Dok je Trst bio središte modno osviještenih Hrvatica i kada je svaki povratak iz šopinga pratila tjeskoba hoće li na graničnom prijelazu biti netko tko će popustljivo klimnuti ili će mrzovoljni carinik visokom kaznom zagorčati radost kupnje, supružnici Samir Haddad, diplomirani filmski montažer, i Zrinka Tikvicki, diplomirana ekonomistica, hrabro su se 1988. otisnuli u poduzetničke vode. Osnovali su modnu tvrtku Image Haddad koja se uspješno othrvala mnogim problemima i izazovima, a dogodine će obilježiti 25. obljetnicu rada. Od samoga početka supružnici su svoje talente spretno isprepleli u uspješnu poslovnu filozofiju. Zrinka, koja je odmalena voljela istraživati i crtati ženske likove s modnim detaljima, ekonomiju i brojke potisnula je u drugi plan, postala je dizajnerica. Samir je pak preuzeo ostale poslove, a prvu trgovinu otvorili su u Zagrebu, u današnjoj Zvonimirovoj ulici, a i sve kreacije se šiju u Zagrebu.

Lakše i u ratu
Krenuli su s osnovnom linijom nazvanom Image Haddad koja je odgovarala na potrebe moderne hrvatske žene za pretapoter odjećom, odjećom koja nosi dizajnerski potpis, ali je dostupnija zbog većih serija. Liniju H2 by Haddad lansirali su 2000., a zatim Vintage Haddad i H2 Jeans te H2 jewellery i H2 Accessories. Razvoj tvrtke Haddad može se sažeti kao visoka kategorizacija vlastitih proizvoda sa zaštićenom i prepoznatljivom modnom markom.Opstati četvrt stoljeća u modnom biznisu u razdoblju kada su s tržišta nestale mnoge tvrtke sa znatno većom tradicijom svakako zaslužuje priznanje. Zrinka i Samir još ne razmišljaju o slavlju, oni u tišini ustrajno rade i stvaraju. Kako je bilo početi u socijalizmu, gdje privatni biznis nije bio rado viđen gost na gospodarskoj sceni koja je slavila samoupravljanje i društveno vlasništvo, pitamo, a kako je danas poslovati. “Evo, Vlada kaže izdržite još dva mjeseca, mi obećajemo izdržat ćemo još jednu godinu, proslaviti jubilej i onda vidjeti što dalje”, šaljivo uzvraća Haddad. “Socijalizam doista nije bio sklon privatnom poduzetništvu”, prisjeća se. “Osim toga i u ono vrijeme je bila recesija pa su ih mnogi poznanici, nakon odluke da pokrenu modni biznis, pitali jesu li ludi.” “Gledam li unatrag bilo je doista teško kada smo počeli međutim, puno teže razdoblje bilo je 1991. kada se dogodio rat i sve je stalo, no ova sadašnja recesija ipak je nešto nezapamćeno. U ratu u jednom periodu, trajalo je godinugodinu i pol dana, privremeno smo zaustavili sve troškove. Nakon toga smo krenuli polako, gotovo kao ispočetka. Sada je to nemoguće učiniti”, ističe i dodaje “Danas ili propadaš ili ideš dalje.”Kalvarija tekstilnoodjevne industrije, smatra, počela je 1991. kada je grupa ključnih političara u Vladi odlučila da je Hrvatska turistička zemlja i ne treba proizvodnju. Slična teza opet se ponavlja uz razliku što se sada govori da ne smijemo svaštariti. “Hrvatska je mala zemlja i ne može biti industrijska sila, no besmisleno je zadržati se na dvijetri proizvodnje. Zašto namjerno unaprijed osuditi neke grane na propast, a od njih živi velik broj ljudi. U ovako maloj zemlji 50.000 ljudi velika je brojka, a nekada je u tekstilu radilo više od 83.000 zaposlenih, danas ih je oko 20 tisuća”.

S početkom najnovije krize, kaže, zatvorili su trgovine u Rijeci i Splitu. Paralelno su ostatak tvrtke pokušali prilagoditi novim okolnostima. Bio je to šok, a na šok se, kaže, mora odmah reagirati. Dvije su godine bile vrlo teške no, u 2011. su, otkriva, odlučili krizu slomiti redizajnom interijera i otvaranjem novih prodajnih prostora u trgovačkim centrima. Trgovine u Areni Zagreb i Portanova u Osijeku probile su led recesije, potom su otvoreni Greengold i Westgate. U sljedeća dva tjedna, najavljuje, slijedi otvaranje u Splitu i Rijeci, pa će ponovno biti premrežena cijela Hrvatska. Time će na matičnom tržištu tvrtka Haddad imati 16 trgovina plus dvije u inozemstvu, u Livnu (BiH) i Ljubljani. Osim iskoraka na dva susjedna tržišta jesu li se pokušali još negdje pozicionirati? “Stalno pokušavamo, ali ne tako ozbiljno jer za izlazak na inozemna tržišta treba jako puno novaca. Još nemamo tu snagu, no svjesni smo da nam je to itekako potrebno. Malo ovdašnjih firmi ima snage za izaći na vanjska tržišta, bez toga je teško biti uspješan”, kaže. “Pogledajte modne marke i tvrtke koje dolaze u Hrvatsku, dolaze u najteže vrijeme, vrijeme pada potrošnje. Mnogi ne pokrivaju goleme troškove ali mogu ih izdržati, investiraju sada da bi uhvatili poziciju za kasnije.”

