Inina dionica drugi je put u dvije godine postala najtraženija dionica na Zagrebačkoj burzi zahvaljujući borbi europskih kompanija oko njenog preuzimanja. Kada je prije dva mjeseca iz Vlade procurila informacija da je država spremna svojih 19 posto dionica najveće domaće naftne kompanije razmijeniti za dionice mađarskog Mola, suvlasnika Ine, u igru se neočekivano uključio austrijski OMV i time pomrsio račune Vladi. Cijena je nakon toga počela rasti, a krenule su i spekulacije da bi mogla dostići i 3500 kuna po dionici. Nakon što su Austrijanci, doduše stidljivo i vrlo uvijeno, najavili da su i oni zainteresirani za Inine dionice, ulagačka zajednica počela je kalkulirati i spekulirati s velikim skokovima cijene dionice Ine na Zagrebačkoj burzi. Postoje mišljenja koja tvrde da bi samo tržištu trebalo dopustiti da određuje cijenu dionice Ine, odnosno da bi Vlada ostatak dionica trebala ponuditi na burzi. To bi, vjeruje se, zasigurno podiglo cijenu dionice. Jedan od pobornika te ideje je i Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva za čijeg je mandata Mol 2003. godine ušao u Inu.

Moguća cijena
“Vlada bi dionice Ine trebala ponuditi na Zagrebačkoj burzi što bi bio znak da postoji tržišna utakmica. Samo bi tako došlo do povećanja cijene dionice koja bi na taj način mogla doći do razine od 3400 kuna. Izlistavanje na Zagrebačkoj burzi potvrdilo bi da nema nikakvog dogovora između Vlade i Mola”, tvrdi Jurčić. No, za sada nema nikakve potvrde da će do takvog scenarija i doći jer se Vlada dosta čvrsto vezala uz Mol. Cijena dionice Ine je krajem travnja ove godine došla vrlo blizu razine od 2 tisuće kuna da bi u lipnju skočila na 2.900 kuna. Kada bi se nekom neupućenom promatraču sa Zapada željelo predstaviti sve teškoće tranzicije jednog socijalističkog sustava u tržišno gospodarstvo, kao i sve zamke privatizacije nekadašnjeg poduzeća u državnom vlasništvu, onda bi dionica Ine bila jedan od najboljih primjera kojim bi se taj proces mogao oslikati. U njoj su se skupile i politika, i gospodarstvo, kao i velika očekivanja prezaduženih građana koji su preko javnih ponuda dionica shvatili da se na burzi može zaraditi. Dionica Ine može se slobodno nazvati pionirom trgovanja na Zagrebačkoj burzi jer je prva dionica nekog velikog državnog poduzeća čije su dionice ponuđene najširem sloju građana preko javne ponude. Njezin uspješan IPO bio je dobra priprema za jedan puno veći, onaj Hrvatskih telekomunikacija koji je definitivno potvrdio da je burza postala mjesto koje nije rezervirano tek za malobrojne institucionalne igrače nego i za većinu građana koji su ponukani dobrom zaradom krenuli u burzovnu avanturu. Kada je krajem 2006. godine krenuo IPO 17 posto dionica Ine, oko 44 tisuće građana odlučio je kupiti paket dionica vrijedan 38 tisuća kuna. Cijena jedne dionice iznosila je tada 1.690 kuna. Predsjednik Uprave Ine Tomislav Dragičević u šali je govorio kako će skupštine dioničara trebati održavati na stadionima. Uspjeh javne ponude dijela dionica Ine bio je dobra uvertira za IPO HT-a u koji se uključilo preko 400 tisuća građana.

