Prije nekoliko dana svjedočili smo povijesnom događaju za Hrvatsku i sve građane – objavi službenog završetka pristupnih pregovora i dobivanju službenog datuma ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Zbog ispunjenja toga važnog političkog cilja, ali i činjenice da smo uspjeli stvoriti i zadržati konsenzus u društvu o potrebi ulaska u EU, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, koja je od početka bezrezervno poticala i promovirala europsku budućnost Hrvatske, osjećamo zadovoljstvo i odgovornost prema svemu što ta odluka znači za našu budućnost.

Ono što je nas poslodavce i poduzetnike poticalo na potporu, unatoč prijetnjama koje nam nosi priključenje europskoj asocijaciji država i naroda, jest želja za poslovanjem u uređenijem okruženju od ovoga u kojemu sada radimo. Ono što nas je poticalo na javnu potporu i onda kad su se glasno čula protivljenja članstvu jest upravo motiv da primjenjujemo zakone koji su realni i održivi, koji neće vrijediti različito za različita poduzeća, koji će se primjenjivati po slovu zakona, a ne zaobilaziti ili mijenjati duh zakona, pa i u nekom razumnom i održivom roku. Navijali smo i navijamo da se normativni okvir u kojemu funkcionira gospodarstvo posloži na sliku i priliku pravne stečevine EU prema kojoj poduzetnici dobivaju poticajna zakonska rješenja koja u konačnici pozitivno djeluju i na sveukupnu poslovnu klimu u zemlji. A ta klima danas nije dobra i na dulji rok je takvo stanje apsolutno neodrživo. Čak bih se usudio reći i opasno.

Možemo se zaklinjati u gospodarske oporavke koliko želimo, ali ako jedini u Europi (uz Švicarsku) kazneno gonimo poslodavce zbog neisplata plaća, onda su nam slabe koristi od proklamacija. Ili, kako to volim reći: “U ovoj se zemlji treba prestati biti ujutro vlada, a popodne samom sebi opozicija.” Hrvatsko gospodarstvo, a time i društvo u cjelini, ima velikih ekonomskih problema koji su strukturni. Oni su, među ostalima, proizveli cijelu spiralu neplaćanja i enormne nelikvidnosti koja opasno razdire ekonomsku strukturu zemlje, u čemu državna poduzeća i država sama po sebi nisu nimalo nevini. U takvim okolnostima izrazito velike nelikvidnosti i neplaćanja donositi zakon u kojemu se kažnjava poslodavce koji zbog nefunkcioniranja sustava nisu u mogućnosti isplatiti plaće svojim radnicima je nerazumno i štetno za očuvanje ionako niske razine zaposlenosti. Svi koji se zalažu za takva drakonska rješenja izgubili su iz vida potencijalnu pogubnost predloženih rješenja na održavanje sadašnje razine zaposlenosti, ali i na novo zapošljavanje. Kao da se zalažu za otvaranje novih mjesta na burzi rada.

Kako bih ogolio priču do kraja i pokazao kako bi ta predložena rješenja mogla funkcionirati u praksi, poslužit ću se primjerom koji će pokazati svu apsurdnost stanja u kojemu smo se našli. Primjer je istodobno proizvod imaginacije, ali i životan, odnosno proizlazi iz domaće poslovne prakse. Poduzeće u državnom vlasništvu, koje za ovu priliku zovemo Supervina, već godinama ne isplaćuje plaće radnicima, ne plaća državi zakonske obveze, a ne plaća ni svoje brojne dobavljače, velike i male. Među njima je i tvrtka Grafički dizajn (koja radi prekrasne etikete za njihova vina). U tom malom timu je pet zaposlenih, od kojih je jedan vlasnik i četiri posloprimca (svi su godinama jednako “crnčili” kako bi na vrijeme isporučili svoje usluge poduzeću koje im godinama ne plaća). Kako je neplaćanje Supervina došlo do krajnje granice neizdrživosti, vlasnik grafičar je prije dvije godine tužio svoga klijenta zbog starih potraživanja. Supervina su im nakon tužbe otkazala ugovor jer se drznuo tužiti to veliko, državno poduzeće koje ima podršku u Vladi i Zagrebu.

Naravno, o njihovoj tužbi od suda ni slova već dvije godine. Poslodavac grafičar više ne može isplaćivati plaće svojim radnicima koji još rade kod njega. Prema prijedlogu zakona koji se nameće na usuglašavanje GSV-u, kojemu se snažno protivimo, poduzetnik grafičar može otići u zatvor nakon presude tog suda kod kojega zapravo još nije ni stigao na dnevni red tužbeni zahtjev tog nesretnika koji se tamo eto “kiseli” dvije godine. Pravo je pitanje tko je trebao otići u zatvor u takvoj situaciji? Grafičar, mali poduzetnik, koji je uništen zbog neplaćanja njegovih usluga i zbog Vlade koja nije privatizirala poduzeće kad se to moglo? Pravosuđe koje nije funkcioniralo prema njegovoj tužbi? Poreznici koji su dopuštali da se dug Supervina prema državi poveća do strašnih visina?

Vlada koja nije stvorila uvjete da do takvog stanja uopće ne dođe jer nije donijela niti provela učinkovit ekonomski program? Ili možda direktor državnog poduzeća Supervina kojeg je postavila politika, a koji nije u poslovanju poštivao zakone zemlje u kojoj posluje. Ovo je samo jedan primjer, ne nužno izmišljen, kako bi izgledala primjena tog zakona koji mi u HUP-u ocjenjujemo opasnim. Kvalificiramo ga kao zakon s velikim “otpuštajućim potencijalom”. HUP se jasno odredio o problemu neisplata plaća. Rekli smo i ponavljamo da se uvijek zalažemo za isplate plaća radnicima. Neisplata plaća je posljedica, a nikako uzrok gospodarskih i društvenih problema. Socijalni partneri, a prije svega Vlada, morali bi se puno više angažirati na važnim ekonomskim problemima zemlje kao što su nelikvidnost i neplaćanje. Rješavanjem problema neisplate plaća će postati marginalan problem.

Vlada se mora dodatno angažirati na dinamizaciji gospodarstva, pri čemu je razrješenje gordijskog čvora nelikvidnosti u zemlji vrlo važna pretpostavka. Osim toga Vlada je odgovorna i za funkcioniranje cjelokupnog sustava u zemlji. Pa ako već sad imamo zakonska rješenja čijom se primjenom može kazniti sve one koji ne isplaćuju plaće, pa i u poduzeću Supervina, gledajući kroz tu prizmu, GSV bi morao preokrenuti cijelu priču i snažno se angažirati na pravim ekonomskim problemima, a to je svakako ekonomska erozija sustava, strukturna neusklađenost, tehnološko zaostajanje, nedostatak vizije razvoja zemlje, nepoticajna poslovna klima, neučinkovito pravosuđe, glomazna i neefikasna javna uprava, problematična javna poduzeća. Pa, gospodo, kad ćemo o tome razgovarati?! Ne smijemo biti kitolovci koji su se na kraju dana zapetljali u vlastitu mrežu pa se ne mogu iz nje izvući a da se dobrano ne razdere njihova mreža.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a

Stalno obrazovanje i razvoj vještina

MBA obrazovanje na ZŠEM-u: Investicija koja mijenja karijeru i život

Maloprodajno tržište

Od lidera Dalmacije do nacionalnog simbola uspjeha u maloprodaji