 posto. No to je daleko od onoga što bi se moglo izvesti, jer naši kapaciteti to dozvoljavaju’, napominje Ružica Glazer, direktorica Udruženja proizvođača pića. Glazer tvrdi da se neke od naknada naplaćuju dva puta na jednu te istu vodu što je neophodno promijeniti u daljnjem usklađivanju domaćih propisa s propisima Europske unije. Godišnja koncesijska naknada od 2,5 posto , obračunava se prema ostvarenom prihodu, što znači da se plaća i za one elemente ukupnog prihoda koji nemaju veze sa vodom kao što su pakovni materijal, porezi i doprinosi, energija, troškovi marketinga, prijevoz i ostali troškovi. Takav način obračuna godišnje koncesijeke naknade Europa ne poznaje’, naglasila je Glazer.

Europska praksa

Niti u jednoj od članica Europske unije proizvođači voda nisu opterećeni davanjima kao u Hrvatskoj. Princip obračuna u svim zemljama gdje se plaćaju naknade je volumen, odnosno kubični metar vode, a iznosi se kreću u rasponu 0,06 eura po metru kubičnom (Mađarska) do tri eura (Slovenija).