Hrvatska Vlada je nakon tog IPO-a naglašavala kako je upravo ona zaslužna za razvoj tržišta kapitala u Hrvatskoj. Kako je 2007. godina bila rekordna na Zagrebačkoj burzi, tako je i dionica Ine rasla do cijene od preko 3 tisuće kuna. Te su se godine, pogotovo nakon IPO-a HT-a, gotovo svi uljuljkali u sigurnost zarade, zaboravljajući da svaki gospodarski život ima svoje cikluse. Početkom 2008. godine u svijetu je buknula financijska kriza uzrokovana slomom američkog tržišta hipoptekarnih kredita. Promet i indeksi počeli su padati na gotovo svim burzama u svijetu, a niti Zagrebačka burza nije bila izuzetak, baš kao i dionica Ine koja je od svibnja 2007. do svibnja iduće godine izgubila na cijeni preko tisuću kuna. Glavnu ulogu na Zagrebačkoj burzi Ina je prepustila dionici Hrvatskih telekomunikacija koje su nakon IPO-a u listopadu 2007. preuzeli titulu najlikvidnijeg izdanja. U svibnju su se stvari počele mijenjati nakon što je Vlada izrazila spremnost da 19 posto dionica koje ima u svojem vlasništvu razmijeni s Molom. Spekuliralo se u omjeru 1:3. Dio javnosti ustao je protiv te ideje, a onda se u igru uključila austrijska tvrtka OMV koja već neko vrijeme bezuspješno pokušava kupiti Mol. Nakon što su iz te tvrtke javili kakao su i oni zainteresirani za 19 posto plus 7 posto dionica u sastavu Braniteljskog fonda, ideja od razmjeni dionica je otpala, a ulagači su počeli kupovati dionice Ine, logično zaključivši kako će borba dvije velike kompanije samo dizati cijenu dionice. Mali promet na Zagrebačkoj burzi pomalo je živnuo i Ina je postala najlikvidnija dionica ostavljajući u svojoj sjeni do tada najprometniju dionicu HT-a. I cijena je počela rasti te se zaustavila na 2.900 kuna. Nakon što je u srpnju Europska komisija zaključila kako bi spajanje OMV-a i Mola stvorilo preveliku koncentraciju u ovom dijelu Europe, stvari su se dodatno zakomplicirale i cijena je kratko počela padati. Odustajanjem OMV-a, Molu je otvoren put prema kupovini ostalih dionica Ine. Iz te su mađarske kompanije prošli tjedan Hanfi poslali dobrovoljnu ponudu za kupovinom Ine. Hanfa još uvijek odlučuje od ponudi pa se još uvijek ne zna koliko je spreman ići Mol.

Burza pravedna
Tržište je, a samo mirovinski fondovi su u ovom trenutku kadri to učiniti, odlučilo cijenu držati na 2900 kuna, s obzirom da se počelo spekulirati s rasponom cijene od 2600 kuna, koliko je iznosio prosjek u zadnja tri mjeseca, pa do 3400 kuna. Za sada nije poznata cijena, niti je do kraja definiran način prodaje preostalog dijela dionica u državnom vlasništvu. U nedostatku pravih informacija kristaliziralo se nekoliko scenarija. Tako jedan uključuje dogovor između OMV-a i Mola o prodaji Ininih dionica Austrijancima nakon što ih kupi Mol, a drugi da je sve već dogovoreno s Molom. “Postojanje bilo kakvog dogovora ne bi išlo na ruku Hrvatskoj i njezinim ulagačima, samo izlazak na burzu je pravedan. Tako se ulagači ne bi osjetili prevarenima, a i na taj bi se način pokazalo da se Vlada brine o interesima građana i gospodarstva”, tvrdi Jurčić. Tržišno natjecanje o kojima Jurčić govori bi, prema njegovim riječima, možda i uključilo i treću kompaniju koja bi mogla ući u utrku za Inu što bi podizalo cijenu dionice, ali bi s druge strane postavilo i neka druga pitanja geopolitičke naravi, kao što je uključenje moćnih ruskih kompanija u utrku za hrvatsku nacionalnu naftnu kompaniju. “Osim toga, OMV i Mol rade na konsolidiranju tržišta, pa nije niti isključeno da neka velika američka naftna kompanija pokaže interes za ovo područje. S 19 posto Vladinih dionica, i ostatka koji je na Zagrebačkoj burzi, OMV bi shvatio da na taj način može izgurati Mol i sigurno je da bi u borbu ušao s većom ponudom. Kako Mol već ima 25 posto dionica Ine, onda bi bio u prednosti na OMV-om, a upravo ta prednost mu daje povod da ponudi veću cijenu za dionicu jer mu treba i manja količina za kontrolu nad Inom”, smatra Jurčić. Današnja priča o Ini podsjeća na Barrovu borbu za Plivu. Tada je Barr ponudio 820 kuna po dionici Plive pobijedivši islandski Actavis. Barr je bio financijski iscrpljen nakon te kupnje pa je nedavno postao plijen izraelske farmaceutske industrije Teva. Ina je tako prešla u ruke Izraelcima. Ina će i sljedećih dana biti u središtu pozornosti ulagača koji će presuditi o tome je li Molova cijena ona kojoj su se nadali.