1.Uvod
Energija je prisutna u javnosti u svim mogućim odnosima i izričajima. Javnost utječe na konačna rješenja strateških ciljeva kao i na realizaciju pojedinih objekata. U javnosti je u pravilu prisutan konflikt, zbog nedovoljne informiranost i nepoznavanja problema, netransparentnosti prijedloga, nekvalitetnih prijedloga ili nedovoljno kvalitetno obrađenih projekata, prikrivanja činjenica, ali i zbog sukoba interesa.

Naravno da je pojam javnost potrebno razložiti na prepoznatljive skupine, jer svaka skupina ima svoja pravila funkcioniranja, razinu poznavanja problematike, stavove i mogućnosti da raspravlja o problemima razvoja energetskog sustava: širu javnost, stručno znanstvenu, poslovnu, političku, nevladine udruge za zaštitu okoliša i lokalnu. Kako energija utječe na živote građana u rasponu od pozitivnog pa do ugrožavanja života, te kako s vremenom rastu komunikacijske mogućnosti i zakonska prava građana, tema energije će sve više zaokupljati pozornost javnosti. Zapravo, nužan je partnerski odnos između pojedinih skupina javnosti da bi se iznašla rješenja povoljna za sve.Svaki građanin je sukreator razvoja energetskog sustava jer samostalno odlučuje o razini i učinkovitosti vlastite potrošnje te izboru tehnologija. Na njegovo ponašanje utječe veliki broj faktora kao što su cijena energije, vlastita ekonomska snaga, raspoloživosti energenata i tehnologija, informacije i znanje. Učinkovitost u osobnoj potrošnji energije nije jednoznačna kategorija i ona ovisi prije svega o financijskoj sposobnosti svakog stupca, a onda o drugim mjerljivim i nemjerljivim utjecajnim faktorima. Postavlja se pitanje da li je u planiranju energetike ili izgradnji nekog energetskog postrojenja moguće izbjeći konflikt. Nevjerojatnije ne, i teško je očekivati da će u svezi energetike postojati opće zadovoljstvo i prihvaćanje. Za planiranje energetike su važna jasna zakonodavna pravila što se i u kojem vremenu smatra prihvatljivom, kvaliteta i vjerodostojnost stručnih i znanstvenih podloga, te objektivna, kvalitetna izvršna kontrola u tijeku gradnje i kasnije pogona energetskih postrojenja. Povjerenje se osigurava poštivanjem uvjeta rada postrojenja. Problemi u komunikaciji najčešće nastaju radi nedovoljnog poznavanja problema, olakog preuzimanja prakse iz inozemstva, netransparentnosti predlagača, što najčešće proizlazi iz interesa ili straha od otvorene rasprave.

2.Teme od interesa za javnost
U Hrvatskoj od strateških tema u proteklom razdoblju veliku pozornost javnosti izazvala je rasprava u vezi energetske strategije i pitanja koja su njome otvorena: rast potrošnje energije u budućnosti i energetska učinkovitost, obnovljivi izvori energije, nuklearna elektrana, termoelektrana na ugljen, projekti velikih hidroelektrana, LNG terminal, i cijene energije.Na lokalnoj razini javljaju se problemi uz gotovo svaki energetski projekt: rafinerije, elektromreža i trafostanice, spalionice otpada. Iz prošlosti ostao je projekt Družba-adria, čija se izgradnja ponovo aktualizira.Jednostavno se može prihvatiti da nema energetskog projekta koji ne izaziva pozornost javnosti i veća ili manje protivljenje izgradnji. Razvija se za energetiku najteži stav: “Ne u mom dvorištu”, koji dovodi u pitanje gotovo svaki objekt, jer je on uvijek u nečijem dvorištu.Svjetsko energetsko vijeće je prepoznalo taj problem kao ograničavajući faktor razvoja energetike na globalnoj razini, te donijelo preporuke da ga se stavi u fokus aktivnosti u procesima planiranja energetskog sektora. Incidenti u radu pojedinih energetskih postrojenja pokazuju da se svjesno i nesvjesno zanemaruju moguće potencijalne incidentne situacije, te da su u pravu prigovori da se u pogledu sigurnosti rada i izbora tehnoloških rješenja ne može voditi maksimalizacijom profita. Iz tog razloga je potrebno prihvatiti pristup da je obveza predlagača i investitora da pomognu javnosti u razumijevanju mogućnosti i rizika, te da olako ne odbacuju ni jedno upozorenje koje može ugroziti zdravlje i okoliš.

