Niskoenergetske kuće nisu više samo zanimljiva tema za priču nego polako postaju realnost. Sve ih se više gradi u Europi jer je procijenjeno da su temelj primjene održive gradnje tijekom čitavoga svog životnog vijeka. Cijena im je 10 do 20 posto viša nego kod klasične gradnje, ali uloženi novac prilično brzo vraćaju, pogotovo u posljednje vrijeme kada cijena energenata strelovito raste. Grade se od materijala čija proizvodnja ne opterećuje okoliš, imaju do sada neviđenu energetsku učinkovitost pa racionalno troše energenate. Niskoenergetske kuće, u čiju skupinu spadaju i pasivne kuće, pružaju visok stambeni komfor s ugodnom klimom bez standardnih sustava grijanja i hlađenja, uz vrlo niske troškove potrošnje. Prema gruboj podjeli, po postignutim uštedama u niskoenergetskoj kući se za zagrijavanje koristi svega 40 kWh/m2 godišnje, što je ekvivalent od 2,7 litara loživog ulja po četvornome metru godišnje. Korak dalje ide pasivna kuća, kojoj je ime dao njemački arhitekt Wolfgang Weiss.

Maksimalna ušteda
Ona godišnje troši svega 15 kWh/m2, što je ekvivalentno potrošnji od jedne litre loživog ulja po četvornome metru stambene površine godišnje, odakle joj i često korišteni naziv jednolitarska kuća. I nulta kuća samostalno dostiže punu energetsku pokrivenost, a u nekim slučajevima može proizvoditi i viškove energije te se u tom slučaju naziva energanom. Takva kuća postoji i u Hrvatskoj, u zagrebačkom naselju Prečko. Ona čak s vremena na vrijeme isporučuje generiranu električnu energiju u elektroenergetski sustav. “Morate znati da, primjerice, u Zagrebu sezona grijanja nerijetko počinje sredinom rujna i traje gotovo do svibnja”, rekao je arhitekt Ljubomir Miščević, vodeći hrvatski stručnjak za noskoenergetske kuće. “Sveukupna uložena dodatna investicija u odnosu na konvencionalnu gradnju se vraća za desetak godina, a u primorskim krajevima i puno prije.” Ilustrira to uspoređujući pasivni energetski standard (15 kWh/m2) s tipičnom starom gradnjom bez izolacije, koja ima vanjski jednoslojni masivni, neožbukan i neizoliran zid s neprekinutim toplinskim mostovima na mjestu betonskih presjeka. Kaže da je u tom slučaju niskoenergetska ili pasivna kuća gotovo dvadesetak puta energetski štedljivija i povoljnija. U Njemačkoj, prema dostupnim podacima, postoji više od 150.000 različitih pasivnih kuća, poput pojedinačnih kućanstava i kuća u nizu ili manjih stambenih zgrada. To ne čudi jer je ondje realiziran sustav poticanja pasivne gradnje na nacionalnoj i na lokalnoj razini, koji uključuje povoljne kredite i dodatne mjere poticanja. U Austriji je, primjerice, do sada realizirano oko tisuću pasivnih kuća, a prva u Hrvatskoj sagrađena je u Brestovju pokraj Zagreba u realizaciji profesora Ljubomira Miščevića. Ukupna cijena gradnje pokazala se 20 posto višom nego u slučaju klasične gradnje, a nakon isteka razdoblja amortizacije postignute uštede trebale bi se pokazati drastičnima. Nažalost, u sustavu poticaja stanogradnje u Hrvatskoj osim klasičnih poreznih olakšica za sada ne postoje izravni poticaji za gradnju takvih niti sličnih objekata. Pasivna kuća predstavlja objekt u kojem je čitave godine prisutna ugodna temperatura, kako u zimskim, tako i u ljetnim mjesecima, i to uz odricanje na ugradnju zasebnog sustava grijanja, odnosno sustava klimatizacije.

Takav model građenja omogućava visok stupanj stambenoga komfora uz potrošnju energije za zagrijavanje koja je manja od 15 kWh/(m2a) i uz zadovoljenje primarnih energetskih potreba uključujući toplu vodu i struju u kućanstvu uz potrošnju ispod 120 kWh/(m2a). Pasivna je kuća konzekventan razvojni ciklus niskoenergetske kuće (NEK). Pasivna kuća utroši i do 80 posto manje energije u usporedbi s niskoenergetskom kućom i do 90 posto u usporedbi s konvencionalnim građevinskim objektima. Preračunato u potrošnji loživog ulja, pasivna kuća može normalno funkcionirati uz potrošnju manju od 1,5 l po četvornome metru na godinu. Takvu senzacionalnu energetsku uštedu pasivna kuća dostiže zahvaljujući dvama temeljnim fizikalnim principima. Uklanjanja toplinskih gubitaka i optimizaciji slobodnog dobivanja energije. Vrlo dobar i kvalitetno izveden sloj izolacije na kući čija debljina iznosi između 25 i 40 cm i ugradnja otvora, prozora i vrata s trostrukim ostakljenjem jamčit će da u domu ostane gotovo sva postojeća toplina. Za dovod svježeg zraka pobrinut će se sustav prozračivanja koji je još i dodatno u stanju sačuvati toplinu. Pojednostavljeno, to znači da je sustav prozračivanja u pasivnoj kući u stanju prenijeti 80 posto unutarnje topline na svjež zrak koji struji u unutrašnjost.

