Koliko god su zbivanja na korporativnom frontu bila doista zanimljiva, donijevši pregršt uzbuđenja na svjetskim tržištima kapitala, sudbinu burzovnih indeksa u najvećoj su mjeri odredile – monetarne vlasti. Najprije je američka središnja banka, na oproštaju Alana Greenspana, objavila očekivano (četrnaesto zaredom) povećanje kamatnjaka za uobičajenih 25 baznih bodova (na 4,5 posto), ne uspijevajući odagnati nedoumice oko budućih poteza FED-a, na čije je čelo stigao Ben Bernanke. No odgovor je stigao samo nekoliko dana kasnije, u obliku podataka sa tržišta rada, koji su isprovocirali rast terminskih ugovora na ključne kamatne stope, ukazujući na vrlo visoku vjerojatnost (čak 90 posto) barem još jednog povećanja kamatnjaka. A to je, u kombinaciji s novim razočaranjima u jeku sezone objavljivanja poslovnih rezultata, dokinulo sve nade u pozitivan završetak tjedna na Wall Streetu, zadržavši vodeće burzovne indekse na negativnom teritoriju. Nema nikakve sumnje da će negativna reakcija povodom takvom razvoja događaja obilježiti početak ovoga tjedna na azijskim burzama, no kako je tamo trgovina završena prije objave ključnog izvješća, dobar dio indeksa mogao se protekloga tjedna pohvaliti pozitivnom izvedbom, koristeći prije svega veliki interes investitora za dionice hi-tech sektora. Paradoksalno, riječ je o sektoru iz kojeg su američki investitori prošloga tjedna panično bježali, ostavljajući divove kao što su Google i Amazon s dvocifrenim gubicima. Na Starom je kontinentu pak među burzovnim indeksima bilo i gubitnika (London) i dobitnika (Frankfurt), no najnoviji istupi dužnosnika Europske središnje banke, nakon kojih se skoro povećanje kamatnih stopa jednostavno čini neminovnim, zasigurno će dodatno zakomplicirati stvari i otežati pozicije optimista. Dotični su se najviše iskazali u slučaju dionica kontinentalnih čeličana, napeto iščekujući nastavak sage koju je otvorio Lakshmi Mittal, objavivši ponude za preuzimanje najvećeg konkurenta. I nije se dao smesti snažnim otporom europske političke elite, za koju je (izuzev matične Velike Britanije) Mittal obični corporate raider, spreman žrtvovati tisuće radnih mjesta za – profit.

A to je, naravno, iz perspektive investitora na tržištu, sasvim legitiman cilj, koji u ovom slučaju, bez obzira na konačan ishod, garantira i nastavak strateške konsolidacije u sektoru. U cijeloj je priči jedini gubitnik ThyssenKrupp, koji za sada, čini se, nikoga ne zanima, te je u tjedan dana zabilježio pad cijene dionica od 6,2 posto. Na poziciji suprotnog ekstrema našli su se upravo Arcelor (za kojeg Morgan Stanley očekuje poboljšanu ponudu) i Mittal Steel, uknjiživši skok od 7 posto, a solidnu su partiju pružila i dva mala igrača, njemački Salzgitter (+4,9 posto) i austrijski Voestalpine (+3 posto). Pribojavajući se iznenadne korekcije cijena, te ignorirajući odlične poslovne rezultate, pesimisti su se okomili na rudare, a skok cijene bakra iznad 5.000 dolara samo je Antofagastu (+0,4 posto) poštedio tjednog minusa, dok je ostatak londonskog kvinteta bio duboko na negativnom teritoriju. Kao uostalom i dionice naftne industrije, s tom razlikom što se korekcija u ovom slučaju zaista dogodila, a brojke koje je objavio Royal Dutch/Shell (-1,3 posto) jednostavno nisu ispunile očekivanja analitičara.

Capitalia i Raiffeisen u plusu

Kratko su vrijeme u središtu pozornosti bile i banke, zahvaljujući špekulacijama o preuzimanju britanske banke Lloyds TSB, koje su vrlo brzo pale u zaborav, ostavljajući spomenutu banku sa skromnih 0,9 posto rasta, dok su prave zvijezde bile Capitalia (+8,2 posto), još jedna potencijalna meta za preuzimanje, te RaiffeisenBank (+9,5 posto), koja akvizicijama i dalje osvaja tržišni udio u istočnoj Europi.