Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Agrokor veličinom prihoda pretekao Inu, HT najprofitabilnija tvrtka, Zaba i PBZ i dalje najveći

Autor: Marija Brnić
15. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Od Ivice Todorića godinama su dolazile najave da će postati najveći u Hrvatskoj, a usponom Agrokora na 25. mjesto rang liste Deloittea to mu je konačno i uspjelo

Posljednjih šest godina, koliko izlazi Poslovni dnevnik, u “životima” najvećih hrvatskih kompanija dogodile su iznimne promjene. To dinamično razdoblje teško je sažeti i izdvojiti tek nekoliko događaja koji su ga obilježili, no jedan od onih koji će se pamtiti sigurno je promjena na vrhu najvećih “igrača” u gospodarstvu Hrvatske. Ina kao državna naftna tvrtka bila je desetljećima lider na tržištu, a na početku našeg rada od prvog čovjeka koncerna Agrokor Ivice Todorića bilježili smo poruke kako će nadmašiti Inu i postati vodeća kompanija u Hrvatskoj.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Prošle se godine pohvalio da mu je to konačno i uspjelo. Agrokor je po prihodima od prodaje u 2009. na rang listi Deloittea 500 najvećih tvrtki u Srednjoj Europi bio vodeća hrvatska tvrtka, plasirana na ukupnoj listi na visoko 25. mjesto. Time je konačno i pretekao Inu, koja je na toj listi bila tek dva mjesta iza Todorićeva koncerna. Agrokorov prihod u 2008. bio je 3,83 milijarde eura, a Ine 3,76 milijardi eura. Među gospodarskom elitom srednje Europe našlo se još devet hrvatskih kompanija – Konzum (106.), HEP grupa (119.), HT (149.), Pliva (351.), T-mobile (366.), HEP proizvodnja (433.), Vipnet (445.), Podravka (453.)) i HŽ (457.). U šest godina obilježenih sve do lani gospodarskim rastom i poboljšanjem poslovne klime, Agrokor se uspinjao mahom kupnjom tvrtki, i to u predstečajnom stanju, a pozicije na tržištu očuvao je i usprkos ulasku žestoke konkurencije poput Lidla, Kauflanda i Spara. A dok se Agrokor ojačavao novim proizvodnim sustavima, u životima nekih drugih kompanija glavna su preokupacija bile vlasničke promjene. U slučaju borbe Barra i Actavisa za Plivu i šira javnost se upoznala s pojmovima poput (ne)prijateljskog preuzimanja. Nakon što su pojedini dioničari Plive, mahom njezini zaposlenici, uspjeli ući u krug imućnih nakon prodaje dionica, euforija je zahvatila i širi krug građana, što je garantiralo uspjeh velikih državnih privatizacijskih javnih ponuda – Ine i HT-a.

Posljednjih šest godina, koliko izlazi Poslovni dnevnik, u “životima” najvećih hrvatskih kompanija dogodile su iznimne promjene. To dinamično razdoblje teško je sažeti i izdvojiti tek nekoliko događaja koji su ga obilježili, no jedan od onih koji će se pamtiti sigurno je promjena na vrhu najvećih “igrača” u gospodarstvu Hrvatske. Ina kao državna naftna tvrtka bila je desetljećima lider na tržištu, a na početku našeg rada od prvog čovjeka koncerna Agrokor Ivice Todorića bilježili smo poruke kako će nadmašiti Inu i postati vodeća kompanija u Hrvatskoj.

