Gotovo pet godina nakon što hrvatski proizvođači i izvoznici svinjskog mesa ispunjavaju sve uvjete za skidanje zabrane izvoza svinjskog mesa u zemlje Europske unije, to se još nije dogodilo. Hrvatska je cijepljenje protiv svinjske kuge, zbog koje je uvedena zabrana pristupa na europsko tržište, zaustavila još početkom 2005. godine, ali ni nakon uobičajenih godinu dana počeka i razmatranja, koje u pravilu uzmu još jednu godinu, nije ishodila dizanje rampe za svoju svinjetinu. S druge strane sve to vrijeme Hrvatska uvozi tržišni višak odojaka za tov i svježe svinjetine iz EU, a kada će zabrana uvoza tog mesa iz Hrvatske biti ukinuta, nema nikakvih naznaka. Razlog je, kako ističu poznavatelji prilika u tom slučaju, u inertnosti ne samo državnih institucija nego čak i strukovnih udruženja i samih proizvođača mesa.

Uljuljkani u mitove
Upućeni u bruxelleska pravila igre ističu kako je taj slučaj pravi primjer za ono što hrvatske tvrtke tek čeka i s čime će se suočavati na europskom tržištu nakon što Hrvatska konačno postane punopravna članica Europske unije. Nažalost, to si pitanje premalo ovdašnjih kompanija postavlja te se slabo pripremaju za nova pravila i nove odnose koji će uslijediti. Većina gospodarstvenika, čini se, sklonija je prikloniti se dominantnoj političkoj retorici prema kojoj je Hrvatska već prilagodila svoj sustav, standarde i legislativu uvjetima koji vrijede u zemljama EU. Međutim, situacija nije ni približno jednostavna kao što se na prvi pogled čini. Upozorava na to i većina stručnjaka, konzultanata, lobista i onih koji obavljaju poslove predstavljanja hrvatskih različitih asocijacija u Bruxellesu. Do ljudi u hrvatskom biznisu još nije prodrla svijest da uskoro, kad Hrvatska uđe u Uniju, više se ne bore samo za opstanak na hrvatskom tržištu, nego i na tržištu EU. “Oni koji su sada kao izvoznici prisutni na tržištu EU nešto su u povoljnijoj poziciji, no većina je ipak fokusirana na Hrvatsku i na zemlje u regiji, poglavito na one koje tek čekaju pripremu i ulazak u EU i s kojima sada kroz Ceftu Hrvatska ima posebne carinske povlastice. No i ti će se odnosi nakon prijama Hrvatske u članstvo bitno promijeniti”, ističe Željko Ivančević, lobist u Bruxellesu i direktor konzultantske tvrtke ECS-Brussels.

Veći pritisak i kod kuće
Svojevrsna potvrda toga je i osjetno smanjena prisutnost brojnih slovenskih proizvoda koji su nakon ulaska Dežele u Uniju bili nestali s hrvatskog tržišta zbog promjene carinskog sustava nakon ulaska u EU. A te pozicije kada se jedanput izgube, teško je vratiti pa hrvatske tvrtke moraju o tome već sada razmišljati. Osim promjene postojećih pozicija na drugim tržištima hrvatske tvrtke će morati računati i na osjetno veći pritisak na vlastitom terenu, posebice u slučaju poslova kroz javnu nabavu. Taj je sustav, naime, već sada usklađen s pravilima EU, no zbog disfunkcije hrvatskoga pravosudnog sustava europske tvrtke pretežito zaobilaze takve natječaje, ali će se, uvjerava Ivančević, nakon ulaska u EU to bitno promijeniti. Ivančević to ilustrira i podacima o svojim klijentima. U pet godina koliko je poslovno aktivan u Bruxellesu oko 60 posto onih koji mu se obraćaju za usluge su tvrtke iz EU, koje su zainteresirane za ulazak na hrvatsko tržište. Potom slijede klijenti iz Crne Gore, pa Srbije te na kraju iz Hrvatske. Tek sada mu se, kaže, počinju javljati najveće hrvatske kompanije, no usporedi li se razina pregovaračkog procesa o članstvu u EU, gospodarstvenici iz Srbije osjetno su ozbiljnije shvatili europske procese i nužnost pripreme za nove norme i odnose. Takvu koncentraciju interesa, kaže Lovrinčević, imaju još i tvrtke s područja Republike Srpske iz BiH, dok su one iz dijela Federacije sličnije hrvatskim tvrtkama. Na upit o izuzecima navodi kako je prije dvije i pol godine provodio anketu o uključenosti poduzeća u eurotokove, a jedine koje su od 50 vodećih hrvatskih tvrtki dobile pozitivne ocjene bile su Hrvatska lutrija i Atlantic grupa. Možda bi, dodaje, broj sada bio i nešto veći, ali i dalje nedovoljan. “Moja prognoza na temelju uvida u situaciju kaže da će Republika Hrvatska, i hrvatske tvrtke, biti upisana u povijest EU kao jedina zemlja čiji gospodarski sustav nakon ulaska u Uniju nije ostvario korist, a vjerujem da će pretrpjeti i znatne štete”, upozorava Ivančević. Dugoročno je, dodaje, ipak optimist, no poručuje da će ulaskom u EU mnoge tvrtke biti iznenađene, a država općenito nespremna.

Blagi pomak

Buđenje iz zimskog sna
“U deset godina koliko sam u Bruxellesu interes hrvatskih gospodarstvenika ipak je s početne nezainteresiranosti počeo bilježiti pomak i hrvatske tvrtke sve više počinju iskazivati nešto bolji interes za pravila i uvjete koji ih čekaju u EU. Sve ih više zanima nastup na tržištu Unije, a dobivamo i brojne upite u vezi s osnivanjem tvrtke, ishođenjem dozvola za poslovanje ili čak u vezi s potragom za partnerima”, ističe voditeljica ureda Hrvatske gospodarske komore u Bruxellesu Dragica Martinović. Povratno o uspjehu u tim poslovima, međutim, HGK-ov ured ne dobiva puno informacija, no Dragica Martinović vjeruje da bi negativne vijesti sigurno o tome čuli. Hrvatskim kompanijama i poslovnim ljudima poručuje pak da se već sada mogu osim preko registriranih lobista i ureda županija i gradova te komora koje imaju otvorene urede u sjedištu EU u rješavanju problema i ostvarenju svojih interesa te naravno pripremi za nove uvjete poslovanja mogu boriti i preko strukovnih udruženja. Hrvatske institucije nemaju za sada pravo glasa, no svoj interes mogu ostvariti preko raznih udruženja na razini EU, primjerice brodske opreme ili kemijske i farmaceutske industrije koje i te kako imaju utjecaja u procesima i odlučivanju u EU.