U nekim drugim okolnostima pesimistično intonirana izvješća sa makro fronta vjerojatno bi na tržištima kapitala prošla gotovo nezamijećeno, no u situaciji kada se veliki broj europskih burzovnih indeksa sasvim približio najvišoj razini u posljednjih šest godina, znatan broj ulagača jednostavno koristi bilo kakav izgovor za intenzivnije izvlačenje profita. Barem takav stav zastupa zamjetan broj analitičara, odišući optimizmom i nakon najnovijeg izvješća Eurostata i podatka o stopi gospodarskog rasta od 0,5 posto u trećem kvartalu (u odnosu na prethodno tromjesečje), što predstavlja gotovo upola slabiji rast u usporedbi s prvom polovicom godinom. Nešto veći razlog za zabrinutost bio je pak neočekivani pad njemačkog ZEW indeksa povjerenja investitora, i to na najnižu razinu u posljednjih 13 godina (-28,5 bodova), što se najčešće objašnjava negativnim utjecajem restriktivnije monetarne politike Europske središnje banke, te skorim povećanjem PDV-a koje je njemačka vlada najavila za početak iduće godine. Što je možda još važnije, većina je promatrača mišljenja kako svježe brojke neće nimalo promijeniti stavove kreatora monetarne politike, a koji bi se mogli sažeti u ovotjednu konstataciju Nouta Wellinka, prema kojem su ključne kamatne stope još uvijek “prokleto nisko”. A to je zaista kredibilan razlog za oprez, odakle proizlazi i rasprostranjena tendencija za akumulacijom profita, što dovodi do češćih korekcija na tržištu kapitala.

Tragom laganog rasta cijena sirove nafte, dionice naftne industrije uglavnom su bilježile rast cijena, no njihov je doprinos bio doista marginalan, dok su tek nešto veće pozitivne pomake ušićarili rudari, postupno se oporavljajući od dramatične korekcije, isprovocirane intenzivnim padom cijena metala, koja ih je zadesila na početku tjedna. Puno važniju ulogu odigrali su predstavnici telekomunikacijskog sektora, i to nakon što su Telefonica i Vodafone obradovali analitičare, nadmašivši poslovnim izvješćima tržišni konsenzus. Potonji je u polugodišnjem razdoblju zabilježio gubitak od 5,1 milijarde funti, što se na prvi pogled doima iznimno lošim rezultatom, ali je ponajprije posljedica otpisa imovine (na ime odjela u Njemačkoj i Italiji) u visini 8,1 milijardu funti.Isključi li se taj jednokratni trošak, operativna je dobit (EBITDA) na godišnjoj razini porasla za 5,7 posto (na 6,2 milijarde funti), što je, u kombinaciji s rastom prihoda od 7 posto, te nezaobilaznim optimizmom Uprave, donijelo rast dionica od oko 1 posto. S druge pak stane, Telefonica je u trećem kvartalu gotovo udvostručila dobit (na 2,6 milijardi eura), uknjiživši i impresivnih 37 posto rasta prihoda, ostvarivši gotovo identičan pomak dionica kao i britanski rival. A to je donijelo rasprostranjeni rast dionica u sektoru, što su najbolje iskoristili Telecom Italia (+1,4 posto) i Telenor (+1,2 posto), makar niti ostali, poput Deutsche Telekoma (+1 posto), nisu previše zaostajali.

Racionalizacija donosi rast Michelinu

Na krilima pozitivnih preporuka brokera, Michelin je ubilježio rast od 2,4 posto, dok se najavom daljnje racionalizacije poslovanja i prebacivanjem proizvodnje iz Europe u Aziju (te novih otpuštanja), a Clariant se lako domogao pozitivnog teritorija, doguravši do plusa od 2,2 posto. Pod teretom akumulacije profita (ohrabrene “poticajnim” komentarima brokera Bear Stearnsa) pokleknuo je Alstom (-2,6 posto), a sezona objavljivanja poslovnih izvješća gotovo da nije iznjedrila nikakva pozitivna iznenađenja. Umjesto toga, ulagači su rekordnih 1,2 milijarde eura dobiti za Salzgitter kaznili padom dionica od 2,2 posto, a slično je prošao i građevinski div Hochtief, izgubivši na vrijednosti 1 posto.