Dubravka Lekić osnovala je u jesen 1990. Centar za njegu i pomoć u kući bolesnim osobama, što je tada bila prva privatna zdravstvena ustanova u Hrvatskoj. Kao viša medicinska sestra u rodnom Varaždinu sudjelovala je prije devedesetih u osnivanju državnog centra za njegu, a kad je 4. siječnja 1991. dobila od Ministarstva zdravstva dozvolu za rad, već je zapošljavala 28 ljudi. Danas je vrlo uspješna poduzetnica, vlasnica termi i hotela te ustanove za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju, dva centra za rehabilitaciju i dva stračka doma u kojima radi 530 zaposlenih i većina njezine obitelji.

Sama sve kontrolira
Iz zdravstva u turizam je zakoračila 1997. kada je od Privredne banke kupila zapušteni kompleks Jezerčicu u Donjoj Stubici i preuredila u elitnu turističku kontinentalnu destinaciju. Često je, kaže, zovu razni posrednici koji joj nude neke od staračkih domova u izgradnji ili zapuštene toplice koje vape za ulaganjima, ili pak jednostavno traže pomoć i posao. Međutim, misli da se neće nikad toliko proširiti da ne bi mogla biti u stanju sama kontrolirati poslovanje. Na primjer, u vrijeme Domovinskog rata bila je na istočnom frontu gdje je osnivala centre za njegu, ali ih je nakon završetka rata darovala upravo zbog toga njihovim voditeljima.Posvećenost poslu potvrđuje našim razgovorom, zna odgovor na svako pitanje u detalje, a posebno kad je riječ o brojkama. Tako je ukupan prihod termi Jezerčica u kojima je ona direktorica tvrtke, a Ernest Svažić direktor hotela 12 i 14 milijuna kuna. Zatim dvije socijalne ustanove ostvaruju godišnje 30 milijuna kuna, a kroz ugovore s zdravstvom dolazi oko tri milijuna kuna prihoda. To su u Varaždinu Ustanova za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući, od koje je sve počelo 1990. i u kojoj je sada ravnateljica starija kćer Zrinka Lekić. Zatim je u Varaždinu i Dom socijalne skrbi za starije i nemoćne osobe s podružnicom u Pribiću te Centar za rehabilitaciju s podružnicom Pustodol, na čelu kojeg je kćer Ivana Kovačić. U Varaždinu postoji 250 smještajnih kapaciteta, u Pustodolu isto toliko, a u Pribiću ih je 56.

Prvi privatni dom
Od ukupnog broja kapaciteta u svim objektima 480 financira se preko Ministarstva zdravstva. Djelatnost smještaja i skrbi za korisnike svih ustanova zahtijeva zapošljavanje medicinskih sestara, fizioterapeuta, radnih terapeuta, defektologa logopeda i rehabilitatora, socijalnih radnika i njegovatelja. Dom umirovljenika u Pribiću isto je prvijenac u Hrvatskoj jer je osnovan 1993. kao prva privatna ustanova socijalne skrbi za starije osobe koje zbog različitih, uglavnom zdravstvenih razloga, trebaju organiziranu cjelodnevnu skrb, zdravstvenu njegu i rehabilitaciju. Za ovaj dom koji je ujedno i najmanji objekt Dubravku Lekić vežu drage uspomene i sjećanja. Naime 1992. pozvana je u Vinkovce gdje je srušena bolnica i gdje je hitno trebalo organizirati njegu i liječenje u kući. Već je u lipnju te godine u Vinkovcima otvorena podružnica varaždinskog centra, zatim u Županji, Slatini i Novoj Gradiški. U tim podružnicama radilo je 1994. gotovo 200 zaposlenih. Godine 1994. kad su liste čekanja za domove umirovljenika bile velike, a banke imale više povjerenja u investitoricu, obitelj Lekić je odlučila u Varaždinu sagraditi dom za stare i nemoćne koji je otvoren već iduće godine. U njemu se danas nalazi 250 štićenika, najtežih bolesnika, dok se u drugom dijelu doma njeguju mentalno zdravi invalidi koji su potpuno ovisni o tuđoj pomoći. Dio korisnika, njih 90, smješten je privatno, a veći dio preko Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Treća ustanova je u blizini Jezerčice, poznati Pustodol, koji je počeo graditi kontroverzni Željko Miketić i u kojem je smješteno 250 djece s fizičkim i psihičkim problemima. Osim toga u Pustodolu se nalazi poseban paviljon za starije osobe, fizički teške bolesnike iz okolice. U Jezerčici Dubravka Lekić ima 18.000 četvornih metara zemljišta za koji je naručen i izrađen urbanistički plan razvoja. Već sada planom je predviđena gradnja bungalova, goleme montažne garaže za cijeli kompleks, gradnja još jednog hotela s vodenim parkom, povezivanje sadašnjeg hotela i kongresnog centra te podizanje nivoa Jezerčice na četiri zvjezdice.

Međunarodna potvrda
To uključuje u prvom planu proširenje unutarnjih bazena s bazenom za plivanje i bazenima za djecu kako se ne bi smetalo ostalim kupačima. U Jezerčicu često dolaze autobusi s hodočasnicima koji pohode Mariju Bistricu, a hotel u Jezerčici ima tri zvjezdice jer im gradnja onemogućava višu razinu. Jezerčica su jedine toplice u Hrvatskoj koje imaju međunarodne certifikate, odgovorno tvrdi naša sugovornica. Dodaje da kvalitetu pružanja usluge jamči naravno ljubazno osoblje, ali svakako i certifikat za kvalitetu ISO 9001 te certifikat sigurnosti hrane HACCP. Također Lekić napominje kako sve ustanove za socijalnu i zdravstvenu skrb iz sastava imaju od 2006. također sustav upravljanja kvalitetom sukladno ovim međunarodnim normama. To ju posebno raduje jer već sada ima upite iz Austrije o zbrinjavanju starijih i bolesnih osoba, ali sve dok Hrvatska ne uđe u EU, bit će nemoguće ih primiti preko njihovih osiguranja.

Karitativan rad spojiv s biznisom

Darivala medicinske centre u Slavoniji
Dubravka Lekić se sjeća da su za najgoreg rata na istočnom frontu u suradnji s tadašnjim ministrom zdravstva Jurajom Njavrom otvarali privatne medicinske centre i brinuli o ranjenicima. Istodobno je iz Jastrebarskog stigao poziv za otvaranje centra u Pribiću. U tamošnjoj bivšoj osnovnoj školi podignut je prema želji kardinala Franje Kuharića dom za bolesnike koji je poslije postao dom za starije i nemoćne. Kaže kako joj je poznanstvo s kardinalom omogućilo da bude i jedina žena na svečanom ručku u povodu proslave Kuharićeve zlatne mise. No kako je rat išao prema kraju, Lekić je sve novoosnovane centre u Pokuplju i u Slavoniji darovala njihovim voditeljima koji su danas njihovi vlasnici i imaju ugovore s HZZO-om.