Prodati ralicu za snijeg Nijemcima ili Norvežanima pothvat je vjerojatno ravan prodaji pijeska Saudijskoj Arabiji. A upravo to uspješno čine Frane Franičević i Darko Paviša, dvojac koji je osnovao i vodi tvrtku Rasco iz malog sela Kalinovca kraj Đurđevca u kojoj je trenutno zaposleno 128 ljudi, među kojima je i 32 diplomiranih inženjera strojarstva. Upravo će ovo Franičević istaknuti nekoliko puta tijekom našeg razgovora jer, kaže, nema u Hrvatskoj tvornice na selu koja zapošljava toliko diplomiranih strojara. Čini se da se time jednako ponosi kao i svojom uspješnom pričom osnivanja tvornice koja je među četiri najuspješnije u Europii.

Ništa od poljoprivrede
Temelji ove danas uspješne priče napravljeni su u Pavišinom tovilištu, što je zapravo nešto ljepši naziv za običan – svinjac. Sad iz njihovih proizvodnih pogona godišnje izađe oko 200 posipača i tristotinjak plugova za snijeg, a veliki dio svojih proizvoda završava na njemačkom, austrijskom, španjolskom, slovenskom, poljskom, rumunjskom i tko zna još kojem tržištu.“Početak nije bio lak, ali odlučili smo pokušati sami nešto stvarati. Do 1990. smo obojica radili na poslovima održavanja u tvornici namještaja Bilokalnik u Đurđevcu, no htjeli smo tada započeti nešto sami. Smjestili smo se u Darkovom tovilištu i isprva radili dijelove za strojeve”, priča nam Franičević, stasit Dalmatinac kojeg je iz sunčanog Sućurja u Kalinovac dovela ljubav. Kako su obojica suvlasnici u jednakim omjerima, službeno su se podijelili tako da je Franičević predsjednik Uprave, a Paviša direktor. Neslužbeno, Paviša se brine za financije, dok je Franičević zadužen za proizvodnju i razvoj novih strojeva. Prvo što upada u oko putniku namjerniku, ali i poslovnom partneru jest da ne postoji porta. Vrata za ulaz automobilom širom su otvorena, kao i obližnji pješački ulaz iako su po u tvorničkom krugu razasuti veliki komadi metala i konačnih proizvoda koji, ako ništa drugo, mogu zaintrigirati nekog pasioniranog skupljača svega i svačega.“Znamo da je to pomalo neobično, ali dosad nije bilo potrebe za portirnicom. Ovdje vam je pošten svijet”, kaže Paviša, a Franičević otkriva da su svih ovih godina zamijetili nestanak tek nekih žmigavaca s kamiona. Unutar kruga se smjestilo nekoliko hala koje zapravo zorno prikazuju kako se Rasco širio. Prvih godina radili su razne poljoprivredne dijelove, no svoj prvi posipač soli proizveli su 1994. godine, nakon čega su odlučili raditi isključivo komunalnu opremu. Od poljoprivrednih strojeva se očito nije moglo živjeti.

“Siromasi mi, siromasi poljoprivrednici”, smješka se Franičević obrazlažući zbog čega su napustili te proizvode. Prvu tvorničku halu izgradili su 1996. i tad su mislili kako su riješili sve svoje potrebe. “Ipak, već 2000. morali smo iza nje napraviti još jednu, a i tada smo govorili da smo sad mirni”, kaže Franičević dodajući da im je i to uskoro postalo premalo pa su sagradili još jednu veliku halu 2004. godine. No, ovaj će dvojac ponovo u širenje. Već su kupili zemljište od 42.000 četvornih metara svega 150 metara od sadašnjih prostora, riješili su i financiranje (od ukupno 28 milijuna kuna 27 posto čine njihova vlastita sredstva, a ostatak novca osiguran je kreditima) i uskoro počinje gradnja nove hale u kojoj će se smjestiti pogon za montažu i skladište. Time će utrostručiti proizvodne kapacitete.“Mislim da će nam to sad stvarno biti dovoljno da zadovoljimo sve potrebe tržišta, jer smo u zadnje vrijeme morali neke naručitelje odbijati” kaže Franičević i dodaje da će nakon što izgrade tu tvornicu i uspiju s probojem na rusko tržište, malo usporiti. Pritom izgleda kao čovjek koji još u to treba uvjeriti samog sebe. Već nakon prvih minuta razgovora jasno je da su Paviša i Franičević potpuno različitog temperamenta. Dok Paviša u uredu djeluje kao na svom terenu, Franičević je živnuo čim nam je krenuo pokazivati proizvodnju. Najviše smo se zadržali kod robota za zavarivanje, čini se osobnog Franičevićevog favorita vrijednog 200.000 eura.

