Hrvatski pregovarački tim tražit će od Europske komisije za područje vinogradarstva prijelazno razdoblje prava sadnje novih vinograda za proizvodnju kvalitetnih vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom u određenom uvećanom iznosu u odnosu na ukupnu površinu pod vinogradima u 2007. godini, ustvrdio je nedavno ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnoga razvoja Božidar Pankretić, promovirajući u kratkim crtama tek neke točke iz hrvatskih stajališta o poljoprivredi i ruralnom razvoju (Poglavlje 11) koja će uskoro biti poslana u Bruxelles.

Prema ortofoto snimanjima, realiziranima u organizaciji Hrvatskog zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, krajem 2007. pod vinogradima je 24.543,04 hektara. Međutim, vinogradarski katastar još nije gotov, zbrajaju se hektari u pet obalnih županija. Istodobno u Upisniku, što je ključna evidencija za raspodjelu potpora iz državnog proračuna, upisano je 16.439 hektara vinograda koje obrađuje 16.794 proizvođača. Tko želi nepovratne potpore, a ima najmanje 0,05 ha vinograda, obvezan je upisati se u Upisnik. Prema podacima resornoga ministarstva u razdoblju 2004. – 2007., što kroz operativne programe, što samofinanciranjem vinara, podignuto je 6162,13 ha novih ili obnovljeno starih vinograda. Vlada je za novi mandat između 2008. – 2012. godine usvojila nove planove u kojima iznosi kako je cilj podići 4500 ha maslinika i 8000 voćnjaka, dok hektari za vinograde nisu ograničeni.Potencijal koji Hrvatska ima u vinogradarstvu i vinarstvu nije ni približno iskorišten. Povijesne evidencije otkrivaju da su se 1888. vinogradi prostirali na više od 170.000 hektara, da je još 1975. godine pod vinogradima bilo oko 80.000 hektara. Požari koji su minulih godina poharali dio priobalja i otoka, razgolitivši brojne kaskade samoniklih šikara, otkrili su zapravo koliko je mnogo vinograda nekada bilo u tim područjima. Unatoč kroz prošlih 4-5 godina znatno povećanoj sadnji vinograda, na koju motiviraju i visoke potpore (33.600 – 45.400 kuna, ovisno o uvjetima sadnje) koje dijeli država, još je oko 55 posto nasada starije od 25 godina. Usto gotovo 80 posto vinograda manje je od jednoga hektara. Visokim potporama Vlada želi postići kako obnovu starih, tako i sadnju novih vinograda kako bi se prije članstva u EU pod vinogradima s visokom kakvoćom grožđa dosegnule površine od najmanje 30 – 40 tisuća hektara. U sadnji novih vinograda za sada prednjači Istra sa 1202 ha. Prate je Vukovarsko-srijemska sa 935,20 te Osječko-baranjska županija sa 853,59 hektara. Čak je i Ličko-senjska županija do kraja 2007. podigla 3,7 ha. Međutim, dosadašnjim tempom sadnje ne obnavljamo koliko bismo trebali ni stare vinograde, smatra Franjo Francem, predsjednik Društva hrvatskih enologa i direktor vinarstva u Agrokoru. Treba saditi i saditi, kaže, i ne osvrtati se na poruke iz EU o krčenju viška hektara. Naime, Unija je za svoje članice uvela zabranu sadnje novih vinograda. Dopušta tek iznimku da se dio starih vinograda zamijeni isključivo sortama vrhunske kakvoće koje nedostaju tržištu. Hrvatska mora osnažiti svoj vinogradarski fond, ističe Francem i navodi kako ga posebno raduje što se konačno aktivirala i južna regija, sve dalmatinske županije. Opet se osvajaju zemljopisno vrlo vrijedni položaji uz more, područja gdje izvrsno uspijevaju autohtone sorte (njih 130), koje se mogu iskoristiti kao jaka ulaznica hrvatskih vinara za nastup na zahtjevnom svjetskom tržištu.

