Zagrebačka tvrtka Elektrokontakt, koja ove godine obilježava 80. godišnjicu poslovanja, je najveća tvornica regulatora energije i štapnih regulatora, inače ključnih dijelova kuhinsjkih štednjaka, u svijetu i pokriva oko 35 posto svjetskoga tržišta, dok se u Europi taj postotak penja na 80 posto. U Elektrokontaktu (EK) se godišnje proizvede 15 milijuna regulatora energije te 18 milijuna štapnih regulatora koji su ugrađeni u gotovo svaki treći štednjak na svijetu. “Dnevno 150.000 proizvoda ide u izvoz. Imamo njemačke proizvode napravljene na hrvatskoj tehnologiji i ta sinergija nas je učinila najkonkurentnijima na svijetu” kaže direktor Elektrokontakta Vladimir Ferdelji.

Njemački koncern
Ova zagrebačka tvtka izvozi oko 85 posto svoje proizvodnje, vrijedne u 2005. godini 436 milijun kuna. Ferdelji objašnjava da ih postignuti rezulati svrstavaju u 20 najvećih hrvatskih izvoznika, a ukoliko se isključe energetske i primarne grane, među robnim proizvođačima spadaju u prvih pet. Uspjeh Elektrokontakta Ferdelji vidi u pravovremenoj privatizaciji i pronalaženju strateškog partnera u njemačkoj kompaniji EGO s kojom EK surađuje od 1971. godine te s kojom je tjekom 70-ih i 80-ih ostvareno sedam zajedničkih projekata. Godine 1992. pedeset i tri posto vlasništva Elektrokontakta kupio je njemački koncern EGO, najveći svjetski proizvođač komponenata za električne štednjake, i za to je izdvojio 41 milijun DEM, što je tada, u vrijeme rata, bilo najveće ulaganje u Hrvatskoj, objašnajva Ferdelji. Nakon toga usljedila je dokapitalizacija i otkup dionica od ostalih dioničara pa je 1995. EGO došao u posjed 99 posto dionica EK-a. Od tada EK posloje kao dioničko društvo zatvorenog tipa te nije izlistano na burzi.
EGO je izvorno njemčaka kompanije iz Oberderdingena kod Stuttgarta no danas je to međunarodna kompanija sa sjedištem u Švicarskoj koja ima 23 tvornice i 10.000 zaposlenika diljem svijeta. U sklopu toga koncerna, prema broju zaposlenika Elektrokontakt se prije 11 godina nalazio na 10, a sada je na drugom mjestu, dok je po ukupnomu prihodu na drugom mjestu. “Svi pokazatelji govore da je Elektrokontakt jedna od rijetkih hrvatskih tvornica koje su profitirale dolaskom inozemnog vlasnika. O tomu koliko je povećana produktivnost najbolje govori podatak da je od 1992. do danas upeterostručena proizvodnja, a broj radnika se od oko 1276 povećao na 1350. Takav rast je omogućilo automatiziranje proizvodnje što je je povećalo produktivnost, a što je pak omogućilo ulaganje u proizvodnju. To znači da vlasnici “Elektrokontakta” nisu deset godina povukli ni kune dobiti iz tvornice, nego je sve reinvestirano u razvoj vlastite tehnologije” rekao je Vladimir Ferdelji. U EK-u objašnajvaju da su sve automatske linije konstruirane i izrađene u Elektrokontaktu, konstruirali su ih tvornički inženjeri, a izradili alatničari. Elektrokontaktova prednost je u tomu, objašnajva Ferdeelji, što takvu proizvodnju nije lako preseliti tamo gdje je jeftinija radna snaga.

Radna snaga
U svijetu je lako pronaći jeftiniju radnu snagu, ali ne i stručnu. Zbog toga Elektrokontakt koristi komparativne prednosti; cijenu radne snage i razinu stručnosti. Na taj su način konkurentni u odnosu na Njemačku, gdje je proizvodnja u cijelosti automatizirana, ili u odnosu na Tursku, koja ima dvaput nižu cijenu radne snage. Proizvodi su im visoke svjetske kvalitete i ne može ih se proizvesti bez automatizacije. Istodobno su mnogo jeftiniji nego u Njemačkoj. S obzirom na to u EK- procjenjuju i ras prihoda s prošlogodišnjih 436 milijuna na ovogodišnjih 470 odnosno 500 milijuna kuna u 2007. godini. Iako Kina prijeti mnogim industrijama u Europi i Americi, Ferdelji kaže da u njihovoj brani to za sada nije slučaj jer, Kinezi jednostavno ne koriste električne štednjake pa ih stoga ni ne proizvode. “U Kini jela uglavnom pripremaju na otvorenoj vatri, a da nema interesa za štednjake pokazuje i sljedeća anegdota. Kada se u našem koncernu prije nekoliko godina razmišljalo o preseljenju dijela proizvodnje na Daleki istok ponudili smo osmorici kineskih direktora s kojima smo pregovarali da im poklonimo stakleno-keramičke štednjake (za koje radimo dijelove) što su oni odbili jer da ne znaju što bi s njima” kazao je direktor Elektrokontakta.

Tvrtka se prije zvala Kontakt
Elektrokontak je osnovan 1926. godine pod imenom Kontakt s kojim je poslovao do 1971 godine. Tada dolazi do okrupnjavanja elektroindustrije u Hrvatskoj pa dvije trećine Kontakta prelaze Končaru. Od toga nastaju Končar – mali kućanski aparati, Končar – ugostiteljska oprema i Končar Samobor. Kako trećina tvrtke, odjeli zaduženi za elektorničke djelove i opremu, ne žele prijeći Končaru, nastaje kriza koja rezultira formiranjem novog poduzeća Elektrokontakt. EK se okreće Zapadu što dovodi i do povezivanja s EGO-om što se 90-ih godina pokazalo spasonsonim rješenjem za ovu tvrtku.