Kada je 15. veljače 2006. u dnevnim novinama oglašena smrt 62-godišnjega Nikole Lisičara, predsjednika Nadzornoga odbora i većinskog vlasnika Montmontaže, te najavljen pokop i komemoracija u tvrtkinim prostorijama na zagrebačkom Žitnjaku, bilo je to vjerojatno jedno od posljednjih okupljanja njegove obitelji bez imovinskih prijepora. Među ožalošćenima su bili upisani najprije tri unuka, zatim djeca: Mirela, Dario i Andrija Lisičar, supruga Anica, zet John te ostala rodbina. Vjerojatno je tada malo tko slutio kako će smrt, dva tjedna nakon nikad razriješena fizičkog napada na poznatog gospodarstvenika, u godinama koje slijede, na svjetlo dana iznjedriti niz vlasničkih sukoba unutar obitelji Lisičar. Tako će u prosincu 2011. uslijediti odgoda Glavne skupštine Montmontaže. Manjinski dioničari te članovi obitelji pokojnoga vlasnika Nikole Lisičara uvjereni su bili da ta odgoda ima veze s njihovim zahtjevom Upravi da objasni zašto nije provedena posebna revizija prijenosa vlastitih dionica te poslovanja Montmontaže. Cilj te revizije bio je utvrđivanje legalnosti Lisičarove prodaje većinskog paketa Montmontaže zetu Johnu Anthonyju Rohanu neposredno uoči Lisičarove smrti. Udovica Anica Lisičar te sinovi Dario i Andrija Lisičar, koji zajedno imaju 12,5 posto udjela, osporavali su legalnost navedene transakcije i to godinama nastojali dokazati i na sudu. Osim obitelji bivšeg gazde, s vlastitim protuprijedlogom na skupštini se planirao pojaviti i investicijski fond NFD Aureus, koji drži oko devet posto udjela u Montmontaži. Aureus je tada od Uprave tražio isplatu dividende i postavljanje vlastitog čovjeka u NO, umjesto Johna Rohana, kojeg podržava Uprava.

Sporna zaklada
Unutarobiteljski dioničarski sukob je kulminirao, pa je Večernji list u lipnju 2011. rekonstruirao kako je najveću korist od smrti Nikole Lisičara imao zet Rohan, "Irac s američkim državljanstvom koji živi u Los Angelesu". Prije nego što je umro Nikola Lisičar omogućio je svome zetu da, u proceduri čija je legalnost u najmanju ruku upitna, stekne većinski paket dionica Montmontaže. U tekstu je opisano kako je neposredno prije smrti Lisičar želio dionice Montmontaže prebaciti na lihtenštajnsku zakladu Redtree Foundation, a da je u istrazi, navodno, zanemareno kako je u prosincu 2005. na Lisičarev e-mail stigao novi prijedlog zaklade, po kojem bi ona, u slučaju smrti, s Lisičara prešle na njegova zeta. Večernjakovi izvori tvrdili su kako Lisičar ipak nije potpisao novi statut svoje lihtenštajnske zaklade. Neosporno je, dakle, da su se na jednoj suprotstavljenoj strani nepovratno našli kćerka Mirela sa suprugom Johnom Rohanom, a na drugoj sin Dario, koji je u svibnju 2012. s bratom Andrijom i majkom Anicom bio krenuo na kontrolni paket dionica Montmontaže. No, u tome nisu uspjeli, pa sada taj većinski paket glasi na Mirelu Lisičar. Lisičarev je zet navodno bio povezan s osobom koja je bila optužena za ubojstvo jednog bankara na Bahamima. No, istražujući podatke iz američkih registara, došla sam do zaključka kako u tom slučaju nije riječ o istom Johnu Rohanu.

