Optimizam koji je dominirao svjetskim tržištima kapitala uoči redovitog sastanka FED-a, u očekivanju završetka uzlaznog ciklusa ključnih kamatnih stopa, na kraju se ipak pokazao preuranjenim. Ili možda nije? Inicijalna je reakcija investitora evidentno bila negativna, a ono što je ponajviše zasmetalo ulagače bio je zamjetan oprez spram inflacijskih pritisaka koji se provlačio kroz pripadajuće priopćenje monetarnih vlasti, što je automatski gurnulo u drugi plan činjenicu da povećanja kamatnih stopa, nakon pune dvije godine, ovoga tjedna ipak nije bilo. A time je vrlo brzo splasnuo i spomenuti optimizam, gurajući u minus burzovne indekse na Wall Steetu, jer opasnost daljnjeg podizanja kamatnjaka, možda već na sastanku sredinom rujna, još uvijek nije otklonjena. Međutim, samo nekoliko sati kasnije, na početku trgovine na azijskim burzama, tržištima su već kružile različite interpretacije ključnog sastanka, a najbržu smo transformaciju imali prilike vidjeti na deviznom tržištu, gdje je američka valuta vrlo brzo (nanovo) izgubila tlo pod nogama, potvrdivši kako tek oprez monetarnih vlasti ipak ne predstavlja dovoljno uvjerljiv argument. U tom se smjeru, ali znatno sporijim intenzitetom, odvijala i trgovina na europskim tržištima kapitala, obilježena kontradiktornim tumačenjima najnovijeg razvoja događaja i blagom korekcijom cijena dionica. Nakon početne akumulacije profita, optimistično intonirani makroekonomski indikatori u potpunosti su izolirali Tokijsku burzu od inozemnih zbivanja, što je rezultiralo skokom Nikkeija 225 od 1,2 posto, na najvišu razinu u posljednja dva mjeseca, inspirirajući u određenoj mjeri i tržišta u bližem susjedstvu.

Poput Hong Konga, gdje su burzovni indeksi dogurali do najviše razine u nepunih šest godina, percipirajući upravo ekonomsku ekspanziju u ‘zemlji izlazećeg sunca’ kao kredibilan razlog za optimizam. Za razliku od uobičajene slike japanskog tržišta kapitala, ovoga su puta, iz već navedenih motiva, izvoznici uglavnom bili u drugom planu, ustupajući mjesto sektorima s drugačijom (domaćom) orijentacijom, kao što su primjerice dionice financijskih institucija. Stvari bi možda bolje izgledale i na europskom kontinentu da news-flow sa korporativnog fronta nisu obilježile neugodna iznenađenja i loše vijesti. A u skupinu potonjih svakako spada neuspješan ishod pregovora između radnika i vlasnika čileanske Escondide, najvećeg svjetskog rudnika barka, topeći time impresivan rast cijene dionica londonskog rudarskog kvinteta u odnosu na početak godine. Najveći su gubitnici bili BHP Billiton (-1,6 posto), Rio Tinto (-2,2 posto) i Xstrata (-2,4 posto), a britanskim investitorima definitivno nije išlo na ruku niti upozorenje iz središnje banke, kojim se najavljuje ubrzani rast stope inflacije. A time posredno i materijalizira strah prema kojem bi iznenadno povećanje kamatnih stopa (prošloga tjedna) moglo biti tek početak serije. Dvostruko manji pad svrstao je i Commerzbank među istaknute gubitnike, nakon što je brojka u kategoriji profita, suprotno očekivanjima analitičara, ostala daleko ispod 330 milijuna eura, a poslovnim su rezultatima još razočarali i Hypo Real Estate (-4,3 posto), te britanski osiguravatelj Aviva (-1,4 posto). Optimistično intonirane brojke servirali su pak Carlsberg (+1,3 posto) i Adidas (+3,3 posto), pri čemu je potonji odlično iskoristio domaćinstvo SP-a, uvećavši prodaju u drugom kvartalu za čak 70 posto.

Strmoglavi pad za Karstadt Quelle

Naftaši su jučerašnji dan uglavnom proveli na pozitivnom teritoriju, no to nije ni izbliza bilo dovoljno da neutralizira pesimizam generiran objavom nekoliko razočaravajućih poslovnih izvješća. Među kojima svakako valja istaknuti Karstadt Quelle, čija je Uprava, suočena s padom prodaje od čak 10 posto u drugom kvartalu, bila prisiljena prepoloviti prijašnje prognoze za tekuću godinu. Čime je podatak o dobiti u visini 665 milijuna eura (nakon 161 milijun eura gubitaka u istom razdoblju prošle godine) praktički postao irelevantan (a ionako je u najvećoj mjeri posljedica prodaje aktive), a dionice zabilježile pad cijene od čak 15 posto.