Tajni projekti
No, proizvodne hale kriju još iznenađenja. U jednoj se nalazi kamiončić kojeg Rasco razvija u tajnosti. Nismo ga smjeli fotografirati jer još nije završen, no tržištu će ga ponuditi vjerojatno do rujna.Riječ je o kamiončiću s hidrostatskim pogonom kojeg u potpunosti razvija ova tvrka iz Kalinovca, od ovjesa pa nadalje (izuzev dijelova poput motora), a na koji će biti moguće montirati preko stotinu različitih alata. Sam razvoj stajao ih je oko četiri milijuna kuna, no Franičević očekuje da će im se uloženi novac višestruko vratiti, ne toliko od prodaje samog vozila, već od alata koji se na njega priključuju. Osim završetka razvoja tog stroja predstoji im i proboj na rusko tržište od kojeg mnogo očekuju. Razgovarali su s ruskim potencijalnim partnerima i uskoro će odlučiti s kim će uspostaviti suradnju, nakon čega kreću prvi strojevi za čišćenje snijega put Moskve.“Naš je plan da do 2015. godine vrijednost naših poslova na tom tržištu bude oko pet milijuna eura i siguran sam da ćemo to ostvariti. Ostvare li nam se planovi, do te godine bi nam ukupan godišnji prihod trebao iznositi oko 150 milijuna kuna, izvozit ćemo u sve europske zemlje i bili bismo drugi ili treći proizvođač komunalne opreme u Europi. Preostaje nam još ojačati naše distributere i servisnu mrežu i to je to”, kaže Franičević. Bude li doista tako možda prestane uvijek iznova planirati izgradnju novih pogona, a na godišnji odmor potroši i više od deset dana u komadu.

Problemi

Posao je sada najbolje pokrenuti u Srbiji
Rasco ima zastupstva i tvrtke kćeri u BiH, Makedoniji, Rumunjskoj, Sloveniji i Srbiji, te distributere u još desetak europskih zemalja. Franičević je prilično nezadovoljan situacijom u zemlji. “Poduzetnicima se u Hrvatskoj otežava rad čestim promjenama zakona i fiskalnom presijom”, kaže Franičević i priznaje da bi, da danas pokreće proizvodnju, to najradije napravio u Srbiji zbog najviših olakšica i potpora za poduzetnike. “Hrvatska nema ni jednu prednost u odnosu na susjede, osim što je možda stabilnija od BiH”, kaže Franičević.

Rezultati

Iz izvoza 67% prihoda
Rasco je lani ostvario 47,9 milijuna prihoda, od čega je naplaćeno 45,7 milijuna kuna. Prihodi od izvoza su narasli 67%, na 24,7 milijuna kuna, dok su im ukupni prihodi od proizvoda rasli 23,5 posto. Ipak, krizne 2009. prihodi su pali 23 posto na 41,2 milijuna kuna, što je bilo dovoljno za neto dobit od 4,8 milijuna kuna.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

Pametno upravljanje

Više sustavnosti u linijskom prijevozu: učinkovita rješenja tvrtke ATRON za svakodnevno poslovanje

Od 128 zaposlenih u Rascu čak je 32 diplomiranih inženjera strojarstva