U Hrvatskoj nema lidera koji bi pokrenuli potrebni razvoj u državi, misle gotovo svi govornici konferencije ‘Vrijednosni menadžment u cilju zaštite i promicanja ljudskih prava i održivog razvoja RH’ koje se održala u četvrtak u organizaciji tvrtke Ericsson Nikola Tesla. “Ne rade u našoj javnoj upravi loši i lijeni ljudi. Oni su loši jer ih loši ljudi vode” kaže Daria Mateljak, direktorica za Hrvatsku u tvrtki Hauska&Partner. Gordana Kovačević, predsjednica Ericssona N.T. spominje kako bi lideri trebali biti oni ljudi s pozitivnom snagom, ujedno i kreatori promjena i osobe s visokim stupnjem morala jer bez toga se ne može govoriti o liderstvu.

Država kao poslodavac
U svom petnaest minutnom izlaganju, lidera se dotaknuo i Boris Blažinić, ravnatelj IQ Instituta za kvalitetu i razvoj ljudskih potencijala. Kako kaže, za uspješno vođenje tvrtke ključan je funkcionalan sustav ali i kompetentni ljudi koji će voditi tu tvrtku. Danas se, navodi, događa da zaposlenici loše odrađuju posao i ne preuzimaju inicijativu dok im se ne pokaže njihov zadatak. Posljedica je to cjelokupnog razmišljanja ljudi u tvrtkama koji se povode jedino za novcem. “Kada ljudi rade samo za novac, onda je to intelektualna prostitucija” kaže Blažinić. Spominje i državu koja u cijeloj priči ima krivu funkciju. Smiješno je, kaže, što država vodi brigu oko osiguravanja radnih mjesta. Briga države trebala bi biti, smatra Blažinić, da tvrtkama osigura plodno tlo za njihov razvoj i olakša postupke birokracije, a ne da samoinicijativno zapošljava ljude. Naglasio je važnost poticanja timske kulture i promocije modela izvrsnosti i vrijednosti te da uvjeta za osobni razvoj i usavršavanje. “Znanje nije samo sebi svrha, ono je pretpostavka za uspjeh, ali je bez akcije – frustracija” smatra Blažinić. Okomio se i na medije koji rijetko promoviraju modele uspješnosti, izvrsnosti i vrijednosti. Ni javna televizija, kaže, to ne radi.

Fakultet je samo šansa
Upravo modeli uspješnosti u Hrvatskoj bili su i jedna od tema izlaganja profesora s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Mislava Ante Omazića. Uspješnost u očima Hrvata rijetko se povezuje s trudom i radom. “Kada vidite čovjeka u skupom autu, pomislite li prva da ga je ukrao ili zaradio?” pita Omazić nazočne na konferenciji. Spominje kako nedostatak nade primjećuje i kod studenata kojima predaje. Dodaje kako danas ni fakultetsko obrazovanje studentima ne može povećati tu nadu, jer je fakultet samo šansa za posao i uspjeh, dok je nekoć fakultetsko obrazovanje značilo siguran posao. Samim time i pripremanje studenata za budućnost je izazovnije. “Ako nitko ne zna kako će svijet izgledati za 10 godina, kako onda pripremiti ljude koji trebaju biti funkcionalni sljedećih 50 godina?” pita se Omazić.

Kriza morala

Vrijednosti kompanije – fensi riječi ili nešto više?
Tvrtke često na svojim internetskim stranicama uz misiju i viziju ističu cijeli niz kompanijskih vrijednosti. Ovaj ‘must have’ odaje kako je vaša tvrtka jedna od onih koje posluju po modernim menadžerskim postulatima. No je li to doista tako, i jesu li zvučne riječi – kreativnost, kompetentnost, odgovornost prema okolišu, poštenje, poštivanje ljudskih prava itd. stvarno utemeljene u srž poslovanja kompanije ili su one samo zvučne riječi?˝ “Vrijednosti nisu samo fensi riječi. Kada god moj zaposlenik malo osornije priča s novinarom, treba se zapitati krši li njegovo pravo na informaciju”govori Daria Mateljak, direktorica za Hrvatsku u tvrtki Hauska&Partner. Također, i dobit, kaže, treba držati kao samo jednu vrijednost koja je bitna ali ne i najbitnija. Problem je, zaključuje, što u Hrvatskoj vlada kriza morala i kriza vrijednosti.