3.Europska i hrvatska legislativa
Sudjelovanje javnosti je u mnogim međunarodnim, europskim i hrvatskim dokumentima istaknuto kao važan element procesa donošenja odluka u pitanjima od javnog interesa, od kojih je posebno regulirano pitanje sudjelovanja javnosti u zaštiti i odnosu prema okolišu. U međunarodnom pravu ova pitanja su prvi puta regulirana usvajanjem Programa zaštite okoliša UN-a (UNEP) na konferenciji UN-a u Stockholmu 1972. Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (Arhuška konvencija) koja je potpisana 1998., postignut je značajan utjecaj u međunarodnoj regulaciji sudjelovanja javnosti u pitanjima zaštite okoliša. Hrvatska je ratificirala Arhušku konvenciju u prosincu 2006., a na snagu je stupila 25. lipnja 2007. godine. Prema ovoj konvenciji, zaštita okoliša je pitanje ljudskih prava, kao i pravo na informacije i političku participaciju. Arhuška konvencija se temelji na “tri stupa”: pristup informacijama, sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu. Konvencija daje pravo javnosti (građanima i njihovim udrugama) na pristup informacijama o projektima s utjecajem na okoliš; pravo na sudjelovanje u donošenju odluka koje utječu na okoliš, te pravo tužbe na odluke koje nisu donesene u skladu s propisanim uvjetima. U hrvatskom zakonodavstvu, ova pitanja regulirana su Zakonom o pravu na pristup informacijama, Zakonom o zaštiti okoliša i njegovim podzakonskim aktima: Uredbom o procjeni utjecaja zahvata na okoliš, Uredbom o strateškoj procjeni utjecaja plana i programa na okoliš te Uredbom o informacijskom sustavu zaštite okoliša. Ovi pravni akti usklađeni su s direktivama EU, a definiraju obvezu provedbe javne rasprave u procesima donošenja strateških dokumenata te postupku procjene utjecaja projekata na okoliš. Za postizanje partnerskog svih zainteresiranih strana, donosioca odluka, investitora i javnosti, komunikacija treba biti dvosmjerna, a potrebno ju je inicirati u samim začecima razrade projekta te je kontinuirano provoditi tijekom implementacije projekata, programa i politika.

4.Budućnost odnosa
Polazno za odnose javnosti i državnih i lokalnih tijela, te investitora, da će svaki projekt biti izložen slabijem ili snažnijem protivljenju javnosti, te da ta činjenica ukazuje da je potrebno prihvatiti od samog početka partnerski odnos s javnošću. Dostupnost informacija putem interneta omogućuje sve sadržajni prigovor javnosti. Kvaliteta prigovora je različita, naravno, jer poznavanje ili nepoznavanje problema, te nekritičko prenošenje prakse može biti prepreka kvalitetnom dijalogu. No, bez obzira na to, važno je prihvatiti promjenu pristupa planiranju. Trend odnosa javnosti i predlagača strateških dokumenta i projekata pokazuje da se sve više zaoštravaju odnosi i sve su veći zahtjevi javnosti. Budućnost odnosa je potrebno razvijati prema kvaliteti i razini koja će omogućiti rješavanje problema i donošenje odluka. Makar se radi o obostranoj odgovornosti u dijalogu, znatno veća je odgovornost na onima koji predlažu dokumente i donose odluke. Jedna od važnih pretpostavki u dijalogu je vrijeme. Ako je ono ograničeno onda se javne rasprave odvijaju samo formalno da bi se zadovoljile zakonske obveze. Za strateške dokumente dijalog je najbolje započeti od samog početka rada na strateškim dokumentima, kako bi javnost mogla participirati u svim elementima izrade dokumenta.