Prošle se godine pohvalio da mu je to konačno i uspjelo. Agrokor je po prihodima od prodaje u 2009. na rang listi Deloittea 500 najvećih tvrtki u Srednjoj Europi bio vodeća hrvatska tvrtka, plasirana na ukupnoj listi na visoko 25. mjesto. Time je konačno i pretekao Inu, koja je na toj listi bila tek dva mjesta iza Todorićeva koncerna. Agrokorov prihod u 2008. bio je 3,83 milijarde eura, a Ine 3,76 milijardi eura. Među gospodarskom elitom srednje Europe našlo se još devet hrvatskih kompanija – Konzum (106.), HEP grupa (119.), HT (149.), Pliva (351.), T-mobile (366.), HEP proizvodnja (433.), Vipnet (445.), Podravka (453.)) i HŽ (457.). U šest godina obilježenih sve do lani gospodarskim rastom i poboljšanjem poslovne klime, Agrokor se uspinjao mahom kupnjom tvrtki, i to u predstečajnom stanju, a pozicije na tržištu očuvao je i usprkos ulasku žestoke konkurencije poput Lidla, Kauflanda i Spara. A dok se Agrokor ojačavao novim proizvodnim sustavima, u životima nekih drugih kompanija glavna su preokupacija bile vlasničke promjene. U slučaju borbe Barra i Actavisa za Plivu i šira javnost se upoznala s pojmovima poput (ne)prijateljskog preuzimanja. Nakon što su pojedini dioničari Plive, mahom njezini zaposlenici, uspjeli ući u krug imućnih nakon prodaje dionica, euforija je zahvatila i širi krug građana, što je garantiralo uspjeh velikih državnih privatizacijskih javnih ponuda – Ine i HT-a.

Profiliranje Plive
Prema transformaciji koju je prošla zadnjih šest godina Pliva se posebno izdvaja, jer se profilirala u posve drugačiju tvrtku. Nakon desetljeća stalnog rasta i uspješne kotacije na burzi u Zagrebu i Londonu, čak i širenja poslovanja u inozemstvu akvizicijama u Europi i SAD-u, ušla je u fazu stagnacije. To je posebice izraženo bilo nakon isteka rojaliteta za azitromicin, kad dolazi i do djelomičnog gubitka tržišne pozicije, prodaje određenih dijelova tvrtke, te napuštanja “proprietary” poslovanja. U tim uvjetima Pliva prolazi i vlasničku transformaciju, najprije s američkim Barrom 2006., s kojim nepune dvije godine kasnije dobiva za vlasnika izraelsku Tevu. Integracija s Tevom i prilagodba novim standardima, uključujući i smanjenje zaposlenosti, obilježila je prošlu, kriznu godinu, ali usprkos svemu iz Plive poručuju da je godina završila uspješno, čak s boljim rezultatima. Oživljavanje gospodarstva pratili su i novi trendovi. Ključna riječ u poslovnom riječniku prije pet-šest godina postala je brend, a za brend-menadžerima zavladala je najveća potražnja. Bili smo i svjedoci da je u uvjetima oživljenog priljeva stranog kapitala i sve većeg zaduživanja, bankarstvo ostalo najuspješniji sektor po veličini novostvorene vrijednosti. Kako je novce dobivene kroz bankovne kredite ili na tržištu kapitala država najviše usmjerila u infrastrukturne projekte, a građani na kupnju stanova, to je i sektor graditeljstva gurnulo naprijed. Sličan put imala je i autoindustrija, pa se primjerice PZ Auto iz Velike Gorice, koji posluje od 1999., vrlo brzo probio do liderske pozicije u trgovini automobilima, ali i samog vrha poslovne kreme. U samo godinu dana tako je PZ Auto po prihodima izbio sa 123. mjesta u 2005. na 12. poziciju u 2006. godini.

U međuvremenu, upravo u tim djelatnostima, graditeljstvu i autoindustriji, recesija je zamrzla rast na koji se naviklo. Preliminarni podaci govore da se lani prodaja novih vozila doslovce prepolovila. Iz PZ Auta objavili su procjene da ni u ovoj godini ne očekuju stabilizaciju, te računaju s padom od pet do 10 posto. Pad potrošnje, procjenjuju i u Ini, dodatno će ovu godinu otežati i u toj djelatnosti. Posljednje su godine u Ini obilježile dvije faze privatizacije, preuzimanje Energopetrola u BiH, a 2007. bilježili smo i Inino uzimanje najvećeg konzorcijskog zajma kojeg je dotad primila neka hrvatska tvrtka. S milijardu USD tog kredita planirano je dugoročno ulaganje u modernizaciju rafinerija, na kojemu se najavljuju aktivnosti i u 2010. u Rijeci i Sisku, Egiptu, te Siriji, u koju će vjerojatno biti usmjeren i dio novca od izdavanja euroobveznica u iznosu od 200 milijuna eura krajem prvog kvartala, a iz kojih će se pokriti i dug prema državi. Tržišni udjel Ine, s jačanjem konkurencije, polako pada, a taj udjel dodatno će ugristi i završetak prodaje Crobenza.

