Hrvatska u posljednjih osamnaest mjeseci putuje kroz svojevrstan tunel ekonomske krize u kojemu radi samo poneka lampa sa strane. U tih godinu i pol dana intenzivne domaće krize redale su nam se uglavnom loše vijesti. A osim toga već smo svi poprilično umorni od njih. Nizali su se razni negativni trendovi na makroekonomskom planu: pad BDP-a, pad industrijske proizvodnje, pad trgovine na malo, pad zaposlenosti i porast nezaposlenosti, pad investicija, pad obujma građevinskih radova i izdanih dozvola za gradnju i drugo. Pratile su nas i razne druge ekonomske nedaće, od plinske krize u siječnju prošle godine preko loših ekonomskih rezultata lanjske turističke sezone (unatoč brojki o broju dolazaka i noćenja) do neuspjela prvoga kruga privatizacije brodogradilišta. U tih godinu i pol dana utvrđena su dva godišnja državna proračuna (2009. i 2010.) i oba puta smo u našoj Udruzi govorili da je razina javne potrošnje koja se predviđa u proračunima neodrživa. Već smo kod rasprave o razini prihoda i rashoda središnje države upozoravali da je neodrživa planirana dinamika prihoda i rashoda. U raznim smo prigodama (“Pet prije dvanaest”, “Pet poslije dvanaest”…) uz prijedloge mjera koje je potrebno donijeti kako bi se ublažile posljedice krize upozoravali i na opasnost nečinjenja. Nanizali smo dvadesetak konkretnih preporuka izvršnoj vlasti.

Krizni porez
Među tim prijedlozima bila je i preporuka o osnivanju interventnog fonda za pomoć posrnulom gospodarstvu (23. listopada 2008. godine). Nedavno je izvršena i prva aukcija za kredite po tzv. modelu A za pomoć hrvatskim poduzećima. Uskoro kreće i drugi te treći model (koji su u neku ruku operacionalizacija prijedloga HUP-a iz listopada 2008. godine). Kad je nakon drugoga prošlogodišnjeg rebalansa uveden posebni, tzv. krizni porez, strahovali smo od njegovih posljedica na gospodarski život. I dok su kreatori fiskalne politike razmišljali kako održati fiskalnu stabilnost, i to povećanjem proračunskih prihoda, poduzetnici su ukazivali na tada još skrivene učinke takve odluke. Još smo tada rekli da će krizni porez imati dvostruki negativni učinak: smanjit će osobnu potrošnju i negativno će psihološki djelovati na hrvatske građane u smislu promjene ponašanja. Oba su se učinka prepoznala već u rujnu prošle godine kad je znatnije započet pad osobne potrošnje. Početkom ove godine upozorili smo na vrlo štetne posljedice zadržavanja kriznog poreza i tražili od Vlade da ih pod hitno ukine (imamo najavu Vlade da se ukida niža stopa kriznog poreza 1. srpnja), te da donese sasvim konkretne mjere za smanjenje parafiskalnih nameta (ima naznaka da bi se moglo i na ovom području učiniti kvalitetnije rezove), kao i da kreše doprinose na plaće (o ovome su razgovori još na načelnoj razini).

Javna potrošnja
Tada smo upozorili da bez povećanja konkurentnosti rada, a najbrži put je upravo kroz smanjenje opterećenja dohotka zaposlenih, neće doći do povećanja zaposlenosti kao ni do raspoloživog dohotka stanovništva, pa time i oporavka potrošnje. Smanjenje rashoda javnog sektora, koje je praćeno smanjivanjem poreznih stopa i parafiskalnih procedura, formula je koju prepoznajemo u najavama predsjednice Vlade kad govori o bolnim rezovima koje namjerava provesti u ovoj godini. Ako je suditi prema nekim “probnim balonima” koji se mogu čitati u medijima ovih dana, čini se da je premijerka Jadranka Kosor vrlo odlučna u tim svojim nakanama. Ono što se može čitati iz tih najava je svakako sljedeće: svesti javnu potrošnju na razinu podnošljivosti za gospodarstvo kako bi se tom istom gospodarstvu dalo više zraka da se može pokrenuti, a kako bi u konačnici u bliskoj perspektivi i korisnici državnog proračuna imali stabilnije prihode. Sadašnje stanje je opasno i za tzv. realni sektor, ali i za proračunske korisnike. Sadašnje mjere koje su ili u realizaciji ili u najavi (barem koje su do sada dostupne javnosti) daju u ovom našem “tunelu” ipak nešto više svjetla. A kakvim će intenzitetom ono svijetliti i koliko će dugo još svijetliti teško je predviđati. Važno bi bilo da to znaju kreatori ekonomske politike u zemlji. Jer oni su naši dispečeri: određuju brzinu i ograničenja.

mr. sc. Bernard Jakelić, v. d. direktora HUP-a