Uvečer prvog dana škole u kazalištu Mala scena odigrana je premijera nove predstave “Krava Ružica”. Iako je riječ o danu koji će prije obilježiti histerija nego obiteljski odlazak u kazalište, dvorana na Medveščaku bila je i prepuna, publika je sjedila na stubama, a bilo je i onih koji su ostali pred vratima. Premijera je tako ponovljena u utorak, uz jednak interes, a obje izvedbe u subotu jedva su se mogle rezervirati. “Krava Ružica” prva je ovosezonska premijera u zagrebačkim kazalištima.

To nije slučajno, već je dio poslovne strategije prvoga dječjeg privatnoga kazališta u Hrvatskoj koje se na sve moguće načine bori s konkurencijom iako je ona često nelojalna. Unatoč tome svoju dvadesetu godišnjicu Mala scena proslavit će u sezoni s rekordnim brojem predstava, ostavljajući iza sebe svoju najveću međunarodnu turneju po Japanu i Koreji. S novim valom krize koja se očekuje u idućoj godini vlasnici kazališta, bračni par Vitomira Lončar i Zlatko Šimić, planiraju se boriti s još boljim repertoarom, s novim vizualnim identitetom, predstavljenim u utorak, djelo agencije Bruketa & Žinić. Vitomira Lončar tvrdi da je tajna uspjeha Male scene u izvrsnosti koja se potiče od osnivanja kazališta davne 1986. godine nakon što su glumci supružnici odlučili ostvariti svoj san o umjetničkoj slobodi.

Zagreb skrivio bankrot
“Zlatko i ja shvatili smo da ne želimo život provesti u radnom odnosu, vezani uz jednu kuću, te da se ne želimo uklopiti u obrazac u kojem vlada nastojanje što manjeg angažmana za što veću plaću, a umjetnici su činovnici. To je na žalost obrazac koji vlada u hrvatskom kazalištu u kojem do danas nije napravljena reforma, a pravila poslovanja uvedena su početkom prošlog stoljeća. Oboje smo imali odličnu plaću, no željeli smo vlastitu slobodu koja će nam dati kreativnost”, ispričala je za Poslovni dnevnik Vitomira Lončar, dodajući da upravo stoga zadnju riječ u poslovanju Male scene ima Zlatko, umjetnički direktor kazališta, dok je Vitomira zadužena za poslovanje tvrtke. A ruže za Malu scenu nisu uvijek cvale. U dvadeset godina, otkad Mala scena ima dvoranu na Medveščaku, kazalište je preživjelo promjenu države, potom rat te čak dva bankrota. Unatoč tome energija je uvijek bila visoka i predstave su se igrale, što je bilo presudno za opstanak. Mala scena prvo je kazalište koje je u privatne vode krenulo prije osamostaljenja Hrvatske i prelaska na tržišno poslovanje, prvo kazalište koje je brodom ušlo u okupirani Dubrovnik i odigralo predstavu i prvo kazalište koje je s “Kraljevnom na zrnu graška” poslije rata igralo po slavonskim selima s pretežnim srpskim stanovništvom. Za vrijeme rata igralo se za sendvič i sok, a financijsku podršku dala je uloga Bucke, Vitomirin angažman na Malaviziji. Kad je riječ o dva bankrota koja su uzdrmala projekt devedesetih, spasilac je bio i dječak Pale koji je usnuo da je sam na svijetu. Za prvi bankrot ’92. godine zaslužan je bio Grad Zagreb jer za predstavu “Iluzija” kazalištu nije uplatio potrebna sredstva koja su sukladno dogovoru trebala biti realizirana nakon projekta.“To je bio golem projekt, prva hrvatska predstava koja je imala veleplakate, no uplata Grada bila je višestruko manja od ugovorene i bankrot je bio neminovan. Hodala sam nakon toga po velikim tvrtkama nudeći im da kupe karte u zamjenu za reklamu, no to nije bilo dovoljno da se namire troškovi. Šimić je potom uzeo kuglu, glavni rekvizit u predstavi ”Pale sam na svijetu“, te je krenuo igrati po vrtićima te time zaradio dovoljno da platimo naše glumce”, priča Vitomira. Drugi bankrot uslijedio je nakon tri godine kad se Zlatko vratio iz Amerike s tekstom “Olleana”, predstavom koja govori o seksualnom nasilju sveučilišnih profesora nad studenticama. U Americi predstava je bila hit i projekt se činio sigurnim za uspjeh.

