Samo najstariji Zadrani sjećaju se da je još 1929. godine iz njihova grada u svijet odlazila čokolada Ausonia. Trgovac, bankar, veleposjednik i tvorničar Antonio Zarauschek bio je vlasnik male tvornice u naselju Voštarnica iz koje se čokolada izvozila u Italiju i zemlje zapadne Europe. Dolaskom tadašnje nove vlasti tvornica je ugašena, a danas, nakon 82 godine, Zadranin Dubravko Vitlov pokreće slatki biznis koji će obogatiti gospodarsku i gastronomsku ponudu grada.

Rasprodaja nekretnina
“Potpisao sam ugovor s velikom stranom trgovačkom kućom. Za nju ću raditi proizvode od čokolade koji bi se na tržištu trebali pojaviti do kraja siječnja”, kaže Vitlov, ne krijući uzbuđenje, ali i razočaranje postupkom Erste banke, koja ga je trebala kreditno pratiti u poslu. Nakon što je u zadarskom poduzetničkom inkubatoru unajmio 50-ak kvadrata prostora, naručio mramorne stolove i strojeve iz inozemstva, dio sirovina, zaposlio radnika i prikupio brdo “papirologije”, dobio je odbijenicu. I dok su se u Erste banci na naš upit o razlozima odbijanja kredita pozvali na čuvanje bankovne tajne, Vitlov objašnjava:“Banka je tražila potpisani ugovor s trgovačkom kućom i hipotekarno osiguranje triput veće od vrijednosti kredita. Nakon što sam sve pribavio, platio procjenu hipoteke i od Zadarske županije dobio suglasnost o subvencioniranju dijela kamata na kredit, banka mi je odgovorila da ne zadovoljam uvjete. Za osiguranje kredita trebam dodatno jamstvo dobavljača sirovina i distributera, što sad ne mogu dobiti. U drugoj banci su mi rekli da zadovoljavam uvjete, ali moram ponoviti kreditnu proceduru. Bojim se da ću morati prodavati obiteljsku nekretninu koju sam namjeravao založiti za hipoteku, jer ne želim izgubiti ugovor ili plaćati penale zbog kašnjenja u isporuci”, objašnjava Vitlov. A kako je počelo, kako je nesvršeni student medicine postao proizvođač čokolada? Za sve je kriv, priča Vitlov, otac koji je kao liječnik često putovao i jednom mu iz Britanije donio ručno izrađenu čokoladu. “Sjećam se da sam očevim skalpelom secirao čokoladu, komad po komad, maštajući kako ću je i ja jednom napraviti. U obitelji nisu imali razumijevanja pa sam upisao medicinu. Nikad je nisam završio, ali sam se zato uvijek motao oko kuhanja i ugostiteljstva. Prekvalificirao sam se za konobara, otišao u Kanadu i radio u hotelu. Svaki dan prolazio sam pored trgovine u kojoj su u izlogu, pred prolaznicima, na mramornim pločama izrađivali praline i čokolade. Znao sam da je to posao za mene ali, eto, trebalo je proći više od 15 godina da se upustim u posao”, prepričava zasad jedini zadarski proizvođač čokolada.

Škola u Belgiji
Nakon povratka nabavio je literaturu iz Belgije i napravio kućni laboratorij u kojemu je godinama eksperimentirao, radio čokolade i praline za ukućane i prijatelje. Često se budio noću jer bi sanjao novi recept koji je trebalo odmah isprobati. Sa suprugom se 2006. uputio u istraživanje tržišta u Sloveniji, a nekoliko puta boravio je u Belgiji. Tamo je završio tečajeve i školu u najvećoj i najjačoj industriji čokolade, tvornici Barry Callebaut. “Posljednjih pet godina čokolada je postala moj život iako ne živim od nje. Sve što sam proizveo prvo su kušali ukućani, a ostalo sam darovao rodbini i prijateljima koji su prenosili priču o mojoj čokoladi. Eksperimentirao sam sa sastojcima i okusima, radio čokolade s maslinovim uljem, izučavao dobavljače sirovina i tržište, nikad zadovoljan napravljenim. Često su me zvali na gastronomske i slastičarske smotre na kojima su moje čokolade isprobavali profesionalni kušači. Tako su za mene čuli i u ekskluzivnom zagrebačkom restoranu za koji radim praline koje nude gostima uz digestiv”, kaže Vitlov i dodaje da je proizvodnju mogao i prije omasoviti da je bio hrabriji i odvažniji, odnosno da je više radio na marketingu. Ovako se priča prenosila jedino usmenom predajom. Tako je upoznao i glavnog direktora trgovačke kuće s kojom je i potpisao ugovor.

Početak pravog biznisa
U središtu Zagreba Vitlov planira otvoriti trgovinu u kojoj bi kupci mogli gledati kako se radi čokolada i odmah je kupovali. Planova je puno, ali tek za dvije godine Vitlov će moći reći je li odluka da kao 50-godišnjak krene u novi posao bila ispravna. Tada će se moći javiti i na natječaj za dodjelu sredstava iz IPARD programa.“Ovo je tek početak. Sada sa mnom radi samo jedan djelatnik. Bude li sve išlo po planu, zaposlit ću prehrambenog tehnologa i komercijalistu. Za ovaj posao trebaju strojevi, ali oni ne mogu odraditi sve. Ljudsku ruku, osjet za okus, miris i aromu ništa ne može zamijeniti”, zaključuje Vitlov.

Pilot-projekt

Čokolada od maraske
Dubravko Vitlov je u suradnji s Prehrambeno-tehnološkim fakultetom Sveučiliša u Zagrebu, institutom u Zadru, napravio mliječnu čokoladu s dehidriranom višnjom maraskom. To još uvijek pilot-projekt, a u finalizaciji će možda koristiti i blanširane bademe, koje namjerava otkupiti, kao i marasku, od proizvođača iz Ravnih kotara. Nada se da će se u taj projekt uključiti i tvornica Maraska u Zadru. Vitlov, namjerava raditi i čokoladu s bučinim uljem.

S Luxardovim dopuštenjem
Najstariji europski i najveći talijanski proizvođač likera Luxardo, koji je 1821. u Zadru otvorio tvornicu, u ono je vrijeme za proizvodnju bombona i čokolade vjerojatno koristio proizvode tvornice Antonija Zarauscheka. Od vlasnika tvornice Luxardo Dubravko Vitlov dobio je dopuštenje da koristi njihovo ime, odnosno brend, na svojim proizvodima koje puni likerom prizvedenim u tvornici pokraj Padove.

promo

Poslodavci više ne traže samo diplomu: zašto visoka učilišta moraju mijenjati način obrazovanja

promo

Što zapravo kupujete kada kupujete automobil?