Premda ni u startu nije bila posve lišena prizvuka politike, priča o Fininu preuzimanju Zagrebačke burze u hodu se uvelike preselila na politički teren. To se dalo naslutiti i znatno prije nego što je slovenska Vlada i službeno izrazila protivljenje Fininu posrednom preuzimanju Ljubljanske burze koja je već desetak godina u vlasništvu Zagrebačke, stavljajući LJSE na listu ključne infrastrukture od nacionalnog interesa slovenske države. Među ostalim, tome je prethodila hitna sjednica parlamentarnog Odbora za financije i proračun. U tom smislu jučerašnje odlučivanje Agencije za tržište vrijednosnih papira (ATVP) o Fininu zahtjevu za izdavanje odobrenja za stjecanje tzv. kvalificiranog udjela u Ljubljanskoj burzi zapravo i nije bilo presudno. ATVP se do ovog utorka trebao očitovati o tom predmetu sukladno zakonski propisanim rokovima (pri čemu neočitovanje znači prešutnu suglasnost). Iako je riječ o neovisnom regulatornom tijelu za koje zaključci Vlade nisu a priori obvezujući, postojeći stav slovenske vlade teško je ne akceptirati, a on svakako nije najbolji ambijent za jednostrane daljnje korake.

Među ostalim, i zbog toga što je kod kritične infrastrukture u slučaju preuzimanja od strane druge države ili pravnog subjekta u njezinu vlasništvu predviđa suglasnost Vlade. Kako bilo, do zaključenja Poslovnog dnevnika iz ATVP-a se još nisu bili oglasili o svojoj odluci, ali kako god se okrene, priča je očito zapela.

Prema slovenskim medijima, regulatornoj su agenciji neposredno prije sjednice dostavljeni dokumenti državnih tijela kojima se argumentira Vladino “ne”. Pritom je nepoćudnost, odnosno “manjak dobrog ugleda”, Fine adresirana ponajprije na njezinu “važnu ulogu u sprečavanju naplate dugova hrvatskih poduzeća prema Ljubljanskoj banci”, koji navodno sežu oko pola milijarde eura.

Upitan za komentar, ministar financija i potpredsjednik Vlade Marko Primorac prvo je konstatirao neovisnost ATVP-a, ali je dodao da bi “u slučaju da se pokaže da ATVP kao neovisno tijelo donosi odluke na temelju političkih uputa vlade, parlamentarnog odbora ili bilo kojeg drugog političkog tijela, to bi bilo loše za Republiku Sloveniju i lako bi moglo naštetiti njezinu međunarodnom ugledu”.

Povijest osjetljivih tema

U domaćim poslovnim krugovima ta se saga sagledava dosta šaroliko. Jedni će reći kako hrvatska strana nije dobro odvagala činjenicu da u Sloveniji za koji mjesec slijede parlamentarni izbori, što je vrijeme kad razne teme postaju politički osjetljivije i gledaju se kroz prizmu potencijalnih političkih bodova i stranačke borbe. Na relaciji između Hrvatske i Slovenije već postoji povijest takvih osjetljivih tema, posebice kad je riječ o ulaganjima u financijskom sektoru (slučaj Ljubljanske banke).

Oni koji iza sebe imaju dosta iskustva s preuzimanjima i okrupnjavanjima smatraju da čisto pragmatično i tehnički Fina nije ušla u taj proces na pravi način jer da se u takvim transakcijama prije samih zahtjeva za regulatornim suglasnostima prethodno trebaju dobro komunicirati svi tzv. stakeholderi. Kad je jedan od njih i Vlada neke države, to nerijetko uključuje i nešto šire razgovore odnosno košaru potencijalno vezanih projekata, što bi u slučaju Hrvatske i Slovenije npr. mogla biti pitanja poput Nove ljubljanske banke ili drugog bloka Nuklearne elektrane Krško.

Dio promatrača koji o burzama promišljaju prije svega kroz viziju budućnosti u kontekstu tehnoloških trendova oko svega se ne uzbuđuju previše jer, kažu, nisu prepoznali da iza inicijative s Finom u glavnoj ulozi planovi idu u smjeru trendova koji već polako oblikuju daljnji razvoj tržišta kapitala – poput, primjerice, tokenizacije imovine.

“Koji god razvojni plan bio posrijedi, za njegovu provedbu zapravo i nije presudno da Fina, koja trenutačno drži 10 posto vlasništva u Zagrebačkoj burzi, baš i preuzme ZSE. Ako postoji vizija, o njoj se i bez toga može razgovarati s ostalim dioničarima”, kaže jedan iskusni burzovni igrač koji nije želio da ga se imenuje.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Što bi rekla ESMA?

Hoće li se dalje krenuti tom logikom ili će se nastala prepreka shvatiti samo kao predah za prestrojavanje, teško je reći. Moguće je da bi o svemu imala što reći i europska instanca -ESMA, no hoće li se ići na to također je u domeni nagađanja.

Jedno od pitanja koje se trenutačno nameće je i hoće li i kako sve skupa utjecati na inicijativu regionalnog povezivanja grupe regionalnih burzi, u kojoj se Hrvatska nametnula kao svojevrsni hub za taj integracijski projekt. U Zagrebu je, naime, predviđeno sjedište tvrtke iz koje bi se on trebao voditi i koordinirati. Usto, nakon što su prije nekoliko mjeseci predstavnici osam regionalnih tržišta potpisali Memorandum, za kraj ove godine bio je najavljen i početak sljedećeg koraka, a to su regulatorna usklađivanja.

Ministar Primorac u novije je vrijeme, a posebice otkako je Hrvatska donijela i Strateški okvir razvoja tržišta kapitala do 2030., u više navrata ponovio kako “tržište kapitala nikada nije bilo snažnije u fokusu državne politike”. To doista stoji, i u tom području već su napravljeni su neki konkretni iskoraci poput okretanja države prema većem participiranju građana u njezinu financiranju. Ideja o tome da, kao i u slučaju prodaje državnog duga putem Finine e-riznice i m-riznice kao digitalnih platformi koje predstavljaju državni fintech, Fina preuzme ključnu ulogu i u planovima regionalne integracije burzi zasad u provedbi jednostavno zapinje.