Makar je grozničavom licitacijom stvoren dojam kako je preuzimanje britanskog Corusa prešlo sve granice dobrog ukusa i ekonomske logike, bitka u kojoj je Tata Steel nadmašio brazilski CSN izgleda bitno drugačije u kontekstu strateške konsolidacije među proizvođačima čelika na globalnoj razini. Gledajući stvari iz te perspektive, vjerni će dioničari zasigurno lakše progutati podatak da je indijska kompanija cijenom od 60,8 funti po dionici u nepuna tri mjeseca uvećala svoju prvotnu ponudu za više od 30 posto, istresavši čak 6,2 milijarde funti, što je pak devet puta više od godišnje operativne dobiti (EBITDA) britanske čeličane. Usporedbe radi (i u relativnim odnosima), Mittal Steel je preuzeo Arcelor po dvostruko jeftinijoj cijeni (pristavši na cijenu od 38 milijardi dolara). No s druge strane ostaje činjenica da će dogovorenim dealom biti stvoren peti po veličini svjetski proizvođač čelika na globalnoj razini, otvarajući put nastavku procesa konsolidacije sektora kojeg još uvijek karakterizira prilično visoka fragmentacija. Jer tek svjetski lider ArcelorMittal izbacuje više od 10 posto ukupne proizvodnje, dok su svi ostali još uvijek unutar jednocifrenih okvira. Barem su tom logikom brojni analitičari pokušali opravdati visoku cijenu kojom je Tata Steel ponudio 0,5 funti više od svog brazilskog rivala, pretrpjevši zato jednodnevni pad cijene dionica od čak 10 posto (dijelom i kao odgovor na vjerojatnu emisiju novih donica), dok je Corus jučerašnjim skokom od 6,9 posto neznatno nadmašio dogovorenu cijenu, isprovociravši rasprostranjeni rast predstavnika vrlo zanimljivog segmenta tržišta kapitala. Tako je ArcelorMittal bio u plusu od 0,5 posto, dok je Salzgitter ostvario rast cijene dionica od 1 posto, dok je ThyssenKrupp porastao za 1,3 posto, a austrijski Voestalpine za 1,5 posto.

To međutim nije bilo dovoljno i za pozitivnu izvedbu europskih burzovnih indeksa, pritisnutih negativnih utjecajem iznenadnog skoka cijene sirove nafte, koja je dogurala sve do 57 dolara po barelu, ponajprije zahvaljujući skorom početku primjenu sporazuma članica OPEC-a o daljnjem smanjenju proizvodnje za pola milijuna barela dnevno. Začudo, povoljnim se razvojem događaja naftaši i nisu previše okoristili, o čemu dovoljno svjedoči i činjenica da su među najistaknutijim dobitnicima bili Norsk Hydro i Statoil, s rastom dionica od oko 0,7 posto. Ali su se zato oil-dependent izdanja, poput automobilske industrije, našla u nezgodnoj poziciji, prepuštena pesimizmu zamjetnog broja ulagača. Čime su ponajviše nastradali Porsche i Peugeot, zabilježivši pad cijene dionica od 2,4 posto, dok je Renault bio u minusu od 1,8 posto, a DaimlerChrysler za 1,4 posto. Ostatak trgovine protekao je uglavnom u znaku svježih preporuka brokera, te nekolicine konkretnih izvješća iz korporativnog sektora. Primjerice, podbačaj u kategoriji ostvarenih prihoda u zadnjem kvartalu prošle godine (skromnih 1,2 posto rasta), praćen padom prodaje SFR odjela mobilne telefonije, Vivendi stoji dnevnog gubitka od 2 posto, dok je Vodafone povećanje broja korisnika za 3,7 posto (na gotovo 200 milijuna) u istom razdoblju “naplatio” rastom dionica od 2 posto. Nešto izraženiji rasta ubilježio je Bayer, koristeći pozitivne preporuke analitičara Merrill Lyncha, koji pritom ostavljaju i mogućnost daljnje prodaje non-core businessa, što bi također trebalo pridonijeti dobroj izvedbi dionica tijekom ove godine.

Loše preporuke spustile Julius Baer 2,3 posto

S druge pak strane, Infineon i Danone su zaradili negativne preporuke, našavši se u minusu od 1,7, odnosno, 0,8 posto, dok je (iz istog razloga) još lošije prošao Julius Baer (-2,3 posto). U Aziji je pak većina investitora s nelagodom promatrala intenzivnu korekciju na kineskim burzama, strahujući od izravnih intervencija birokracije, očito zabrinute dramatičnim rastom cijena domaćih dionica u posljednjih nekoliko godina. Termin bubble već se udomaćio kod većine analitičara, privlačeći različite špekulacije o mogućem intenzitetu korekcije, što se pak negativno odrazilo i na ostatak regije.