Dionice, danas najrašireniji i najpopularniji vrijednosni papir, dokument su kojim se dokazuje vlasništvo nad dijelom poduzeća. Kompanije ih obično izdaju kako bi privukle dodatni kapital za razvoj, proširenje i rast poslovanja. Ulagačima su dionice zanimljive zato što nude povrat investicije, putem isplate dividende ili naknadne prodaje po višoj cijeni (kapitalna dobit), u pravilu veći od drugih opcija, primjerice kamata na štednju u banci. No, veći je i rizik od gubitka uloženih sredstava, to više što za depozite u banci barem donekle jamči država, dok za novac uložen u dionice rizik u potpunosti preuzimate sami.Postoje dva tipa dionica: obične (redovne) i povlaštene (preferencijalne). S redovnom dionicom stječete pravo na isplatu dividende, pravo glasa na skupštini dioničara, pravo na informiranje o poslovanju društva i pravo na sudjelovanje u likvidacijskoj masi.

Jedna dionica daje vam jedan glas u skupštini dioničara. Što ih više imate, to je veća mogućnost utjecaja na poslovnu politiku tvrtke. Pravo uvida u temeljne informacije o poslovanju posebno je važno zato što one daju temelj za realniju procjenu vrijednosti dionica. Povlaštene dionice ne daju pravo glasa, ali nude druge pogodnosti, poput prava na dividendu, prava prvenstva pri isplati dividende i raspodjeli likvidacijske mase poduzeća i tome slično. Na tržišnu cijenu dionice utječe mnogo čimbenika, pa stoga nije lako pouzdano predvidjeti kako će se ona kretati. Na stabilnim, uređenim tržištima igrači se uglavnom oslanjaju na dva osnovna čimbenika: aktualne rezultate poslovanja i procjenu budućeg poslovanja. Ulagati u dionice može se aktivno ili pasivno. Aktivni ulagač sam donosi odluke o kupnji i prodaji. Za takvog je ulagača važno da dobro poznaje tržište, svakodnevno prati gospodarska i tržišna kretanja, ima smisla za analitiku, pravovremeno reagira i stalno uči. Pasivni ulagač većinu će tog angažmana prepustiti profesionalcima – fond menadžerima u nekom od investicijskih fondova ili investicijskom savjetniku u nekoj od brokerskih kuća. Što je od toga bolje, ovisi u velikoj mjeri o osobnim preferencijama i mogućnostima samog investitora. Ako ste spremni na veći angažman i rizik, bit će vam privlačnije aktivno ulaganje. Ako želite nižu razinu rizika, potražite investicijski fond. U Hrvatskoj ne možete samostalno trgovati ako niste registrirani ovlašteni broker. U potrazi za brokerom obratite pozornost na dvije stvari.

Prvo, dobar broker ne bi trebao biti samo netko tko izvršava vaše naloge na burzi, već osoba u koju imate povjerenja, koja će vam pomoći pravodobnom informacijom i savjetom, koja na raspolaganju ima modernu tehnologiju s kojom će vam olakšati donošenje odluka o ulaganju. Drugo, pazite na provizije. Obračunavaju se u postotku od vrijednosti izvršene transakcije i dosta variraju, ovisno o veličini prometa i kojoj se brokerskoj kući obratite. Odabrani broker će vas evidentirati kao klijenta i otvoriti vam dva računa: novčani i račun vrijednosnih papira. Nakon toga možete početi trgovati. Što se fondova tiče, postoji nekoliko mjerila na koja se možete osloniti pri odabiru. Za početak, odredite stupanj rizika kojeg ste spremni prihvatiti. Novčani fondovi donose niži prinos uz razmjerno nisku razinu rizika. Dionički nude veći prinos, no zato je i rizik od gubitka veći. Mješoviti su negdje na pola puta između te dvije krajnosti. Jednom kad se odlučite, odaberite fond prema troškovima poslovanja (ulazne i izlazne naknade, troškovi upravljanja) i visini prinosa u tekućoj godini, visini prosječnog godišnjeg prinosa. Dobro je i usporediti prinos fonda s kretanjem prosječnih prinosa tržišta, kao i provjeriti nude li se posebne pogodnosti. Ovo potonje naročito vrijedi u vremenima medvjeđeg tržišta, kakvima smo u zadnje vrijeme svjedoci.

Miroslav Wranka
mwranka@gmail.com