Vlasnici imovine i upravitelji imovinom vrijednom više od 14.000 milijardi dolara, odnosno 8900 milijardi eura, potpisali su Načela UN za odgovorno investiranje. Prema Eurosifu, ustanovi sa sjedištem u Parizu koja promiče održivost na financijskim tržištima, u Europi je možda čak do 15 posto tržišta upravljanja imovinom u suglasju s društveno odgovornim ponašanjem, nedavno je podsjetio Financial Times u članku pod naslovom “Nemoguća društveno odgovorna misija”. Inicijativu za poboljšanu analitiku podržavaju vlasnici i menadžeri imovine vrijedne 1850 milijardi eura koji su uvjereni da investitori trebaju uzeti u obzir dodatne pokazatelje poput utjecaja na okoliš i korporacijskog upravljanja. Ali premda interes za društveno odgovorne, odnosno održive investicije raste, još je nedovoljno pojašnjeno zašto ga investitori uopće biraju.

Subjektivni sadržaji
Čelnici nekih tvrtki vjeruju da je promatranje, na primjer, utjecaja promjene klime na kompaniju “jednostavno razuman dio procesa investiranja”, a drugi nastoje o investiranju odlučivati u skladu s moralnim principima. Uspješnost prvog pristupa, koji bi se moglo nazvati pragmatičnim, relativno je lako izmjeriti, s obzirom na to da će biti izražena u dobiti. Etički investitori, koji su zainteresirani za posljedice svoje politike investiranja, imaju većih problema s mjerenjem (ne)uspješnosti. “Ne postoji logičan način da se definira društveno odgovorno investiranje, još ne postoji zajednička definicija. Lako je postići dogovor koji se odnosi na društvena, etička, ekološka i dugoročna ekonomska pitanja, ali što stoji iza tih termina je vrlo subjektivno”, izjavljuje Michael Schröder, šef financijskog odjela Centra za europska ekonomska istraživanja (ZEW). Pictet Asset Management, koji (prema FT-u) upravlja s više od dvije milijarde eura imovine prema pravilima društveno odgovornog investiranja, pokušao je stvoriti izmjerivi referentni okvir za investitore koji žele znati kakav su utjecaj njihovi portfelji imali na svijet. “Za uspjeh društveno odgovorne investicijske strategije nije dostatan financijski uspjeh. Ciljevi su društveno odgovornih investitora višedimenzionalni, te njihova funkcija korisnosti izričito uključuje dimenziju društvenih i ekoloških rezultata”, upozoravaju Christoph Butz i Olivier Pictet u dokumentu “Društveno odgovorno investiranje – paradoks uspjeha”. S druge strane, Gordon Hagart iz konzultantske tvrtke onValues upozorava na to da je “nemoguće izvući normativni srednji položaj” uime tisuća ljudi kao krajnjih korisnika. Pictetov dokument, pak, sugerira kako su kao referentne točke za utjecaj društveno odgovornog investiranja dovoljna dva mjerila: jedno ekološko i jedno društveno. Za prvo se koriste jedinice intenziteta ugljika (CIU), mjerilo razvijeno u suradnji s konzultantskom kompanijom Centre Info. Nedavni izvještaj Eirisa (Istraživačke službe za etičke investicije – Ethical Investment Research Services) otkrio je da visokorizične tvrtke, a to su one koje ispuštaju ugljik, uglavnom proipćavaju svoje emisije, ali podaci nisu pouzdani. Christoph Butz smatra da je pronašao rješenje. Ističe da se CIU-i izračunavaju detaljnom analizom kompanijinih ekonomskih aktivnosti, kojom se dobiva realna procjena svih emisija koje se aktiviraju u lancu stvaranja vrijednosti. Korištenje emisije ugljika kao mjerila utjecaja na okoliš neki smatraju ograničenim. “Postoje kompanije čiji glavni utjecaj na okoliš nije promjena klime”, upozorava Stephen Hine iz Eirisa.

Menadžerska dužnost
U Pictetovom sustavu drugi je referentni okvir za procjenu kompanija broj radnih mjesta koja stvaraju. I to se mjerilo također kritizira kao preusko. “Ne tvrdimo da to mjerilo obuhvaća sve aspekte društvenog utjecaja, ali obuhvaća ono što je vjerojatno najvažniji pojedinačni doprinos privatnog sektora društvu i ima veliku prednost da je mjerljivo i dokazivo uz razuman trud”, odgovara Butz. U vezi s “prejednostavnošću” njihova sustava, Butz ističe da većina Pictetovih klijenata želi za svoje društveno odgovorne investicijske porfelje kako kvalitativne, tako i kvantitativne pokazatelje. Matt Christensen, izvršni direktor Europskog foruma za društveno investiranje (Eurosif), smatra kako je Pictetova inicijativa “dobar pokušaj”, ali odmah dodaje: “Bit će provjeren na tržištu i vidjeti ćemo što će biti od nje.” Christensen se slaže s Pictetovom tvrdnjom da mnogi investitori vrijednuju širi utjecaj njihove investicijske politike. “Mirovinski fondovi i zaklade s dugoročnom orijentacijom osobito će biti svjesni potrebe da se u financijski aspekt integriraju društvena mjerila. Već postoji suglasnost da je takvo ponašanje u skladu s njihovom menadžerskim dužnosti”, smatra Christensen. Podjela na pragmatične i etičke investitora nije apsolutna, ističe Finacial Times. Stewart Armer, voditelj društveno odgovornog poslovanja u Fortis Investmentsu, tvrdi da se ta dva aspekta ne može razdvojiti: “U našim poslovnim procesima gledamo na ekološke i društvene utjecaje kao na vrlo integrirane s financijskim. Među tim čimbenicima postoji usklađenost. To nije trostruka konačna bilanca, to je jedna konačna bilanca”, kaže taj menadžer. Iako pomalo sumnja u korištenje jednostavnih mjerila, Armer podržava Pictetov pokušaj da izgradi okvir za objektivna razmišljanja o odgovornom investiranju. Društveno odgovorno investiranje učinilo je mnogo koraka naprijed, ali reklo bi se da treba prevaliti još dalji put, smatra Armer.

U Hrvatskoj još nedovoljno iskustva

U Hrvatskoj je ulaganje kakvo poznaju razvijene zemlje tek u povojima i širi krug građana počeo je upoznavati dioničko tržište zapravo prije godinu dana, nakon javne ponude HT-ovih dionica. Zbog nedovoljnog iskustva ulagača saznanje investira li se njihov novac u tvrtke koje potiču društveno odgovorno poslovanje još nije bitno za njihovu odluku o investiranju, a u Hrvatskoj nisu ni provedene ozbiljnije ankete koje bi se time pozabavile. Među hrvatskim tvrtkama, međutim, društveno odgovorno poslovanje postaje sve raširenije. Tako je 2005. pri HGK-u osnovana Zajednica za društveno odgovorno poslovanje, a 2006. utemeljena je nagrada za tvrtke koje društveno odgovorno posluju.
(A. Pavić)