Sustavi klimatizacije
Uzmimo da temperatura u unutrašnjosti pasivne kuće iznosi 20 °C, a temperatura vanjskog zraka u istom trenutku iznosi 0 °C – u ovom slučaju potrošeni zrak iz unutrašnjosti objekta zagrijat će svježi koji tek struji u unutrašnjost na otprilike 16 °C. Osim toga treba naglasiti da sustav prozračivanja u sebi posjeduje i zaštitne filtre – svježi i čisti zrak u svakom domu poglavito će cijeniti osobe s poteškoćama u disanju, osobe sklone alergijama i astmatičari. Pasivna kuća toplinsku energiju dobiva kroz prozore, kao i od osoba i kućanskih aparata koji se u njoj nalaze. Tijekom ljetnih mjeseci unutrašnjost doma od velike topline koja dopire kroz velike prozorske otvore zaštitit će sustav sjenila ili pak balkon, žaluzine ili tende. Tijekom zimskih mjeseci svjež zrak izvana zagrijava onaj potrošeni topli koji struji vani, a dodatno ga zagrijava i sunce koje prodire kroz prozore – u potpunosti se možemo odreći separatnoga klasičnog sustava grijanja. Dugogodišnja su mjerenje u prvoj pasivnoj kući u njemačkom gradu Darmstadt-Kranichsteinu neosporno potvrdila sljedeće: potrebe za dogrijavanjem unutrašnjosti bile su neznatne čak i tijekom oštrih zimskih mjeseci 1996./1997. kad je dnevna prosječna temperatura padala i do –14 °C. Koncept te pasivne kuće tako je dobro napravljen i konstruiran da se prostor od 20 m2 mogao sasvim ugodno ugrijati i pomoću dvije standardne žarulje od 75W. Dnevna temperatura zraka u unutrašnjosti konstanto je iznosila više od 20 °C. Može li si gradnju pasivne kuće priuštiti i osoba s prosječnim primanjima?

Poticaji gradnji
U mnogim zemljama Europske unije to je sasvim izvedivo i isplativo rješenje i za osobe s prosječnim primanjima jer nešto veće izdatke za kvalitetnije prozorske otvore, sustav prozračivanja i kvalitetnu toplinsku izolaciju u programima sufinancira država svojim kreditima. Tako Njemačka svojim građanima isplatu kredita za gradnju takvih objekata osigurava izravno preko banaka, a pojedine savezne pokrajine čak i dodatnim mjerama potiču gradnju pasivnih kuća. No i bez državnih financijskih poticaja, gradnja pasivne kuće isplativija je od gradnje konvencionalne kuće – dugoročno gledano ušteda u energiji čini je neusporedivo boljim i prihvatljivijim rješenjem. Komfor pasivne kuće brine za ugođaj i toplinu u svakom domu. Čak ako pasivna kuća uvelike štedi energiju i novac, u jednom zasigurno nikako nije štedljiva, a to je komfor. Vlasnici i stanari u pasivnim kućama zasigurno će to znati cijeniti. Zahvaljujući dobroj toplinskoj izolaciji nema potrebe neke prostorije jače ili slabije zagrijavati kao što je to slučaj kod konvencionalnih kuća jer se sve prostorije u pasivnoj kući jednako zagrijavaju, čak i one koje izravno graniče s vanjskim hladnim zrakom. Ustajalog ili hladnog zraka u spavaćoj sobi nema, a to stvara uistinu pravi ugođaj u unutrašnjosti.

Stilovi gradnje

Izbor materijala za gradnju
Posebnost koju valja istaknuti kod pasivne kuće jest činjenica da ona nije usko vezana uz određeni stil ili način gradnje. Postoje pasivne kuće građene od masivnih zidova, od drveta ili kombinacije oba načina gradnje. Svaki je arhitekt danas u stanju planirati i graditi pasivne kuće.

Primjena u školama i halama
Čak i mnogi proizvođači montažnih objekata u Europi u svojim programima nude pasivne kuće. No standard pasivne kuće ne primjenjuje se samo na stambene objekte, on je lako primjenjiv i na škole, proizvodne hale i hotele.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno