Pametni šestogodišnjak bi, pišući Djedu Mrazu, koristio opciju. Primjerice, dječak želi Xbox, ali ne zna hoće li Nintendo u doba darivanja biti popularniji, pa se osigurao napisavši Djedu Mrazu: “Želim Xbox, ali budem li dobar i bude li Nintendo popularniji, mijenjam Xbox za Nintendo”. Profitirao je tako da je osigurao razliku u porastu vrijednosti (upsideu) za događaj u budućnosti koji se ne može procijeniti kako će završiti. Obećanje da će biti dobar je vrsta premije kojom je “kupio” mogućnost pozitivne participacije. Za onoga tko je posjeduje opcija je mogućnost participacije u porastu vrijednosti (upsideu) bilo koje vrste ili u eliminiranju (hedgingu) rizika. Opcije spadaju u derivate, financijske instrumente čija vrijednost ovisi o kretanju vrijednosti drugog financijskog instrumenta ili varijable (underlyinga). Varijable mogu biti dionice, kamate, FX, kredit, “commodities” i tako dalje.

Klađenje i zarada
Uvod u predavanje o opcijama izgovorila je Ana De Corbavia-Perišić iz odjela Investor Solutions, velike njemačke investicijske banke. U jeku najava obogaćivanja Zagrebačke burze trgovanjem opcijama pristala je poučiti malog ulagača koji odgovara opisu “čuo je rečenicu da su derivati oružje masovnog uništenja na tržištima kapitala, i to bi više-manje bilo sve što zna o opcijama”. Ruku na srce, tom opisu odgovara najmanje devedeset, ako ne i devedeset devet posto ljudi koji na Zagrebačkoj burzi nešto poduzimaju. “Na opcijama se može zarađivati špekulirajući na porast vrijednosti, ali i na pad. ‘Call’, opcija koja vlasniku daje pravo da kupi neki ‘underlying’, i put, opcija koja daje vlasniku pravo da proda neki ‘underlying’ u nekom trenutku u budućnosti po unaprijed dogovorenim kondicijama su banalni građevni elementi spektra derivatnih instrumenata koji se mogu nebrojeno puta kombinirati. Na ovom polju mašta nema granica, i upravo to derivate čini tako uzbudljivim i intelektualno stimulirajućim. Upravo zato su derivati i beskrajno složeni”, kaže De Corbavia-Perišić. “Opcije kao podvrsta derivatnih instrumenata ne predstavljaju za njihova kupca velik rizik. Jedino što vlasnik opcije riskira je premija koju je za nju platio. Kupac plaćajući premiju dobiva pravo da tu opciju iskoristi ili ne. Ta će odluka ovisiti o tome hoće li u budućnosti nastupiti situacija u kojoj će iskorištavanje opcije uslijediti u dobitku ili gubitku. Drukčija situacija je kod prodavača opcija, čiji je dobitak limitiran na primljenu premiju, dok gubici u pojedinim slučajevima mogu biti drastični. Strukture ”pay-off” kod opcija, znači, nisu simetrične. Bilateralno se derivatima trgovalo već davno kroz povijest. Još u starom Babilonu postojao je Hamurabijev zakonik, koji je omogućavao dužnicima odgodu plaćanja kamata u slučaju lošeg uroda. Onda imate grčkog filozofa Talesa Milećanina. On je htio s malo novca sudjelovati u profitabilnosti proizvodnje maslinova ulja. Iako se očekivala loša berba, zakupio je sve preše. Kupio je opciju za korištenje preša. Berba je bila odlična i obogatio se. Na ovom primjeru vidite prednost opcija kao sredstva koje omogućuje participaciju u porastu vrijednosti lukrativnih investicija uz relativno niske uloge.

Dakle, predviđam da će dionica XYZ za godinu dana vrijediti 30 dolara. Tražim ulagača koji smatra da će cijena biti cent i od njega kupim pravo da za godinu dana toliko i toliko dionica XYZ kupim za dolar. Ako je cijena povoljna za mene, manja od 30 dolara, on mi mora prodati dionice po dolar, a ja ću ih odmah preprodati i zaraditi. Ako je cijena u centima, ja naravno neću iskoristiti svoje pravo, a on je zaradio novac kojim sam to pravo platio. Kako ćemo se i gdje nas dvojica naći na tržištu i pogoditi posao, to jest okladu?
Cijena opcije, premija koju vi njemu plaćate, bazira se na raznim parametrima kao što su cijena “underlyinga”, “strike”, vrijeme do dospijeća, volatilnost. Kupujete li danas opciju na neku dionicu, ona ima svoju cijenu za zadanu ročnost (maturity), za određeni iznos i “strike”. Cijena opcije na dionicu XYZ ovisi između ostalog o današnjoj vrijednosti dionice XYZ, o kretanju cijene dionice XYZ u prošlosti, o vremenu dospijeća opcije i o izvršnoj cijeni opcije (strike). U vašem slučaju “strike” bi bio dolar. Umjesto da kupite dionicu XYZ, na opcijama u rastu cijene možete zaraditi više nego da ste kupili dionice za isti iznos. Dakle opcije vam omogućavaju “leverage”.