5. Kako izgraditi partnerstvo
Energetiku nije moguće odvojiti iz ukupnog odnosa na javnoj i političkoj sceni, pa se preko energetike prelamaju i druga otvorena društvena pitanja. To je svakako ograničavajući faktor, koji samo povećava razinu problema, ali ne umanjuje ciljeve u pokušaju uspostave partnerskih odnosa.Na formalnoj razini, preuzimanjem pravne stečevine EU i implementacijom u svakodnevnu praksu je nužan korak, ali ne i dovoljan. Kvaliteta stručnog rada mora biti vjerodostojna, a proces valorizacije utjecaja na okoliš ne formalan nego objektivno javno otvoren. Ne postoji ni jedna metodologija ili poznata praksa da bi se eliminirali nesporazumi ili protivljenja. To u energetici nije realno očekivati. Ako i ne postoji problem na stručnom planu, realno je da postoji problem na interesnoj razini. Moguće je postaviti neka od načela partnerstva s javnošću: Povećati kvalitetu edukacije o energetskom razvoju i problemima od najranijih uzrasta, Kontinuirano izvještavati javnost i otvarati rasprave o pojedinom pitanjima, Kod strateških planiranja osigurati što veću prisutnost javnosti od samog početka izrade dokumenata, Kod konkretnih projekta već u ranoj fazi pripreme projekata uključiti javnost i vjerodostojnim dokumentima nastojati steći povjerenje javnosti. U nadzoru korištenja energetskih objekata osigurati efikasnu zaštitu javnog interesa, uključujući i privremeni ili trajni prekid rada.

6. Konstatacije i preporuke
Realno je očekivati da će rasti interes javnosti za strateška pitanja i konkretne objekte u energetskom sektoru, te da će pitanja i prigovori biti sve sadržajniji i zahtjevniji.Ako se ne osigura kvalitetni odnos sa svim interesnim skupinama i široj javnosti može se ugroziti razvoj energetskog sektora i sigurnost opskrbe. Predlagači strateških dokumenata i investitori moraju u najranijoj fazi uključiti javnost i kvalitetni i vjerodostojno ih izvještavati o tijeku projekta. Potrebno je kontinuirano ulagati u sve oblike edukacije, opće i ciljane, kako bi se problemi razvoja mogli raspravljati na što višoj stručnoj razini.

Goran Granić, autor je ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar i član Redakcijskog savjeta Poslovnog dnevnika

Intervju

“Uveli smo princip ‘istovrijedni rad – jednaka plaća’ u praksi, a ne samo kao pusto obećanje”

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Sukobi

Planiranje
Postavlja se pitanje da li je u planiranju energetike ili izgradnji nekog energetskog postrojenja moguće izbjeći konflikt. Nevjerojatnije ne. Za planiranje energetike su važna jasna zakonodavna pravila što se i u kojem vremenu smatra prihvatljivom, kvaliteta i vjerodostojnost stručnih i znanstvenih podloga, te objektivna, kvalitetna izvršna kontrola u tijeku gradnje i kasnije pogona energetskih postrojenja.

Pozornost javnosti
Jednostavno se može prihvatiti da nema energetskog projekta koji ne izaziva pozornost javnosti i veća ili manje protivljenje izgradnji. Razvija se za energetiku najteži stav: “Ne u mom dvorištu”, koji dovodi u pitanje gotovo svaki objekt, jer je on uvijek u nečijem dvorištu.

Prigovor javnosti

Dostupnost informacija
Dostupnost informacija putem interneta omogućuje sve sadržajni prigovor javnosti. Kvaliteta prigovora je različita, naravno, jer poznavanje ili nepoznavanje problema, te nekritičko prenošenje prakse može biti prepreka kvalitetnom dijalogu. No, bez obzira na to, važno je prihvatiti promjenu pristupa planiranju.

Partnerstvo s javnosti
Moguće je postaviti neka od načela partnerstva s javnošću: povećati kvalitetu edukacije, kontinuirano izvještavati javnost i otvarati rasprave o pojedinom pitanjima, kod strateških planiranja osigurati što veću prisutnost javnosti od samog početka izrade dokumenata, kod konkretnih projekta već u ranoj fazi pripreme projekata uključiti javnost i vjerodostojnim dokumentima nastojati steći povjerenje javnosti.