Godinama se često ponavlja izjava na hrvatsko-kineskim susretima: “Politički odnosi između naših zemalja su odlični, ali je razina onih gospodarskih daleko ispod mogućnosti”, što ponajbolje oslikava hrvatsko-kineski odnos. No do promjena u gospodarskoj suradnji ne dolazi. Zašto bi za nas mogla biti važna gospodarska suradnja s Kinom? Prije svega valja imati na umu da je kinesko gospodarstvo drugo po veličini nacionalno gospodarstvo svijeta, odmah iza SAD-a. Unatoč globalnoj recesiji raslo je po stopi od deset posto godišnje. Kina ima najveće svjetske devizne rezerve i najveći je kreditor SAD-a.

Kineska ulaganja
Prema prognozama međunarodnih i nacionalnih financijskih institucija, kinesko će gospodarstvo ove godine ipak bilježiti sporiji rast u odnosu na prethodnu. Prisutne su manje razlike u procjenama rasta BDP-a od 7,9 posto do 8,9 posto. Procjenjuje se i smanjenje inflacije za jedanpostotni bod u odnosu na 2011. godinu, viša stopa rasta uvoza od izvoza kao i daljnje smanjenje vrijednosti trgovinskog deficita. Očekuje se nastavak provedbe strožih mjera monetarne politike, koja neće dopustiti izdavanje kredita u vrijednosti većoj od 880 milijardi eura. Ipak, sve se više pojavljuju mišljenja da slika nije tako ružičasta pa neki nezavisni analitičari tumače kako je Kina balon koji čeka da pukne. Na to, smatraju, upućuju mnogi čimbenici kao što je laka dostupnost novca i kreditna ekspanzija, koja uvijek prethodi krizi, zatim postoji preveliko povjerenje u vlastodršce, pogrešna alokacija kapitala itd. Stupanj razvoja u kojem se nalazi kinesko gospodarstvo stoga zahtijeva izlazak kapitala iz Kine pa je u posljednje vrijeme jače izražen trend povećanja kineskih ulaganja u svijetu (zemlje Afrike i Latinske Amerike). Stopa rasta kineskih ulaganja u inozemstvo 2011. bila je znatno niža od one iz 2010. te iznosi 1,8 posto, a vrijednost ulaganja u inozemstvo je 60,7 milijardi američkih dolara. Zamjetni su trendovi povećanja kineskih ulaganja u Europu (rast od 57 posto u odnosu na 2010.) i Afriku (rast od 59 posto u odnosu na 2010.). Kineske izravne investicije u 122 zemlje svijeta dosegnule su u 2010. godini 59 milijardi američkih dolara, što je rast od 23,4 posto u odnosu na 2009. godinu. Kina također preuzima ulogu vodećeg vjerovnika zemalja u razvoju. Iznos koji je posudila u posljednje dvije godine premašila je onaj Svjetske banke. Te pozajmice uključuju i dogovor s Brazilom, Rusijom i Venezuelom o zajmu za naftu, dogovor s Indijom o zajmu za projekte u energetici te investicije u infrastrukturu u Argentini i Gani. S druge strane Kina nije spremna na takav način financirati Europu. Umjesto toga šalje jasnu poruku kako se Europa mora primiti proizvodnje, a ne se samo baviti burzovnim špekulacijama. Međutim, snažan je angažman Kine na bilateralnoj razini unutar Europske unije.

Rast izvoza
Nama bi posebno trebao biti zanimljiv primjer susjedne Srbije, koja je 2009. potpisala s Kinom sporazum o strateškom partnerstvu i sporazum o poslovnoj suradnji na području infrastrukture. Na temelju navedenih ugovora dogovorena je realizacija triju projekata: revitalizacija termoelektrane Kostolac (344,6 milijuna dolara), izgradnja bloka 3 TE Nikola Tesla u Obrenovcu (više od dvije milijarde eura) te Most kinesko-srpskog prijateljstva kod Beograda. Realizacijom navedenih projekata srpsko-kineski gospodarski odnosi izašli su iz faze traženja i davanja preferencijalnih kredita te se ušlo u fazu izravnog investiranja. Da bi pridobila kineske investicije, Srbija im je dala nacionalni tretman. Od kineskog priznanja Hrvatske politički se odnosi razvijaju uzlaznom linijom, što potvrđuju česti susreti na najvišoj razini. Potpisan je niz bilateralnih sporazuma iz područja gospodarstva, koji čine pravni okvir za razvoj gospodarskih odnosa. Postojeća gospodarska suradnja se događa gotovo samo robnom razmjenom, koju karakterizira golem deficit na hrvatskoj strani. Ipak, ohrabruje kontinuirani trend rasta hrvatskog izvoza. Najveća vrijednost robne razmjene je postignuta 2008. godine u iznosu od 1,9 milijardi dolara, nakon čega je zabilježen pad kao posljedica krize. Prošle godine ponovo dolazi do porasta na ukupnu razmjenu od 1,5 milijardi dolara. U strukturi hrvatskog izvoza prevladavaju sirovine. U uvozu prevladavaju proizvodi visoke tehnologije. Ipak, grupno je najzastupljenija grupa proizvoda široke potrošnje.

Problemi s EU
Kineska ulaganja u Hrvatskoj su neznatna i odnose se na osnivanje trgovačkih tvrtki. Registrirane su tvrtke Lenovo Technology (informatička tehnologija), Huawei (telekomunikacije) i ZTE (telekomunikacije). Osim njih postoji i niz manjih, uglavnom obiteljskih tvrtki u kineskom vlasništvu koje se bave uvozom i distribucijom robe široke potrošnje. Što se tiče prisutnosti hrvatskih tvrtki u Kini, možemo govoriti samo o dvama primjerima. TBEA Končar (Shenyang) instrument transformator Co. je prvo zajedničko kinesko-hrvatsko ulaganje u tvrtku koja jedina u Kini razvija i proizvodi visokovoltažne transformatore. Tvrtka TEMA d.o.o. iz Pule razvila je poslovanje s kineskom tvornicom Jiali Motor Company, kojoj je prodala licenciju za velike elektromotore s permanentnim magnetima napredne generacije. Niska razina postojeće gospodarske suradnje leži u malom interesu hrvatskih tvrtki koje su tradicionalno orijentirane na tržište Europske unije, zemlje Cefte ili bivšu Jugoslaviju. Također problem predstavlja nepoznavanje kineskog tržišta, a da bi se svladao, potrebni su ljudski i financijski kapaciteti kojima naše tvrtke uglavnom ne raspolažu. Zaključak je kako bi glavni nositelj unapređenja suradnje između dviju zemalja zapravo bio javni sektor, koji se do danas nije odredio prema suradnji s Kinom. Dio razloga je i u našem naporu izbjegavanja mogućih problema s europskim gospodarstvima koja bi na povećanu suradnju s Kinom možda mogla gledati kao na “figu u džepu” u našem pristupu EU. U svakom slučaju, Kina ima novac, motiv i želju. Pitanje je samo želimo li i kako ćemo to iskoristiti.

Miroslav Karamarković, voditelj prekomorskih poslova HGK