EN DE

Modernom filozofijom maslinarstva protiv pogrešaka predaka

Autor: Saša Vejnović
03. ožujak 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Sandi Chiavalon iz Vodnjana, tvorac najbolje ocijenjenog maslinovog ulja u Hrvatskoj

Kada bi baka Sandiju Chiavalonu, tada srednjoškolcu, davala nešto maraka za rođendan, nije ih trošio na razuzdane pijanke s prijateljima, pa čak ni na pizzu i kolu. Svaki je novčić mladi Vodnjanac Chiavalon brižno čuvao, a kad je skupio dovoljno, kupio bi kosilicu ili koju sadnicu maslina, nadajući se da će jednog dana ostvariti svoj san i proizvoditi vrhunsko maslinovo ulje. Desetak godina poslije, danas dvadesetpetogodišnji Chiavalon, doista je postigao ono o čemu je kao dječak sanjao. Među najpoznatijim je hrvatskim maslinarima čije je ulje “Ex Albis” doživjelo najveću počast. Lani je uvršteno među petnaest najboljih maslinovih ulja svijeta u talijanskom katalogu “L’Extravergine”, koji maslinari zovu svjetskom Biblijom maslinova ulja. No da bi to postigao, trebalo mu je daleko više od ušteđenog džeparca. “Teško mi je procijeniti koliko sam dosad uložio u ovaj posao jer deset godina mukotrpnog rada i ulaganja nema cijene. Ali mislim da je, što se novca tiče, riječ o oko dva milijuna kuna”, kaže Chiavalon.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Nepotrebne kamenice
Njegova se priča poprilično razlikuje od one većine maslinara kojima je maslinarstvo obično bilo obiteljska tradicija, a prve su maslinike naslijedili. Chiavalonovi, međutim, nisu imali nikakve veze s poljoprivredom. Majka (medicinska sestra) i otac (inženjer brodogradnje) imali su mladi vinograd, tek toliko da se popuni prostor iza kuće. Sandi je, međutim, imao druge planove pa je lozu počupao i zasadio masline. Nakon nekoliko godina stigli su i prvi urodi, ali u procesu proizvodnje maslinovog ulja nije mario za tradiciju, nego je pokušao implementirati modernu filozofiju maslinarstva. Stoga nije čekao da većina ploda sazrije, nego naprotiv, brao je iznimno rano. Čak je imao problema s uljarama koje u vrijeme njegove berbe još nisu ni počinjale s preradom. Za vrhunsko ekstra djevičansko ulje važno je i da od berbe do prerade prođe što manje vremena, kao što je važan i način čuvanja. Stare kamenice stvar su prošlosti zbog poroznoga kamena iz kojeg se teško može isprati i zadnji ostatak lanjskog ulja, pa se ono danas puni u bačve od inoksa. Od svega nekoliko sadnica i s dva kooperanta od kojih je otkupljivao masline Chiavalon danas proizvede gotovo 6000 litara vrhunskog ekstra djevičanskog maslinovog ulja sa svojim maslinama i maslinama osmorice kooperanata. No slijedi daljnje širenje jer je dobio u zakup 21 hektar zemljišta za koje ovih dana treba potpisati ugovor nakon čega će posaditi daljnjih šest tisuća stabala, od čega 1100 vlastitih i oko šest tisuća stabala kooperanata. “U sljedeće dvije-tri godine vjerujem da ćemo proizvoditi 20 do 30 tisuća litara godišnje”, kaže Chiavalon. Za plasman nimalo ne strahuje jer i sad je potražnja za njegovim uljem veća od proizvodnje, a kako je i dosad bio korak ispred većine malih maslinara, nastavit će na isti način. Nedavno je, naime, otvorio distributivni centar u Ljubljani, odakle već opskrbljuje tri vodeća slovenska restorana – u ljubljanski “JB”, “As” i “Dvorac Zemono” u Vipavi. “Ovim smo potezom ušli na tržište Europske unije, a mislim da je to izuzetno važno upravo u ovom trenutku, dok još nemamo problema s prodajom”, kaže Chiavalon, koji bi sve proizvedeno ulje lako mogao prodati u kratkom vremenu, no sam nerijetko stopira prodaju kako bi ulje mogao ponuditi najvjernijim kupcima kroz cijelu godinu. Tako je u ovoj godini za europsko tržište predvidio oko 2000 litara.