Među hrvatskim vinarima njih 717 proizvodi 2196 vina s kontroliranim zaštićenim porijeklom. Za mnoge je vjerojatno iznenađenje da Zagrebačka županija drži vrh te liste, druga je Istra, a treća Dubrovačko-neretvanska županija. Kontinentalna regija drži primat, čak 49 posto površina pod trsjem i 32 posto od broja svih vinogradara. Dok Hrvatska s vrlo izdašnim nepovratnim potporama, najvećim ne samo na europskom prostoru, pokušava uhvatiti posljednji vlak za priključenje među cijenjene vinske destinacije, Europska unija pristupa krčenju vinograda. Procjene govore da će Vlada RH do članstva u EU iz proračuna za nove vinograde izdvojiti oko milijardu kuna, dok Bruxelles za krčenje 175.000 ha u 27 članica namjerava potrošiti gotovo milijardu eura. Reforma vinogradarstva, kojom se zabranjuje nova sadnja, u članicama Unije službeno starta u kolovozu ove godine. Do 2015. bit će dopušteno samo tzv. pravo sadnje, što podrazumijeva prethodno krčenje ekvivalentnih površina uz obvezu sadnje isključivo sorti grožđa iz kojih se dobiju visokokvalitetna vina. Za svaki napušteni hektar vinograda naknada koju će dobiti vinari iz EU iznosi 4000 – 7000 eura plus izgubljena dobit za trogodišnje razdoblje. S visokim naknadama Bruxelles želi vinare potaknuti na bržu prilagodbu trendovima globalnog tržišta. Naime, europski vinari na udaru su brojne i moćne konkurencije iz prekomorskih zemalja, čija vina ne zaostaju kakvoćom, a jeftinija su. Da bi zaštitila vlastito tržište, Unija ima dva vrlo rigorozna stava. Ne dopušta ne samo uvoz mošta za proizvodnju vina nego čak ni grožđa. Unija priznaje samo vina koja se proizvode iz svježeg grožđa, bez vode i začina. Traži se očuvanje prirodnih svojstava, bez utjecaja “inovativne” enologije. Reforma vinogradarstva među članicama EU nije usvojena lako, rezultat je dugotrajnih pregovora i napregnutog kompromisa. Upravo stoga usvojen je i termin “nacionalnih omotnica”. Iz zajedničke blagajne svaka članica dobit će određen iznos eura i slobodu odluke što će s tim novcem učiniti. EK vinarima planira uvesti i zajedničke tržišne mjere poput promotivnih nastupa na trećim tržištima. Odluku Unije da ipak malo olabavi kriterije za sorte koje vinsko tržište traži Hrvatska mora optimalno iskoristiti. Inicijativom 16 tvrtki i obrta iz srednje i južne Dalmacije krajem 2007. nastao je klaster kojim žele povećati površine s nasadima plavca malog te povezati vinare kako bi se stvorio jak hrvatski vinski brend.

Na bivšim područjima bračkog, viškog, hvarskog i pelješkog vinogorja, koja su već godinama zapuštena, namjeravaju iskoristiti svaki pedalj. Vinari iz klastera raspolažu sa 96 hektara vlastitih vinograda i još 240 ha drže u najmu. Nedostatak zemljišta, upozoravaju, jedan je od najvećih problema za dugoročne planove svih vinara srednje i južne Dalmacije. Ključni razlog su neriješeni imovinsko-pravni odnosi zbog kojih su goleme površine zarasle u korov. Neizravno o tome svjedoči podatak iz razdoblja 2004. – 2007. u kojemu su sve četiri dalmatinske županije vinograde podigle na 1442 ha, dok je sama Istarska nove vinograde digla na 1202 ha. Od države traže naplatu poreza na neaktivno zemljište, odnosno izuzimanje takvih parcela od nemarnih vlasnika uz plaćanje određene naknade. Opominju i resorno ministarstvo smatrajući da bi moralo imati više sluha u diferenciranju kriterija za nepovratne poticaje. Nije isto, kažu, podizati vinograd u pitomim kontinentalnim krajolicima ili dalmatinskim strmim i škrtim padinama. Traže i više fleksibilnosti kod isplate nepovratnih sredstava, sadnju novih vinograda treba poduprijeti unaprijed, a ne naknadno.U klasteru smatraju da bi i banke morale pokazati veći interes, onakav kakav pokazuju njihove matične kuće u domicilnim zemljama. Upozoravaju i na problem radne snage, te zamjerke Vladi izriču i zbog nemotiviranja mladih na ostanak na otocima. Mora se što prije usvojiti strategiju razvoja otoka, a vinogradarstvo je model koji može jamčiti uspjeh, uvjereni su u klasteru.