Ovih se dana, nakon iznenadne premijerove ostavke, često spominjalo hoće li taj čin, i ako da, koliko utjecati na pad rejtinga Hrvatske. Ali to se, na sreću, nije dogodilo još jedanput u ovoj godini nakon što nam je pao kreditni rejting u svibnju ove godine. Tada je, naime, svjetska bonitetna kuća Dun&Bradstreet (D&B) snizila kreditni rejting Hrvatskoj s prijašnjih DB3c na DB3d, na donju granicu raspona “umjerenog rizika”. Bonitetna agencija Fitch Ratings, u svojoj je ocjeni bila još oštrija prema Hrvatskoj jer je promijenila prognozu njezine dugoročne sposobnosti podmirivanja obveza u domaćoj i stranoj valuti, tzv. Issuer Default Rating (IDR), iz “stabilno” u “negativno”, uz ocjenu da su se “gospodarski izgledi oštro pogoršali”. Što znače te ocjene? Zbog ovakve procjene Hrvatska će refinanciranje svojih dugova plaćati još skuplje, a poruka svijetu je da je ulaganje u Hrvatskoj sve riskantnije. Državni rejting zapravo je niz relevantnih podataka o samoj državi i događanjima u njoj. Vrlo rijetko samo jedan faktor uzrokuje promjenu rejtinga.

Čemu služi rejting
Rejting je riječ engleskog porijekla (engl. Rating), koja u hrvatskom jeziku znači položaj ili pozicija. Ne procjenjuju se i ne vrednuju samo države već i banke ili drugi pravni subjekti prema različitim kriterijima jer postoje razlike u tehnikama i metodologijama kod bonitetnih agencija. O tome hoće li određeni subjekt poslovati s drugim subjektom, poslovnu odluku donosi on sam na osnovi procjene prema više različitih kriterija i relevantnih dokumenata kojima raspolaže. Odlučivanje u poslu vrlo je važno za svako poduzeće, zbog čega se primarno mora temeljiti na znanstvenim metodama. Intuitivno odlučivanje, osobito u poslovnom svijetu, valja svesti na najmanju moguću mjeru. Prednost treba dati odlučivanju na temelju prosuđivanja i racionalnog odlučivanja jer taj način donošenje odluka ima veću vrijednost zbog veće sigurnosti i manjeg rizika. U tom procesu donošenja kvalitetnih poslovnih odluka svima su potrebne kvalitetne informacije. Tome služi ocjena boniteta. Bonitet, odnosno ocjena boniteta, podrazumijeva sveobuhvatnu ocjenu jednog poduzeća koja se temelji na analizi završnog računa i situacije poduzeća, ocjenu ekonomskih pojava u poduzeću, oznaku neopipljive sigurnosti s obzirom na ugled poduzeća, vrsnoću, unutarnju vrijednost poduzeća te oznake koje u sebi sadrže i ocjenu likvidnosti i kreditne sposobnosti poduzeća. U užem smislu pod ocjenom boniteta misli se na vjerojatnost nastupanja insolventnosti poduzeća u budućnosti, odnosno na ocjenu likvidnosti i kreditne sposobnosti. U biti, ocjena boniteta je analiza i ocjena poslovnih rizika. Rejting u ekonomskom smislu označava ocjenu boniteta pomoću utvrđenih simbola rejtinga, a objekt ocjene su poduzetnici, banke i osiguravajuća društva.