Ima prostora za rast
Cijena rada, doprinosi, porezi, visoke kamate, niže Haddad probleme koji žuljaju poduzetnike, a koji su u rukama Vlade ili bankara. Štednja raste, kaže, a potrošnja pada, što svjedoči da je psihološka kriza zapravo nadjačala ekonomsku. Modna scena u Hrvatskoj polarizirala se na brojne vrhunske, jako skupe brendove te još brojnije jeftine artikle. Malo je brendova u srednjoj kategoriji. Omjer dobrog dizajna i povoljne cijene tvrtku Haddad upravo u toj skupini stavlja na prvo mjesto među konkurencijom. Nikada nije požalio što se ne bavi djelatnošću za koju se školovao, modni biznis donosio je probleme, ali i mnogo zadovoljstva. Nekada su radili vrhunske kataloge, imali snažan marketing, sustavno dizajnirali prodajne prostore… Imali su, sjetno navodi, velikih uspjeha i padova, naravno. Uspjeh daje duševnu hranu za nekoliko godina unaprijed. “Volio bih da su okolnosti drukčije, da se manje bavim vatrogasnim mjerama, problemima i reorganizacijom, a više kreativnim dijelom posla.” No, otkriva, po naravi je optimist i vjeruje da takvo razdoblje opet stiže. Ulazak u EU korak je naprijed zbog kojega su prije dvije godine pokrenuli online šoping. Internetska kupnja jednog brenda na malom tržištu neisplativa je, smisla ima tek kada je tržište veliko. U Haddadu računaju na veliko europsko tržište, a vrijeme do ulaska gledaju kao prigodu za vježbanje. Dugoročnih planova Haddadima ne manjka, no najprije žele čvrsto na nogama dočekati srebrni jubilej, potiho radeći na novim pothvatima koji će donijeti rast tvrtke. Mora biti i jača i veća inače, kaže Samir Haddad, nema budućnosti. Od dva sina, mlađi Marko, nakon što je uoči Božića 2010. diplomirao ekonomiju odmah se uključio u biznis. Druga generacija u obitelji Haddad nastavit će razvoj tvrtke kojoj sa trgovinama u Splitu i Rijeci broj zaposlenih raste na 60.

Karijerni obrat

Od televizije i filma do mode
Samir Haddad imao je 20 godina kada je 1974. iz Sirije stigao u Zagreb. Upisao je Akademiju dramskih umjetnosti gdje je diplomirao za filmskog montažera. U studentskom razdoblju upoznao je i suprugu Zrinku Tikvicki. Vjenčali su se 1983. i nedugo potom otišli u Damask gdje su živjeli četiri godine. Ona je radila u UNu, on na sirijskoj televiziji. Povratku u Hrvatsku ‘’kumovao’’ je poziv kolege s Akademije, redatelja Branka Schmidta, koji je Haddadu ponudio mjesto asistenta redatelja na filmu “Sokol ga nije volio”. Sa Schmidtom je radio i film “Gospodarski život Stipe Zvonareva”. Surađivao je na još nekoliko filmskih projekata no, u jednom trenutku zaključio je da to ipak nije biznis u kojemu će provesti život.

Povratak

Premostili krizu
U razdoblju prije nego što je recesija stigla u Hrvatsku, u 2007. i 2008. ukupni prihod tvrtke Haddad, prema podacima objavljenim na Fini, prelazio je 14 milijuna kuna. Kriza je utjecala i na njihovo poslovanje, pa je 2009. zaključena sa 9,1 milijun kuna prihoda, a 2010. sa 8,2 milijuna. Podaci za 2011. još nisu dostupni no, najavljeno otvaranje novih trgovina svjedoči da loše razdoblje odlazi u povijest te da se Haddad sigurnim korakom vraća u tržišnu utakmicu.

Novi regulatorni okvir

Dobivanje kriptolicence u Hrvatskoj: ključni rokovi, uvjeti i koraci

Fiskalna stabilnost

Kako banke oblikuju ekonomski rast Hrvatske?