Kada bi baka Sandiju Chiavalonu, tada srednjoškolcu, davala nešto maraka za rođendan, nije ih trošio na razuzdane pijanke s prijateljima, pa čak ni na pizzu i kolu. Svaki je novčić mladi Vodnjanac Chiavalon brižno čuvao, a kad je skupio dovoljno, kupio bi kosilicu ili koju sadnicu maslina, nadajući se da će jednog dana ostvariti svoj san i proizvoditi vrhunsko maslinovo ulje. Desetak godina poslije, danas dvadesetpetogodišnji Chiavalon, doista je postigao ono o čemu je kao dječak sanjao. Među najpoznatijim je hrvatskim maslinarima čije je ulje “Ex Albis” doživjelo najveću počast. Lani je uvršteno među petnaest najboljih maslinovih ulja svijeta u talijanskom katalogu “L’Extravergine”, koji maslinari zovu svjetskom Biblijom maslinova ulja. No da bi to postigao, trebalo mu je daleko više od ušteđenog džeparca. “Teško mi je procijeniti koliko sam dosad uložio u ovaj posao jer deset godina mukotrpnog rada i ulaganja nema cijene. Ali mislim da je, što se novca tiče, riječ o oko dva milijuna kuna”, kaže Chiavalon.

Nepotrebne kamenice
Njegova se priča poprilično razlikuje od one većine maslinara kojima je maslinarstvo obično bilo obiteljska tradicija, a prve su maslinike naslijedili. Chiavalonovi, međutim, nisu imali nikakve veze s poljoprivredom. Majka (medicinska sestra) i otac (inženjer brodogradnje) imali su mladi vinograd, tek toliko da se popuni prostor iza kuće. Sandi je, međutim, imao druge planove pa je lozu počupao i zasadio masline. Nakon nekoliko godina stigli su i prvi urodi, ali u procesu proizvodnje maslinovog ulja nije mario za tradiciju, nego je pokušao implementirati modernu filozofiju maslinarstva. Stoga nije čekao da većina ploda sazrije, nego naprotiv, brao je iznimno rano. Čak je imao problema s uljarama koje u vrijeme njegove berbe još nisu ni počinjale s preradom. Za vrhunsko ekstra djevičansko ulje važno je i da od berbe do prerade prođe što manje vremena, kao što je važan i način čuvanja. Stare kamenice stvar su prošlosti zbog poroznoga kamena iz kojeg se teško može isprati i zadnji ostatak lanjskog ulja, pa se ono danas puni u bačve od inoksa. Od svega nekoliko sadnica i s dva kooperanta od kojih je otkupljivao masline Chiavalon danas proizvede gotovo 6000 litara vrhunskog ekstra djevičanskog maslinovog ulja sa svojim maslinama i maslinama osmorice kooperanata. No slijedi daljnje širenje jer je dobio u zakup 21 hektar zemljišta za koje ovih dana treba potpisati ugovor nakon čega će posaditi daljnjih šest tisuća stabala, od čega 1100 vlastitih i oko šest tisuća stabala kooperanata. “U sljedeće dvije-tri godine vjerujem da ćemo proizvoditi 20 do 30 tisuća litara godišnje”, kaže Chiavalon. Za plasman nimalo ne strahuje jer i sad je potražnja za njegovim uljem veća od proizvodnje, a kako je i dosad bio korak ispred većine malih maslinara, nastavit će na isti način. Nedavno je, naime, otvorio distributivni centar u Ljubljani, odakle već opskrbljuje tri vodeća slovenska restorana – u ljubljanski “JB”, “As” i “Dvorac Zemono” u Vipavi. “Ovim smo potezom ušli na tržište Europske unije, a mislim da je to izuzetno važno upravo u ovom trenutku, dok još nemamo problema s prodajom”, kaže Chiavalon, koji bi sve proizvedeno ulje lako mogao prodati u kratkom vremenu, no sam nerijetko stopira prodaju kako bi ulje mogao ponuditi najvjernijim kupcima kroz cijelu godinu. Tako je u ovoj godini za europsko tržište predvidio oko 2000 litara.

