Zagrebačka burza upala je u dosadnu kolotečinu koja iz perspektive velike panike viđene prije dva tjedna izgleda sasvim zadovoljavajuće. Indeks je pao nešto više od 1 posto, dok je promet bio nešto veći nego dan ranije te je iznosio 64 milijuna kuna.

Nešto manji pad zabilježili su europski indeksi, dok su oni regionalni počeli rasti. Dionica Hrvatskih telekomunikacija na Zagrebačkoj je burzi i dalje najlikvidnija s više od 14 milijuna kuna prometa. Ovih se dana tvrdi kako su ulagači postali oprezniji uslijed svega što se događalo u listopadu. Upravo je taj oprez ponovno zanimljivim napravio istraživanje Zagrebačke burze koji je predstavljen prije dva tjedna i koja, na žalost, još uvijek nije objavljena na stranicama Zagrebačke burze jer su pojedini podaci dosta zanimljivi. Istraživanje je napravljeno prije velikih turbulencija koje su zatresle Zagrebačku burzu, ali ono je još dovoljno aktualno s obzirom na činjenicu da se mali ulagači, suprotno očekivanjima ipak nisu povukli u tako velikom broju. Prema tom istraživanju, 37 posto prosječnih ulagača očekuje zaradu u nekom dužem razdoblju od otprilike 5 godina, što znači da barem trećina vjeruje kako je ulaganje na burzi dugoročni posao. Mali ulagači vjeruju da je faktor koji najviše definira cijenu dionica ponašanje velikih ulagača. To podjednako vjeruju i prosječni i napredniji ulagači, odnosni oni koji su kupovali dionice više od tri puta ili imaju više od tri kompanije u portfelju. Ponašanje velikih fondova, kako prema profesionalnim, tako i prema prosječnim ulagačima, definira i cijenu dionice. Zanimljivo je da većina ispitanih smatra da je korištenje povlaštenih informacija nije u redu i da je protuzakonito, ali bi njih 62 posto ipak bilo spremno iskoristiti povlaštene informacije prilikom ulaganja. Zanimljivo je da su procjene analitičara i i brokera u medijima prilično nisko ocijenjene pri procjeni čimbenika kojima se rukovode mali ulagači prilikom ulaganja. Dapače, čak više vjeruju intuiciji, a najviše se rukovode povjerenju u kompaniju i njezinoj reputaciji. Napredniji ulagači ponajviše imaju povjerenje u poslovanje kompanije, dok prosječni vjeruju u reputaciju.