Odaziv investitora na poziv da dostave neobvezujuće ponude za preuzimanje oko 62% dionica tvrtke Liburnia Riviera Hoteli zasad je nepoznanica, pa nije niti jasno što slijedi. Opcije koje se spominju su krajnosti – kreću se od poziva na dubinsko snimanje tvrtke do odgode procesa zbog manjka zadovoljavajuće ponude.

U kojem će smjeru stvari krenuti, navodno ovisi o tome što će uskoro iznijeti Deloitte, koji vodi proces prodaje. Navodno bi pojednosti uskoro mogle biti poznate prodavateljima, a to su četiri nova društva nastala podjelom SN Holdinga, bivšeg većinskog vlasnika LRH-a. Naime, očekuje se da bi ih Deloitte do kraja veljače mogao obavijestiti o tome što se zbiva.  Iako se na tržištu pojavila priča da se Deloitteu javilo 15-ak zainteresiranih, ta forma zanimanja zapravo ništa ne govori.

U konkretnom slučaju letvica je visoko dignuta, o čemu svjedoče i rezultati LRH-a u 2015. Prema objavljenom nerevidiranom izvješću, nešto su bolji od najave Uprave iz studenog. Iako je prihod ostao isti kao i 2014. (276 milijuna kuna), iz poslovanja je lani generirano blizu 20 mil. kuna više nego godinu prije. U 2014. su tzv. ostali prihodi dosegli gotovo 39 milijuna kuna, a u 2015. su smanjeni za 15,6 milijuna. Prihodi od prodaje rasli su 6,5%, a i Uprava izvještava da je u 2015., rekordnoj za turizam, ostvareno 3% više noćenja nego 2014. Bruto operativni profit rastao je 18%, no prikazana ukupna dobit je simbolična. Razlozi su u većim rashodima za oko 34 milijuna kuna, pri čemu je amortizacija ključna jer je 55% viša nego 2014. – iznosi visokih 97 milijuna kuna, a zajedno sa vrijednosnim usklađenjem dugotrajne materijalne imovine od 11 milijuna čini 40% rashoda poslovanja.

Za usporedbu u Valamaru je to 22%, Arenaturistu 18%, Maistri 21%, pa je pitanje čemu tako agresivno amortiziranje LRH-ove imovine. U ocjenama se može čuti da je Uprava posegnula za amortizacijom koju koristi kao porezni "štit", a u svjetlu najavljene prodaje tvrtke od strane većinskih vlasnika. U toj situaciji nije pogodan mehanizam, kako navode, dokapitalizacija tvrtke iz dobiti. Iako propisi tad lišavaju obveze plaćanja poreza na dobit, tvrtka mora provesti dokapitalizaciju i reinvestirati dobit, što mora odobriti skupština. To znači, tvrde, nametanje nekih obveza novom vlasniku, a kao dodatni uteg za prodaju spominju čak i investicije, koje navodno umanjuju trenutnu vrijednost tvrtke, odnosno cijene koja se u prodaji može postići.

Zanimljivo je i što neki primjećuju da iako se radi o "računovodstvenim troškovima kojima je dobit knjigovodstveno nestala", to se nije negativno odrazilo na snažnu novčanu poziciju tvrtke. Iz izvješća o novčanom tijeku vidljivo je da je bilo značajnih odljeva novca, no LRH na kraju 2015. na računa ima nešto više od 80 milijuna kuna, tj. iznos s kojim je i krenula u prošlu godinu. Inače, u diobi LRH na dvije tvrtke, prema diobenom planu sa računa je 28 milijuna pripalo novoj tvrtki LRH Cavtat, a LRH je investirala 40 milijuna i za 30-ak milijuna smanjila obveze prema bankama.