Naime, u svim je američkim registrima obvezno navođenje srednjeg imena ili njegova inicijala. U slučaju zeta riječ je o imenu Anthony, odnosno inicijalu A. U slučaju poslovnog partnera osumnjičenog Lestera Turnquesa riječ je o Johnu S. Rohanu. Na njegovoj je adresi, doduše, Lisičarev zet prijavljen na splitskom trgovačkom sudu. Naime, Rohan se kao predsjednik NO-a Lavčević-inženjeringa upisao s irskom adresom: Irska, Co. Cork, Ros Na Laoi, Richmond Wood, Glanmire. No, pretragom prema toj adresi lako detektiramo da se ta adresa nalazi i kao mailing adresa – dakle za dostavu pošte – za jednu vrijednu nekretninu u kalifornijskom Palm Desertu. Iz drugog registra doznajemo kako su vilu vrijednu 975 tisuća dolara 2. svibnja 2005. na adresi 49501  Canyon View Drive, Palm Desert, kupili John S. Rohan i Mai P Rohan, vjerojatno roditelji Lisičareva zeta. Nije isključeno kako je tu vilu zapravo kupio Rohan na njihova imena. Budući da je nekretnina oglašena na prodaju preko interneta, iz oglasa možemo upoznati raskošni dom površine 300 kvadrata, s tri spavaće sobe i četiri komforne kupaonice. Google Maps omogućuje nam uvid u lokaciju u rodnoj Irskoj, koju je Rohan naveo na splitskom sudu. Satelitska snimka pokazuje kako u ulici Richmond Wood, Glanmire u irskoj oblasti Cork, sve kuće imaju imena a ne kućne brojeve, pa je tako Rohanova umjesto kućnog broja označena imenom Ros Na Laoi.

Kontroverza s adresama
No, to nije jedina kontroverza s adresama misterioznog hrvatskog zeta. Naime, na zagrebačkom Trgovačkom sudu, kao nadzornici Montmontaže, ali i Montcogim-Plinare, John Rohan, ali i Mirela Lisičar, prijavljeni su i s američkom adresom: 8306 Wilshire Blvd br. 127, Beverly Hills. Već i rutinska pretraga otkriva kako supružnici Lisičar-Rohan očito ne žive na toj lokaciji. Naime, to je adresa poslovne zgrade u kojoj su registrirani "Mirela Lisicar Rohan Acupuncture Group" te njezina privatna tvrtka Remedyme. Inače, u Los Angelesu je 17. rujna 2010. John Rohan sa stanovitom Carole W. Morgan registrirao Montmontaza Investment Ltd. na adresi: 12011 San Vicente Boulevard (ured br. 600). Rohan u Los Angelesu posluje još i preko društava: Delongpre Holdings LLC, Mlm Management Inc.i Old Town Redlands Llc. te Signature Holdings, Inc. Zanimljivo je vidjeti kako u kalifornijskom registru Dario Lisičar još 1993. osnovao Montmontaza Ltd. na adresi: 1901 Avenue of the Stars (ured br. 1800), ali kao podružnicu istoimene off shore kompanije iz poreznog raja Delaware. U trgovačkom registru te američke države pak vidimo da je osim Montmontaze Ltd., osnovane 1993., u Wilmingtonu registrirana i Montmontaza Engeenering Llc. 1995. na drugoj adresi u gradu Lewesu.

Portal koji bilježi sve transfere luksuznih nekretnina donio je početkom kolovoza 2011. priču o prodaji 3,875 milijuna dolara vrijedne rezidencije u otmjenom Beverly Crestu u Los Angelesu. Iz priče doznajemo kako je John II. Rohan vilu površine 600 kvadrata na adresi 1361 Tower Grove Drive kupio 2003. za 1,589 milijuna dolara, premda je vila porezno procjenjivana na više od 2,5 milijuna dolara. Ta nekretnina, građena 1986., poput drugih višeg cjenovnog razreda, dulje je vrijeme tražila kupca. I danas je na internetu dostupan taj oglas. Iz priložene fotogalerije vidimo raskošni interijer i eksterijer. Na prvi pogled lako bi se moglo zaključiti kako je to dom neke filmske zvijezde, a ne donedavna imovina dijela obitelji pokojnog gazde hrvatske tvrtke… U Los Angelesu Lisičarev je zet inače upisan i s imenom John A. Rohan, ali i John Rohan II. Pod tim prvim imenom kupio je spomenuti ultraskupi posjed, u kojem je kao vlasnica bila upisana i Mirela, dok je kao John A. Rohan 2000. kupio nekretninu vrijednu oko 615.000 dolara na adresi 7929 Santa Monica Boulevard. Na toj adresi posluje pub The Surly Goat sa 3,5 zvjezdica. Sada bračni par Lisičar-Rohan, većinski vlasnici Montmontaže, žive na adresi: 506 North Mansfield Avenue, Los Angeles. Tu su nekretninu kupili 25. travnja 2008. za 819.500 dolara. Premda ta vila nije raskošna kao ona na Beverly Crestu, i tu je riječ o otmjenoj prizemnici s vrtom, trima spavaćim sobama i dvjema kuponicama. Zašto nijednu od stvarnih adresa supružnici Rohan-Lisičar nisu prijavili u službene registre, nije poznato. Nije poznato ni zašto je Rohan 2004. prijavljivao na hrvatski trgovački sud adresu vile: 1738 North Ogden Drive, Los Angeles, koju je prodao skupa s Mirelom Lisičar za 1,34 milijuna dolara jednom američkom bračnom paru.