Punjenje pod dušikom
Specifičnost Chiavalonova maslinarstva upravo je “Ex Albis”, ulje dobiveno od više sorti maslina. U berbi i preradi sorte se ne miješaju, nego se to čini s proizvedenim uljima buže, carbonazze, istarske bjelice, maražole i leccina kako bi se postigao što sličniji okus specifičan za “Ex Albis”. Bio je to pun pogodak jer danas Chiavalon ne može proizvesti dovoljno da zadovolji potražnju, a kupcima nije prepreka ni prilično visoka cijena. Unatoč tome s pozitivnim poslovanjem još će malo pričekati. Investicije u maslinarstvu prilično su visoke, pa svaku kunu Chiavalon ponovno ulaže u svoj posao od kojeg je lani ostvario oko milijun kuna prihoda. Tako je u 2007. u posao uložio oko 800.000, a lani oko 350.000 kuna. Većinu novca dobio je od Fonda za poljoprivredu Istarske županije za koji kaže da je među prvima krenuo s antirecesijskim mjerama, smanjivši kamate sa pet na četiri posto. Osim u proizvodnju maslina uložio je i u salu za degustaciju ulja u kojoj nerijetko prima znatiželjne goste, ali i stručnjake za ulja. I način punjenja ulja kod Chiavalona je nespecifičan za male maslinare. Kako je kisik jedan od “neprijatelja” maslinovog ulja koje u dodiru s njim počinje oksidirati, Chiavalon je uložio u opremu koja mu omogućava punjenje ulja pod dušikom. Tako se bačva prvo puni dušikom, zatim uljem, a potom opet dušikom do vrha. Isti je postupak i kod punjenja u boce. “Ovako je ulje potpuno sačuvano od vanjskih utjecaja i krajnji kupac, kada otvori bocu, ima ulje jednake kvalitete kao da je tog trenutka prerađeno”, kaže Chiavalon, čije je ulje, osim uspjeha s “L’Extravergine” katalogom u kojem je ove godine dobilo 94 boda i time postalo najbolje ocijenjeno hrvatsko maslinovo ulje, dosad osvojilo čitav niz zlatnih medalja na smotri maslinovog ulja u Vodnjanu, na Vinistri, Maslini u Splitu, ALMA Armoniji u Italiji. No to je, gotovo se sigurno može reći, tek početak tog mladog maslinara iz Vodnjana od kojeg, unatoč njegovim godinama, mnogi stariji maslinari imaju štošta naučiti.

Ambalaža

Nagrađen dizajn
Dizajn ambalaže za ulje napravila je agencija “Bruketa i Žinić”. Bio je to pun pogodak jer osim što je ambalaža dobivala prestižne nagrade, vrlo je praktična.

Miješanje ulja
Kako vrhunsko maslinovo prati i paprena cijena, neki restorani naručuju minimalne količine, a na stolovima ga imaju cijelu godinu. Problem je što u vrhunsko ulje znaju umiješati i ono slabije kvalitete.

Boca koja štiti proizvod
Bočica “Ex Albisa” upakirana je u papirnatu ambalažu koja upija svaku kap ulja tako da naknadno ulijevanje ulja stvara velike i neukusne masne fleke na ambalaži.

Autor: Saša Vejnović
03. ožujak 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati