Vinske su ceste organski dio turističke ponude. Vinari su pokazali što imaju i što mogu, a s druge je strane turistička “slagalica” oplemenjena važnom kockicom. Turizam nije samo sunce i more nego se temelji na pokazivanju određenog teritorija, odnosno odredišta sa svim svojim posebnostima, a u Istri je vino neizostavni dio identiteta”. Ovu izjavu Ivice Matoševića, predsjednika Vinistre, potvrđuje i podatak da je više od dvije trećine od 87 članova te udruge na kartama vinskih cesta. Elvis Visintin, tajnik Udruge vinogradara i vinara Istre, kaže da samo pet-šest vinara istodobno prima po 50 i više posjetitelja, a računicu vide u tome da od svakoga za kušanje dva-tri vina i kockica kruha uzmu po pet eura. “Renomirani proizvođači odustaju od masovnih prezentacija, žele vino, koje nije brzo piće, primjereno predstaviti. Posjetitelje se prvo odvede u vinograde, slijedi obilazak podruma, uz objašnjavanje prerade grožđa i čuvanja vina, a na kraju je degustacija. To individualne goste, odnosno skupine do 15-20 ljudi, stoji oko 15 eura, ali se uz kušanje vina dobije i pršuta, ukiseljenih gljiva i slično, i uopće je drukčiji doživljaj i gostima i vinaru”, kaže Visintin za Poslovni dnevnik.

Talijanski uzor
Projekt vinskih cesta u Zagrebačkoj je županiji pokrenut 2000. godine kao prvi u Hrvatskoj, tvrdi Gordana Županac, županijska pročelnica za poljoprivredu. Da bi netko uopće došao na kartu vinskih cesta, mora biti u Upisniku proizvođača grožda i vina i imati najmanje jedno vino kontroliranog podrijetla, te zadovoljavati minimalne uvjete za pružanje usluga u ugostiteljstvu. U Zagrebačkoj županiji djeluje 131 proizvođač s kontroliranim zaštićenim podrijetlom s ukupno 379 vina, a u toj su županiji dvije vinske ceste: plešivička sa 26 i zelinska s jedanaest vinara. Sugovornica Poslovnog dnevnika kaže da nema službenih podataka o posjećenosti, ali se iz razgovora s vinarima može zaključiti da je ona veća kod onih koji osim kušanja vina nude i domaća jela te smještaj, odnosno ležaj. Bilo je prije tri godine pokušaja da na vinske ceste dolazi organizirano, putem agencija, ali se s tim stalo. Pročelnica kaže da je županija putem (su)financiranja loznih crepova i zaštite od tuče, internetske i druge promocije, edukacije vinara i na druge načine od 2000. godine u vinske ceste uložila gotovo 2,5 milijuna kuna. Ideja o kreiranju vinskih cesta bila je logičan slijed promjene načina razmišljanja kako Istru kao turističku destinaciju unaprijediti i prezentirati na novi način, kaže za Poslovni dnevnik Denis Ivošević, županijski pročelnik za turizam. Inicijative o pokretanju vinske ceste Bujštine počele su 1994. poprimati jasne obrise na terenu, što znači da su istarske vinske ceste ipak starije od onih u Zagrebačkoj županiji. Vinske su ceste bile prvi razvojni turistički projekt selektivnog karaktera i prvi koji nije bio vezan uz more i plažu, ističe Ivošević. Vinske ceste vidi kao proces tradicijske, kulturološke, gospodarske i turističke naravi u dinamičnom razvoju o čemu govori i to što ih je sada šest (na području Buja, Poreča, Buzeta, Pazina, Rovinja i Vodnjana te Labina) sa 88 itinerera, tj. punktova. “Posjet vinskom itinereru može biti jednako zanimljiv i uzbudljiv kao posjet muzeju, bazilici ili važnoj sportskoj manifestaciji”, smatra Ivošević. Svake godine istarske vinske ceste pohodi više od 130.000 posjetitelja. Od tog su gotovo tri četvrtine posjeta ostvarene u 15 podruma. Ivošević računa da svaki intinerer, odnosno proizvođač može primiti najmanje 5000 gostiju godišnje.

Dakle, godišnje bi na istarske vinske ceste moglo doći više od 400.000 ljudi. Pročelnik kaže da županija i županijska turistička zajednica godišnje izdvaju 150.000 kuna za vinske ceste, osobito za njihovu promociju. U vezi s financijskim efektima vinskih cesta Ivošević nije želio spominjati ni okvirne brojke, ali je rekao da su oni nesumnjivo veliki. Poznate su cijene posjeta, odnosno degustacija, ali obično slijedi i kupnja boca vina. (Ivica Matošević kaže da boca njegova vina koje se u restoranima prodaje po 150, u podrumu stoji 50 kuna.) Tu su i suveniri te drugi neizravni prihodi od posjetitelja vinskog itinerera, osobito ako vinar ima svoje masline i druge poljoprivredne proizvode, restoran ili čak hotel. Istranima je uzor za razvijanje vinskog turizma bila Italija. Samo na području Montalcina u Toscani ponajbolji vinski podrumi znaju ugostiti i više od 50.000 posjetitelja godišnje. U istarskom slučaju pak 50.000 posjetitelja imaju sve lokalne i regionalne vinske manifestacije. Dakle, zajedno s vinskim cestama Istra se približava brojci od gotovo 200.000 vinskih posjetitelja.

Nagrada Međimurcima
U projektu “Vinski puti”, koji je u Splitsko-dalmatinskoj županiji počeo 2004. godine, uključeno je 27 proizvođača, kaže pročelnik za turizam Joško Stella, a u tijeku je registriranje novih. Ivica Kovačević, pročelnik za poljoprivredu, izjavio nam je da ih i dio dosad registriranih “nije spreman primiti turiste”, a s druge strane neki proizvođači upravo putem vinske ceste prodaju gotovo sve svoje vino. Prodaja putem vinske ceste prilika je za najveći broj manjih vinara, osobito na Visu. Hvaranin Antun Plančić ocjenjuje da na tome otoku nije zaživio spoj vina i turizma, a sam ne naplaćuje degustacije i tek namjerava razviti svoje sada formalno sudioništvo na vinskoj cesti. Pročelnik Stella kaže da je za marketing vinskih cesta dano 100.000 kuna, a Kovačević ne može točno reći iznos podrške svoga Upravnog odjela, ali računa da je to znatan dio od ukupno 12 milijuna kuna za vinogradare i vinare u osam godina. Projekt u Splitskoj županiji dio je većeg projekta osmišljavanja i izvedbe vinskih cesta u toj, Dubrovačko-neretvanskoj i Požeško-slavonskoj županiji. Uopće, vinske se ceste u posljednje vrijeme razvijaju diljem Hrvatske. Tako je prošloga ljeta Poglavarstvo Varaždinske županije donijelo Pravilnik o vinskim cestama, a utvrđeni su kriteriji za objekte na četiri vinske ceste u Virovitičko-podravskoj županiji. Tamošnji su vinogradari predložili da neka vinorodna područja dobiju status građevinskih zona, što bi olakšalo dovođenje komunalne infrastrukture, a nedavno je grad Virovitica dao sagraditi vodovodnu mrežu na jednoj od trasa buduće vinske ceste u Milanovcu. Virovitička i druge županije tek trebaju postići razvitak vinskih cesta. Međimurska je vinska cesta, sa dvadesetak uređenih kušaonica, među udarnim sadržajima županijskog turizma te je lani na Danima hrvatskog turizma u Cavtatu dobila diplomu Zeleni cvijet u kategoriji izvorne ponude kontinentalne Hrvatske. Na toj se cesti promovira pušipel (šipon ili moslavac), a oko 50 proizvođača vina koje je godinama bilo omalovažavano kao kiseliš od njega nastoje stvoriti turistički proizvod i uvjereni su da će uskoro parirati kutjevačkoj graševini i istarskoj malvaziji. Vinske su ceste bile prethodnica agroturizma u unutrašnjoj Istre. Ako su dobro organizirane (poput onih u Italiji ili u Kaliforniji), ako se o stvaranju vina i njegovoj degustaciji zna ispričati priča te kad su oplemenjene domaćom gastronomskom ponudom i prenoćištem, zapravo su temelj ruralnog turizma.

Korist od vinskog turizma u Istri

• obogaćuje se turistički proizvod
• stvara se vjernog gosta koji ne dolazi samo u sezoni nego i u predsezoni i posezoni
• preusmjeravaju se turistički tokovi u unutrašnjost Istre i rasterećuje se obala
• omogućuje se svakom vinaru neposredna prodaja vina i drugih proizvoda
• podiže se kvaliteta života u ruralnom prostoru i revitaliziraju se sela
• pridonosi se angažiranosti čovjeka s ruralnim prostorom uz očuvanje i obnovu izvornog ambijenta i tradicijskih nasljeđa u skladu s održivim razvojem turizma