Ako je riječ o poduzećima, tada se kao sinonim koristi i pojam kreditni rejting, a dodjeljuju ga banke (interni rejting) ili agencije specijalizirane za rejting (eksterni rejting). Zajedničko im je korištenje simbola koji se mogu jednostavno interpretirati i uspoređivati i instrument su komunikacije i usmjerenja za investitore, banke i poduzetnike. Financijski rejting je uži pojam od rejtinga. Cjelokupni rejting trebao bi, osim podataka iz bilance i izvještaja o dobiti ili gubitku, sadržavati i podatke o stanju grane djelatnosti kojoj promatrani poslovni subjekt pripada, rejtingu menadžmenta i druge nefinancijske podatke. Dakle, ocjenom financijskog rejtinga ne ocjenjuje se kompletno poslovanje poduzetnika, odnosno ukupan bonitet poduzetnika, već se procjenjuje kolika je vjerojatnosti da će kod određenog poduzetnika, u određenom razdoblju, doći do zastoja u plaćanju. Prema Fininoj metodologiji i izračunu ocjene financijskog rejtinga poduzetnika, u Hrvatskoj gotovo 41,5 tisuća poduzetnika (od ukupno 90 tisuća) ne zadovoljava kriterije za izračun ocjene financijskog rejtinga. To ne iznenađuje ako znamo da čak 21.282 poduzetnika nemaju vlastitoga kapitala, a gotovo isto toliko ima gubitak veći od trećine vlastitoga kapitala. Oko 3800 poduzetnika ima imovinu manju od 20.000 kuna, a najveća je skupina onih koji nemaju zaposlenih, njih je više od 25.000.

Pretpostavke sigurnosti
Od preostalih oko 48,5 tisuća poduzetnika njih 4549 ima najvišu ocjenu – 1, izvanredan rejting, čiji kratak tekstualni opis glasi: “Najviša kvaliteta ulaganja, najmanja vjerojatnost zastoja u plaćanju (manja od 2,5 posto).” Ocjenu dva ima 3229 poduzetnika, 2679 ocijenjeno je ocjenom tri, a njih 2233. ocijenjeno je ocjenom četiri. Sve su to odlične ocjene rejtinga, s vjerojatnošću zastoja u plaćanju manjom od 10 posto. Prihvatljiv rizik zastoja u plaćanju, od 10 do 20 posto, izražen ocjenom 5, imaju 7353 poduzetnika, dok je ocjenu 6 dobio 6131 poduzetnik, a 7 njih 5065. Najniži rejting 8 imaju 16.993 poduzetnika te poslovna suradnja s poduzetnicima iz ove skupine nosi rizik visoke vjerojatnosti zastoja u plaćanju, više od 40 posto. Za ilustraciju, prethodne, 2008., bilo je više poduzetnika koji su bili ocijenjeni najvišim ocjenama financijskoga rejtinga od 1 do 4, bilo ih je 14.959 u odnosu na 12.690 u 2009. godini. Znači, ne pada rejting samo Hrvatskoj već i njezinim poduzetnicima. Uspješnost određene tvrtke kao i svih drugih koje posluju na hrvatskom tržištu je u prvom redu u načinu poslovanja i resursima kojima tvrtka raspolaže te rezultatima koje postiže. Pretpostavke za ostvarivanje sigurnosti poslovanja su zadovoljavajuća horizontalna i vertikalna financijska struktura bilance, zadovoljavajući financijski položaj, zadovoljavajuća likvidnost, zadovoljavajuća zaduženost i zadovoljavajući obrt imovine. Kroz ocjenu financijskog rejtinga ukazuje se na rano otkrivanje krize kod poduzetnika. Osim toga daju se korisne informacije o tome treba li i što treba mijenjati da bi financijski rejting tvrtke, a samim time i ocjena boniteta u sljedećoj godini bila bolja. Zbog toga je ocjena rejtinga podjednako korisna za poduzetnika na koje se odnosi i za drugu stranu, koja procjenjuje stupanj rizičnosti poslovanja s njim. Niska ocjena rejtinga ukazuje na probleme u poslovanju kod određenih poduzetnika. Ako nemaju vlastitih resursa za sagledavanje problema, za takvu je tvrtku poželjno da potraži savjet konzultanata u svrhu poboljšanja kvalitete bilančne strukture, povećanja sigurnosti poslovanja, a samim time i kvalitetnije ocjene financijskog rejtinga, odnosno smanjenja rizičnosti poslovanja.