Stanje u hrvatskoj prerađivačkoj industriji krajnje je kritično i pod hitno trebamo suvisao program izlaska iz krize proizvodnje. Ovako više ne možemo! – glavni je zaključak prošlotjednog konzultativnog sastanka HUP CRO Industrije održanog na inicijativu predsjednika HUP CRO Industrije, gospodina Vladimira Ferdeljia. Na sastanku su sudjelovali predstavnici metalne, kemijske, elektro, drvne, papirne, tekstilne i kožne industrije (koje čine CRO Industriju), te vodeći ljudi iz prehrambene industrije, proizvođača lijekova, industrije nemetala, građevinskog materijala i rudarstva. Povod za ovaj susret istaknutih predstavnika hrvatske industrije je daljnji pad gospodarskih aktivnosti i izostanak očekivanih mjera gospodarskog oporavka za područje industrije i dinamiziranje proizvodnje i izvoza. Uostalom, upravo je CRO Industrija samo jedan dan od travanjske objave načelnih mjera Programa gospodarskog oporavka prva otvoreno upozorila na svojoj tiskovnoj konferenciji na deficit mjera usmjerenih na proizvodnju, industriju i izvoz. Još je tada isticano da je Vladin program usmjeren prvenstveno na fiskalnu konsolidaciju i da će teško proći provjeru vremena. A da su čelnici CRO Industrije imali pravo pokazuju najnoviji događaji oko rebalansa proračuna koji se dodatno podebljao.

Vodeći ljudi
Na sastanku vodećih ljudi tridesetak industrijskih poduzeća koja veći dio vlastite proizvodnje izvoze izvan zemlje bilo je vrlo malo žalopojki. Ili, kako je jedan od sudionika rekao: “Mi u industriji nemamo više vremena za plakanje. Vrijeme nam opasno curi i moramo hitno nešto poduzeti”. O ozbiljnosti stanja u prerađivačkoj industriji govore i podaci predstavljeni na ovom susretu. Od početka krize, odnosno od 1. listopada 2008. godine pa do kraja kolovoza ove godine hrvatska industrija izgubila je preko 72.000 radnih mjesta. Svaki peti radnik koji je prije krize radio u industriji sada je na burzi rada ili je otišao u neki oblik mirovine. U izlaganjima direktora, odnosno predsjednika uprava proizvodnih poduzeća gotovo je svima bio zajednički nazivnik problem antipoduzetništva u zemlji, nerazumjevanja izvršne vlasti kako središnje države tako i na lokalnim razinama, pretjerani i često nerazumljivi troškovi poslovanja koje hrvatska proizvodna poduzeća ne mogu ugraditi u cijenu svog proizvoda i izvoziti te naše anomalije u inozemstvo. Zajednički je problem i goruće teškoće naplate potraživanja i trajna nelikvidnost koja ugrožava normalno poslovanje. Naveden je i problem neprihvatljivo visokih kamata poslovnih banaka koje posluju u Hrvatskoj koje svojim odnosnom destimuliraju domaću proizvodnju. U tom se svjetlu ukazuje i na problem neučinkovitosti HBOR-a, te nepostojanje istinske izvozne banke koja bi pratila izvozne projekte i osigurala povoljna sredstva za financiranje hrvatskog izvoza. Veliki dio sudionika ukazao je i na poteškoće koje proizlaze iz neučinkovite lokalne uprave posebice u pripremi i sprovedbi urbanističkih planova, pa se događa da tvrtke u industrijskim zonama kasne s početkom građevinskih radova na započetim novim investicijama u proizvodne pogone. Tako investitori sami moraju financirati urbanističke planove, sami izgraditi pristupne ceste, vodovod. Ali, kako su isticali poduzetnici, ni to ne bi bio problem kad bi barem administracija obavljala svoj posao. U takvim uvjetima teško da možemo očekivati nove investicije u proizvodnju, bilo domaću ili stranu. Ponovo je podvučen problem jake kune i to osobito za tvrtke koje puno izvoze, a to je i problem za proizvođače na domaćem tržištu jer je roba iz izvoza jeftinija. Prerađivačka je industrija posebno osjetljiva na ulazne cijene energenata. Plin je za proizvođače i do 30 posto skuplji od cijene koje za ovaj energent plaćaju konkurenti iz regije. Slična je situacija i sa strujom.

Dio se sudionika osvrnulo i na neučinkovitost poticaja u poljoprivredi, istaknut je problem kontinuiranog zakidanja velikih subjekata na račun poljoprivredno-socijalne politike prema seljačkim gospodarstvima (potpore, IPARD), a da stvarnog rezultata nema jer iz dana u dan raste uvoz hrane. Bilo je riječi i o problemima u tekstilnoj, kožnoj i obućarskoj industriji, sektoru koji zapošljava velik broj radnika, čija je prosječna dob iznad 40 godina, uglavnom žena s osnovnom i srednjom školom, dakle strukturom koja će vrlo teško pronaći novo zaposlenje izvan tekstilne industrije i koji će u postojećim uvjetima vrlo teško opstati. Poduzetnici su ukazivali i na neimanje nikakve koristi od postojeće diplomacije koja nema sluha za zahtjeve poduzetnika i izvoznika. Spomenut je i neprovediv važeći Zakon o rudarstvu čije odredbe u praksi onemogućavaju vođenje upravnih postupaka od izdavanja odobrenja za istraživanje mineralnih sirovina pa sve do dodjele rudarske koncesije.

Sastanak s premijerkom
Brojni problemi koji pritišću hrvatsku prerađivačku industriju potaknuli su predstavnike HUP CRO Industrije da zatraže sastanak s premijerkom Kosor i njezinim gospodarskim timom (na čelu s potpredsjednikom za gospodarstvo) na kojemu bi sličan sastav predstavnika istaknutih hrvatskih industrijskih poduzeća udruženih u CRO Industriju predstavio realne probleme u realnom sektoru i ukazali na najznačajnije probleme koji traže hitnu reakciju. U suprotnom, doći će do daljnjeg otpuštanja radnika i zatvaranja firmi u sektoru industrije, sektoru koji je pokretač i nosioc svih gospodarstvenih aktivnosti i poleta društva. Jer, bez oporavka industrije i proizvodnje, bez snažnijeg poticanja robnog izvoza teško je ičekivati i gospodarski oporavak u zemlji. U ostalom to pokazuju i primjeri zemalja koje su izašle iz recesije. Tu će svakako biti potrebna i koordinirana akcija i suradnja sa sindikatima iz realnog sektora koji osjećaju na vlatitim plećima težinu stanja u kojemu se sektor nalazi – zajednički je zaključak sudionika proširene sjednice HUP CRO Industrije.