Nikog na predstavi
“Kad smo predstavu postavili, međutim, na njoj se nije pojavio nitko! Shvatili smo vrlo skoro da smo totalno promašili temu jer se s našim likovima publika iz Hrvatske nije mogla nikako poistovjetiti, odnosno tema im je bila potpuno nezanimljiva. U Americi je zločin kad profesor pogleda studenticu, a u Hrvatskoj je sasvim normalno da je vodi na kavu. Pokušali smo dijeliti karte po fakultetima, ali ‘Olleana’ jednostavno nikog u tom trenutku nije zanimala. Naravno da smo bankrotirali! Zlatko je opet uzeo kuglu i otišao po vrtićima igrati ‘Paleta’, prisjeća se Vitomira Lončar te pojašnjava da im je osim publike za povratak u igru najvažnije bilo zadržati glumce, odnosno platiti im za njihov rad. Ipak, osim u slučaju ”Olleane” intuicija ih je rijetko prevarila. A u nedostatku edukacije o poslovanju privatnoga kazališta intuicija je u dobrom dijelu bila važna u donošenju poslovnih odluka bračnog para Lončar/Šimić. U posljednjih nekoliko godina, međutim, Vitomira se trudi maksimalno ulagati u vlastitu edukaciju, a svoja znanja prenosi studentima produkcije na Akademiji dramskih umjetnosti.

Rekordni pokazatelji
Kako se kazalište razvijalo, rastao je broj predstava, pa se tako i smanjila opasnost da neuspjeh jednog projekta uzdrma čitav sustav. Mala scena je 2008. godinu završila s rekordnim pokazateljima, njihove predstave je vidjelo više od 75.000 gledatelja u Hrvatskoj i inozemstvu na ukupno 565 izvedbi, što je više od nekih mnogo većih gradskih kazališta za djecu. Tri godine od postavljanja neverbalne predstave “Padobranci ili o umjetnosti padanja” kazalište ne prestaje dobivati pozive na sve najpoznatije kazališne festivale tako da su “Padobranci” gostovali na svim kontinentima osim Antarktike, a na azijskoj turneji igrala se i interkulturalna predstava “Tko si ti”. Mala scena je jedino hrvatsko kazalište koje je gostovalo u Opera House u Sydneyu i Kennedy Centru u Washingtonu. U ovoj sezoni Mala scena će odigrati sedamnaest predstava. Za razliku od javnih kazališta koja čitav prihod ostvaruju iz proračuna, Mala scena kao potporu za program iz proračuna dobiva oko 38 posto svog prihoda. Prihod od oko 1,3 milijun kuna se konstantno reinvestira u opremu i program koji redovito zaslužuje najveći udjel u rashodima. Svojedoban neuspjeh s “Olleanom” vlasnike Male scene nije obeshrabrio u nastojanju da budu angažirani te društveno odgovorni, što se osjeti u svakom projektu. U ovoj sezoni nastojat će ponovno potaknuti raspravu o važnim društvenim problemima, od nasilja među djecom do anoreksije i bulimije. “Krava Ružica” tako istražuje pitanja tolerancije i razlika, predstava za tinejdžere “AN – – – – – – – -A & – – – – MIA” bavi se anoreksijom i bulimijom, a “Superspasiteljice” su jedina politička predstava za djecu u Hrvatskoj. I ne samo to, projekti Male scene redovito uspijevaju izazvati kontroverzu – za jedne su njihove predstave najbolje, a za druge najgore na svijetu. Unatoč tome ili baš zato,sva mjesta uvijek su popunjena, a premijera nove predstave uvijek se nestrpljivo očekuje.