Nekoliko informacija objavljenih proteklih tjedana jasno upućuju na zaključak: brojne hrvatske tvrtke našle su se na radaru investitora. Ne samo stranih, već i domaćih. Primjerice, samo je ovoga tjedna domaće investicijsko društvo SQ Capital privelo kraju dvije važne investicije – u Novemu Novu i Farseer.
Na prvi pogled teško spojive priče. Farseer je cloud SaaS platforma za financijsko planiranje koja je upravo zatvorila rundu financiranja serije A od 7,2 milijuna dolara i raste nevjerojatnih 100 posto godišnje. Novema Nova je distributer motocikala i opreme koji je osnovan prije više od 20 godina u garaži s vizirima i kočionim pločicama, a danas je generalni zastupnik za nekoliko moto brendova u Hrvatskoj i zemljama regije. No, kako slikovito detektira Ivan Jurišić, partner u SQ Capitalu, obje kompanije dijele jednu stvar koju traže: osnivače koji grade dugoročno, s karakterom i disciplinom.
Takvih tvrtki u Hrvatskoj – za mnoge od njih teško da ste čuli – ima sve više. Ono što su još do prije koju godinu bili pothvati entuzijasta koje obično u svakom društvu zovu i “čudnima” – to se danas razvija u ozbiljne poslove s međunarodnim backgroundom. Hrvatska je godinama zaostajala na ljestvicama konkurentnosti, činilo se da je poslovni ambijent izrazito nepovoljan i da su mladi ljudi destimulirani da ulaze u poslovne avanture.
Dodamo li tome još uvijek preveliku ulogu države u gospodarstvu, to svakako nije bilo ono što bismo nazvali “poticajnim” okruženjem. No, vanjske okolnosti ne moraju baš uvijek presudno utjecati na nečiji (ne)uspjeh. Ipak se nešto pita i tog pojedinca ili grupu pojedinaca. Dolazimo na teren koji u žargonu često zovemo “ludost” ili “improvizacija”, a zapravo nam je to imanentno kao naciji, ako to nije pretenciozno napisati.
Ovdje moram povući paralelu s nogometom. Luka Modrić već je dva desetljeća među svjetskom nogometnom elitom. Znamo li za njegovu priču sazrijevanja, sasvim sigurno ćemo zaključiti da Modrić nije produkt nekog vrhunskog sustava već prije genijalni pojedinac koji se izdigao iz onoga što mu je prijetilo – potonuća u nogometnu anonimnost. No, odlazak na posudbu u Zrinjski pa poslije Inter iz Zaprešića ispravno je shvatio ne kao kaznu, već kao priliku za dokazivanje. To njegovo sjajno “dokazivanje” traje i danas, u 41. godini. Pitajte navijače Milana mogu li zamisliti momčad bez njega, a ako sumnjate u njihov stav, pitajte i navijače Reala jesu li svjesni koga su izgubili prošloga ljeta.
No, pouka ove priče nije da nam treba više “Modrića”. Treba nam više sustavnog rada koji će donijeti predvidive kvalitetne rezultate. U tom kontekstu posebno pozdravljam informaciju za koju znam da je prošla ispod radara – pokretanje specijaliziranog programa “Projektiranje podatkovnog centra” u suradnji Tehničkog veleučilišta Zagreb i Vertiva. Na području podatkovnih centara još smo uvijek “tanki” i prilično kasnimo, a potencijal je golem. Hrvatska može postati strateška točka i europsko čvorište za tu industriju. Ali, moramo odraditi domaću zadaću – prilagoditi zakonodavstvo pa će stići i investicije.
Kapitala itekako ima, pokazala su ovih dana dva odvojena izvješća – Forvis Mazarsa i Deloittea, barem kad je riječ o private equity fondovima i našoj regiji. Zato već možemo najaviti kako nas ove godine čekaju brojne pozitivne poslovne priče. Pogled na hrvatsko gospodarstvo često je bolji s distance. Čak i minimalne. Pitajte slovenske poduzetnike…