D. Lisičar bez komentara
U zemljišnim knjigama Los Angelesa moguće je pronaći zadužnice obitelj Lisičar. Jedna pozajmica upisana je u rujnu 1998. na ime Darija Lisičara, a druga u srpnju 2003. na ime Mirele Lisičar. Ostale brojne transakcije upućuju na zaključak kako su ipak supružnici Lisičar-Rohan nakon smrti Nikole Lisičara krenuli u krupnije nekretninske transfere. Neke od spomenutih kontroverzi pokušali smo rasvijetliti kod samih aktera. Dariju Lisičaru e-mailom smo poslali upite, jedan na službeni Montomontažin e-mail, o registraciji Montmontaže u Americi, kontroverzama vezanim uz prijavu drugih adresa u Los Angelesu od stvarnih njegove sestre i zeta u hrvatski trgovački registar, ali i o njegovoj ulozi u poslovima tvrtke Adriatica Development. Odgovor nismo dobili.  Sve dok neka nova istraga ne ponudi čvrst odgovor na pitanje tko je napao Lisičara i zašto, nemoguće će biti rasvijetliti brojne nedoumice koje su Montmontažinu sudbinu stavile u kontekst dramatičnog dioničarskog i obiteljskog sukoba. Iako je novac očito investiran u inozemne nekretnine, pitanje je može li se do kraja ići u trag novcu, a time i mogućim motivima napada na Lisičara, bez dubinske međunarodne istrage. 

Sinovi ostali kratkih rukava

Dariju propao Nicolas, Andrija kontrolor u Nestleu

Stariji Lisičarev sin Dario sa suprugom je vodio luksuzni butik brendirane robe Nicolas Concept Store (nazvan po njihovu sinu) u zagrebačkom Kaptol centru, no taj je posao propao unatoč medijskoj kampanji u brojnim novinama. Da Dariju i njegovoj supruzi Tajani baš i ne cvjetaju ruže, može se zaključiti i po tome što su taj biznis vodili preko tvtrke L-Stil Conceptus, kojoj je 27. ožujka 2008. povećan temeljni kapital sa 20.000 kuna na dva milijuna kuna unosom prava na povrat pozajmice. Inače, sin Dario s obitelji živi na zagrebačkom Jarunu u stanu od 133 kvadrata na kojem su hipoteke od 100 tisuća eura Erste Card Cluba i 200 tisuća eura Volksbanke Zagreb. Dario je bio i prokurist tvrtke Adriatica Development sa sjedištem na Montmontažinoj adresi, Rakitnica 2, čiji je temeljni kapital u listopadu 2006. povećan na 36,62 milijuna kuna. No, ta je tvrtka Amerikanca Petera Hornicka, čiji je osnivač bila istoimena off shore iz Delawarea, preseljena na Sveti Duh 36, a sada je u stečaju. Čini se da i mlađi sin Andrija Lisičar nije ostvario veliku korist kao nasljednik carstva Montmontaže. Prema podacima s LinkedIn profila, posljednje dvije godine distribucijski je kontrolor u Nestle Adriaticu, i to nakon završetka poslovne škole na koledžu Santa Monica.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

*Irena Divković Milanović/Poslovni dnevnik; U slučaju prenošenja teksta obvezno navesti autora teksta i originalni link na tekst na www.poslovni.hr.