Strelovita Vindija
Dok neke velike tvrtke, poput Podravke, posljednje desetljeće nisu iskoristile sav razvojni potencijal, to se ne može reći i za varaždinsku Vindiju, koja je po prihodima u 2008. bila najveća među proizvođačima hrane i pića (2,9 milijardi kuna). Prosječan godišnji rast Vindije posljednjih petnaest godina bio je na razini od 17 posto, što ju je učinilo jakim sustavom od 13 tvrtki. U ovih šest godina Vindija je izašla i na međunarodno tržište, a s investicijama nastavlja i unatoč recesiji. “Oko 30 milijuna eura planiramo uložiti u Hrvatskoj, a u zemlje regije će otići 52 milijuna eura”, poručuju iz Vindije, u kojoj navodno ima i interesa za eventualno preuzimanje Podravke. Sve vodeće tvrtke preživjele su prve udare krizne 2009., a koliko su bili realni u procjeni poslovanja i planovima za daljnje poslovanje, moći ćete i dalje pratiti u Poslovnom dnevniku. U vrijeme kad je Poslovni počeo izlaziti bankarsko je tržište bilo u znaku brzog rasta kredita. No tad su već godinu dana na snazi bile i prve restriktivne mjere središnje banke koje su se modificirale praktički do početka financijske krize potkraj 2008. Ocjenjujući da kreditna ekspanzija, praćena rastom inozemnog duga i širenjem deficita u platnoj bilanci, nisu tek nuspojave liberalizacije tokova kapitala koje ne treba ni pokušavati obuzdati, HNB je već 2003. poduzeo prve mjere. Da bi destimulirao rast kredita s uporištem u rastu inozaduživanja banaka 2004. uveo je tzv. graničnu obveznu pričuvu, čiju je stopu s početnih 24 povećao 2006. na 55 posto. U više navrata Hrvatska narodna banka zaoštravala je i zahtjeve vezane uz minimalnu deviznu likvidnost i valutno inducirane kreditne rizike, a u 2007. je stopu ‘dozvoljenog’ rasta kredita (koji se ne penalizira) postavio na 12 posto. Postrožavanjem kapitalnih zahtjeva, pak, potaknuo je val dokapitalizacija zahvaljujući kojima je hrvatski bankarski sustav početak globalne krize dočekao otporniji od većine drugih (stopa adekvatnosti kapitala bila je čak 16 posto).

Zahvaljujući tome, kao i visokim rezervama, na eskalaciju financijske krize krajem 2008. i početkom 2009. središnja je banka u to vrijeme otežanog pristupa kapitalu bila u mogućnosti osloboditi blizu 5 milijardi eura. Sve to guverneru Željku Rohatinskom donijelo je prije nepunih godinu dana i priznanje za najboljega guvernera u svijetu.Sama rang ljestvica na bankovnom tržištu u svom vrhu ostala je tih godina bez značajnih promjena. Prema nerevidiranim podacima HNB-a, Zagrebačka banka, koja drži četvrtinu tržišta, ostvarila je 1,21 milijardi kuna neto dobiti u 2009., oko 13 posto manje nego u 2008., a kao što je bila karakteristika i kod ostalih banaka, imala je rast neto kredita, i to tvrtkama i državi, dok padaju sektoru stanovništva. Privredna banka lani je zabilježila dobit od 926,6 milijuna kuna, za 16 posto manje nego u 2008., a od ostalih velikih banaka potrudila se razlikovati i time da jedina nije povećavala kamate na stare kredite s valutnom klauzulom. Treća po veličini aktive, riječka Erste & Steiermärkische banka, lani je imala 607 milijuna kuna dobiti, gotovo četvrtinu manje nego 2008., a za razliku od ranijih godina, opreznije je odobravala kredite. Ipak, odudara od dominantnog trenda rastom kredita stanovništvu, a iznadprosječno je pojačala i kredite poduzećima. Raiffeisen banka lani je ostvarila dobit od 499 milijuna kuna, stotinjak milijuna kuna manje nego u prethodnoj godini, a za Hypo Alpe-Adria banku u proteklim godinama najznačajnije je lani dovršeno pripajanje Slavonske banke, zahvaljujući čemu joj je i aktiva porasla za 46 posto, a unatoč nepovoljnim uvjetima na tržištu i starim aferama nastavlja na hrvatskom tržištu ostvarivati dobre rezultate u svim segmentima poslovanja.

