Hrvatska bi danom stjecanja članstva u Europskoj uniji svoje zakonodavstvo trebala uskladiti i s Direktivom o borbi protiv kašnjenja u plaćanjima koja je na snagu stupila početkom ove godine. Države članice tu direktivu trebaju implementirati u nacionalna zakonodavstva najkasnije do ožujka 2013. godine. Međutim, u hrvatskom slučaju implementacija će po svemu sudeći uslijediti i prije jer sve glavne političke opcije u zemlji ističu nužnost jačanja financijske discipline i jače zaštite vjerovnika. “Hrvatska bi vlada i prije nego to postane obveza trebala ugraditi striktnija pravila koja će jamčiti ispunjavanje najnormalnijih običaja u poslovnome svijetu, a to je da se na vrijeme plaća za robu ili uslugu za koju je faktura isporučena”, ističe HNS-ov gospodarski strateg Dragan Kovačević.

Iznimno 60 dana
SDP-ov saborski zastupnik Gordan Maras podsjeća da je njegova stranka već pokušala u proceduru progurati zakonski prijedlog kojim se reguliraju rokovi plaćanja i oštrije postupanje prema izbjegavanju izvršenja obveza. Prijedlog nije prošao, ali će ga njegova stranka, bude li formirala novu Vladu, ponovno staviti na dnevni red. “To mora biti prvi zadatak nove Vlade s obzirom na to da je neplaćanje gorući problem u zemlji, a već u prvih pola godine situacija se mora dramatično poboljšati jer će u suprotnom priča o rastu i gospodarskom oporavku biti na klimavim nogama”, kaže Maras. Prema njegovim riječima SDP-ov je prijedlog zakona o plaćanju vrlo blizak direktivi Europskog parlamenta i Vijeća EU. Rokovi bi prema njihovu prijedlogu bili ograničeni na 60 dana kako se nitko ne bi mogao financirati na teret dobavljača, dok bi država i javni sektor svoje obveze morali podmirivati u roku od 30 dana. Direktiva je i nešto stroža pa ograničava opći rok plaćanja u svim vrstama transakcija, i u javnom i u privatnom sektoru, na 30 dana. Samo iznimno, ako je to izrijekom navedeno u ugovoru i objektivno opravdano, predviđa se mogućnost dužeg roka u privatnom sektoru, do 60 dana. No u plaćanjima između javnog i privatnog sektora pravila su postavljena strože i striktnije. Rok plaćanja ne može biti duži od 30 dana. Jedini izuzetak u tom slučaju mogu biti roba i usluge u zdravstvenim ustanovama.

Šutnja iz Vlade
Direktiva predviđa uvođenje oštrijih mjera prema poduzetnicima koji kasne u plaćanju, neovisno o tome iz kojeg su sektora. Minimalna naknada u slučaju kašnjenja je postavljena na 40 eura, uz redovnu kamatu koja se za kašnjenje u plaćanju uvećava za najmanje 8 posto. Direktiva ostavlja prostor članicama da pri implementaciji u svoje zakone dodatno povećaju kamate i naknade. Dok oporbenjaci zaključuju da rokovi nisu presudni u smislu jesu li postavljeni na 30 ili 60 dana, već kako se tretira njihovo kršenje, što se mora mijenjati neovisno o EU-direktivama, iz Vlade zasad nema reakcija na direktivu niti se spominje mogućnost hitnog unošenja strožih pravila u plaćanju prije izbora.

Usklađivanje

Spevec: Direktiva je minimalan standard
Olgica Spevec, predsjednica Vijeća Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i članica pregovaračke skupine za poglavlje 20. “Poduzetništvo i industrijska politika”, na koje se odnosi i ova direktiva, ističe da ona predviđa zaštitu vjerovnika u mjeri u kojoj to nijedan hrvatski zakon ne čini. “Direktiva je minimalan standard, a države članice, pa tako i Hrvatska, mogu taj minimalni standard podignuti na viši stupanj zaštite vjerovnika”, kaže Spevec. Nema, kaže, još saznanja o dinamici usklađivanja s direktivom u državama članicama, ali pretpostavlja da je još preuranjeno očekivati da je neka od njih već izvršila to usklađivanje.