Dio portfelja državne imovine mogao bi ponovno u “papirnu” selidbu. Dobije li HDZ izbore, jedna od njihovih ideja je dio imovine preliti u nacionalni nekretninski fond, a potom njegove udjele ponuditi na tržištu kapitala. Taj bi fond obuhvatio onaj dio imovine iz Agencije za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) koji pojedinačno nije dovoljno velik za zasebno razvijanje ulagačkih projekata, no država ga unatoč tome ne želi prodati. Ideja trenutno vladajućih je na taj način aktivirati dio državne imovine i osigurati rast proračunskih prihoda kroz koncesije i prava građenja, no bez prodaje imovine. Nakon što se formira fond, država bi njegove udjele ponudila sudionicima na tržištu gdje prvenstveno računa na mirovinske fondove.

Bez oduševljenja
Premda se radi tek o kratkoj i neelaboriranoj crtici iz predizbornog programa HDZ-a, načelna ideja takvog nekretninskog fonda, s obzirom na postojeću regulativu, nije pretjerano oduševila naše sugovornike. Naime, kad je početkom godine na snagu stupio Zakon o upravljanju državnom imovinom ideja je bila povećati učinkovitost upravljanja državnom imovinom, smanjiti troškove i povećati transparentnost, uz ključnu pretpostavku izrade Registra državne imovine čiji se završetak zasad ne može prognozirati. Formiravši AUDIO, država je tad stopila tri institucije u jednu – Hrvatski fond za privatizaciju (HFP), Središnji državni ured za upravljanje državnom imovinom te Agenciju za promet nekretninama (APN). Zato je ponovno kompliciranje sustava razbijanjem AUDIO-a zbunilo naše sugovornike. Ključan problem za uspješno poslovanje nekretninskih fondova, kažu, predstavlja rigidna regulativa.

“Svi podzakonski akti su limitirajući. Recimo, fondovi kao vlasnici ne mogu razvijati nekretninu daljnjim ulaganjem. To je problematično jer nitko ne kupuje zemljište za sebe već zbog projekata koji se ne mogu realizirati bez partnera. Dakle, da bi ideja nacionalnog nekretinskog fonda uspjela u praksi, država će morati mijenjati podzakonske akte”, kaže Milivoj Kozulić, bivši čelnik Terra Investa. Ipak, priznaje da bi zbog državnog vlasništva, takvom fondu u startu bilo lakše naći partnere za javno-privatno partnerstvo ili neki drugi vid suradnje. Sam Kozulić tvrdi da su ga upravo rigidna regulativa i posljedično visoki troškovi poslovanja njegova nekretninskog fonda primorali da izlaz potraži u pretvaranju fondovskog biznisa u klasičnu tvrtku pa Terra Invest ne postoji od ožujka prošle godine. “Promjena nam je omogućila dvostruko niže troškove. Primjerice, dok za fond procjenu vrijednosti imovine rade tri službena procjenitelja jednom u tri mjeseca, sada za isti posao plaćamo jednog procjenitelja svakih pola godine”, upozorio je Kozulić na regulatorni trošak.

Preživjela samo dva fonda
I same brojke ukazuju na loše stanje u nekretninskim fondovima. Prema posljednjem izvješću Hanfe za kolovoz, na tržištu su preživjela još samo dva nekretninska fonda. Radi se o Fima Propriusu s imovinom oko 152 milijuna kuna te Quaestus nekretninama čija imovina vrijedi nešto više od 262 milijuna kuna, no nedavno je zbog ulaganja mimo prospekta Hanfa Quaestus Investu oduzela dozvolu.

Diplomacija

Najmanje 7 posto prinosa
Osvrćući se na ideju HDZ-a, iz kruga mirovinskih fondova diplomatski poručuju da su načelno spremni ulagati u udjele takvog fonda koji bi se pojavio na burzi, ali pod pretpostavkom da im investicija donese dobar prinos. “Danas je dobar prinos najmanje sedam posto, tek malo više od onog što država plaća na svoje obveznice”, istaknuli su iz jednog mirovinskog fonda.