Todorićeve ambicije

Od Migrosa i Lente do Mercatora
Otprilike u ovo vrijeme prije dvije godine u Agrokoru su napeto iščekivali ishod prvog pokušaja koncerna da iskorači na globalno tržište. Nažalost, pokušaj preuzimanja turskog Migrosa tada nije uspio, a kasnije se izjalovio i pokušaj preuzimanja ruske Lente. Na početku 2010. Agrokor Ivice Todorića je ponovno u velikoj utakmici, ovaj put za kupnju Mercatora, a neovisno o rezultatu, time pokazuje da i dalje ima ambiciju postati značajna kompanija u europskim okvirima. Iz današnje perspektive Agrokorova se 2004., u kojoj je koncern ukupno realizirao 9,1 milijardi kuna prihoda, čini jako daleko. Kompanija je ulazila u fazu širenja kojim je ojačana regionalna prisutnost, a sve je pratio agresivan, dvoznamenkasti rast u oba temeljna stupa tvrtke – i maloprodaji i proizvodnji hrane i pića. U investicijskom segmentu tih je šest godina koncern neprestano bio na dva razboja – u preuzimačkim akcijama i bildanju organskoga rasta.

Opsežna restrukturiranja zbog dugova
Višegodišnji intenzivni rast i investicije neprestano je pratila visoka razina zaduženosti kao i propitivanje financijske snage kompanije od strane javnosti. Agrokor je na to odgovarao da su mu financije pod kontrolom međunarodnih stručnjaka. Ipak, u dva navrata tijekom šest godina koncern je proveo opsežna financijska restrukturiranja. Rezultat prvoga, provedenog 2005., bio je ulazak EBRD-a u vlasničku strukturu (8 posto), a nedavnog drugog kruga izdanje 400 milijuna eura obveznica. Razina zaduženosti Agrokora ostala je ista, oko 8,5 milijardi kuna, ali je promjenjen odnos dugoročnog i kratkoročnog zaduženja. Time je Agrokor dobio i poticaj novom investicijskom zamahu.

Izuzetan rast telekoma

HT i T-Mobile konačno spojeni u jednu tvrtku
Velike promjene proteklih smo godina pratili i u području komunikacija. Izuzetan rast imale su sve telekomunikacijske tvrtke, u kojima se preplitalo jačanje konkurencije i potražnje. Po neto dobiti HT (2,1 milijardi kuna) je bio najuspješnija tvrtka u 2008., a slijedila ga je tada sestrinska tvrtka T-Mobile. Prošlog su mjeseca te dvije tvrtke spojene u jednu. Vipnet koji je kao prvi privatni mobilni operater unio konkurenciju na to tržište, očekuje da će, unatoč kriznom nametu jačati i u 2010. i to posebno u bežičnom “broadbandu”. Zanimljiv je postao i primjer Hrvatskih pošta (iz koje je nekad davno izdvojen i prodan HT), javne tvrtke koja je ušla u restrukturiranje i konačno prestala biti gubitaš. Uprava je izradila Strategiju razvoja HP-a do 2013., kroz koji je ukinuto 20 županijskih središta i postavljena nova organizacija. Dosad je smanjen broj radnika za 1600, a unatoč nepovoljnoj situaciji u gospodarstvu, HP je i u 2009. imao rast prihoda i to 17 posto, dok je ostvario iz osnovne djelatnosti 169 milijuna kuna dobiti.

Autor: Marija Brnić
15. veljača 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close