No ako cijenu opcije ne pogađam izravno s igračem koji se kladi na drugi ishod, kako se formira cijena?
Razlikujemo dvije vrste opcija. Standardizirane, kojima se trguju na burzi, te opcije sklopljenje bilateralnim ugovorima “over-the-counter” (OTC). Standardizirani derivati koji su “on exchange” su “futuresi” na određeni “maturity”, opcije na određeni “strike”, “maturity” i tako dalje. Vrijednosti za standardizirane derivate su izlistane kao i za sve ostale financijske instrumente. Čim postoji burza, medijator, veća je sigurnost, transparentnije su cijene. Derivate složenim čini mogućnost strukturiranja i trgovanja “over-the-counter”, bilateralno. Valuacija kompleksnih OTC instrumenata može biti netransparentna jer ovisi o parametrima kojima trebate predeterminirati vjerojatnosti za buduće ishode parametara koji ulaze u valuaciju. Sve investicijske banke imaju sofisticiranu metodologiju za valuaciju tako složenih struktura. To je i najzanimljiviji dio derivata. U 2008. je bilo 600 trilijuna dolara ugovora na derivate, pet puta više nego prije deset godina. Od toga je bilo četiri puta više “over-the-counter” trgovanja nego trgovanja na burzi. Od toga se pak najviše trgovalo derivatima na kamate.

Što je to derivat na kamate? Zamislite da sam klijent, vi ste investicijski bankar i uvjeravate me da uložim milijardu nečega u derivat vezan uz kamate. Što biste mi rekli?
U derivate na kamate spadaju različiti financijski instrumenti čija se vrijednost bazira na kamatnim stopama. Dakle “futures”, “swaptions”, “swaps”, “caps” i “floors” na kamate te razne izvedenice strukturirane od tih elemenatarnih instrumenata. Često se koriste u svrhu “asset-liability managementa” i kao osiguranje od nepovoljnog budućeg kretanja kamatnih stopa. Evo primjer kako opcijama na kamate iskoristiti momentalno stanje na tržištu… Kamatne krivulje mijenjaju svoju formu kroz vrijeme.

Brojne mogućnosti
Tako s vremenom variraju i razlike između kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa. Momentalno na tržištima ima smisla prodavati opcije na kamate zbog visoke volatilnosti. Možete investirati novac s pretpostavkom da će s vremenom doći do promjena kod pojedinačnih dijelova krivulje, da će ići gore ili dolje. Primjer kako profitirati od promjene kamatne strukture je da strukturirate “pay-off” profil koji profitira ako će prednji dio kamatne krivulje (kratkoročne kamate) padati zbog intervencija središnjih banaka, a da će stražnji dio (srednjoročne i dugoročne kamate) rasti zbog inflacije. Opcije na kamate se zovu “swaptions”. Postoje “payer swaptions” i “receiver swaptions” i u principu funkcioniraju po istoj logici kao “call” i “put” na dionice. “Payer swaption” je kao “call” na kamate. Kupac “payer swaptiona” plaća drugoj strani fiksnu dogovorenu kamatu, a prima Libor, pa vrijednost opcije raste ako kamate rastu. “Receiver swaption” je kao put, znači raste u vrijednosti ako kamate padaju. Koristeći visoku volatilnost, prodajete opcije po natprosječnim cijenama. I poziciju želite strukturirati tako da profitirate ako kratkoročne kamate padnu i dugoročne kamate narastu. Znači, u tom biste slučaju mogli iskoristiti trend na tržištu tako da prodate dugoročnu “receiver swaption” (pozicija profitira kad dugoročne kamate rastu) i istovremeno prodate kratkoročni “payer swaption” (pozicija profitira kad kratkoročne kamate padaju).

Činjenice

Jeste li pobornica uvođenja derivata na Zagrebačku burzu?
Strukturalno ne vidim problema, ali vidim problem likvidnosti.

Odjeća i hrana

Brza moda krivac je za previše tekstila, a prilikom obrade kvaliteta mu je niska

Međunarodni dan sestrinstva

„Sestrinstvo je danas pametnije i glasnije, ali i opterećenije nego ikad“

Neki kažu da derivati daju šansu da se malim ulozima mnogo zaradi.
Kad predviđate da će cijena dionice rasti i plaćate pravo kupnje u određenom trenutku, implicitno djelujete na tržište. Čim kupujete “call” opciju, na neki način gurate cijenu dionice prema gore. Omogućite li trgovinu opcijama, omogućavate veću likvidnost i na neki način gurate tržište prema gore. U Hrvatskoj ipak vidim veći problem u transparentnosti i likvidnosti. Da bi tržište bilo likvidno, mora biti transparentno, regulirano i s dovoljnom dubinom. Čak i na tržištima s dugom tradicijom, zbog velike volatilnosti javlja se nelikvidnost.

Postoje li u Hrvatskoj kadrovi za trgovanje opcijama?
Imala sam priliku surađivati s riznicama naših banaka, pa čak i s riznicama nekih hrvatskih poduzeća, fondovima i mirovinskim društvima, i mogu reći da sam pozitivno iznenađena. Kod derivata je često problem što si ovisan upravo o toj strani koja ti je bila partner u poslu jer ne može isplatiti. Zato danas ima puno pobornika i inicijativa za prebacivanje kreditnih derivata na burzu, posebice za “Credit Default Swaps”.

Postoji li sud koji regulira takve slučajeve ili je praksa ‘oprostite, sami ste to započeli pa sami i završite kako god znate’?
Naravno da postoji sud. To je ugovor kao i svaki drugi.