EN DE

Kompanije koje su u očaj otjerale sve svoje dioničare

Autor: Poslovni.hr
22. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —

‘Times Money’ objavio popis kompanija koje su od uzdanica postale gubitnici

U vremenu krize na financijskim tržištima Times Money je objavio popis kompanija koje su od junaka i uzdanica tržišta postali najveći gubitnici.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Na prvom je mjestu Maxwell Communication Corporation, koji je tijekom kasnih osamdesetih i ranih devedesetih bio među vodećim svjetskim medijskim grupacijama. No nakon nagle i misteriozne smrti svog osnivača i predsjednika Roberta Maxwella u studenome 1991. pokrenuta je istraga koja je otkrila da su tvrtkine financije u katastrofalnom stanju. Pokazalo se da je kompanija nesolventna i da nema dovoljno novca da isplati vjerovnike, a kamoli dioničare. Slijedi Polly Peck, bivša tekstilna kompanija koju je 1980. preuzeo Cipranin Asil Nadir. Deset godina poslije na svom vrhuncu tvrtka je vrijedila 1,7 milijardi funti i bavile se svime, od voća i povrća do elektronike. Zvona na uzbunu oglasila su se 1990. kada ga je posjetio Ured za ozbiljne prijevare. Cijena dionice se srozala, a zatim je trgovina dionicama Polly Peca suspendirana u rujnu 1990. i kompanija zatvorena godinu dana poslije. Nadir je napustio Veliku Britaniju iako je bio osumnjičen za krađu i krivo knjigovodstvo te se skrasio na Sjevernom Cipru. Nezahvalno treće mjesto pripalo je Marconiju, koji je bio poznat kao GEC u vrijeme kad je bio stup britanske industrije. Marconi je napravio snažan zaokret od sigurnog i umjerenog poslovanja i uključio se u spekulativne investicije u tehnološkom sektoru na početku internetskog buma krajem devedesetih. Dionice, koje su u jednom trenutku vrijedile 12 funti, izgubile su 99 posto svoje vrijednosti i donijele velike gubitke ulagačima. Na četvrtom je mjestu British & Commonwealth, a peti je Coloroll to mjesto zauzeo zbog kupnje tekstilne kompanije John Crowther. Na šestom je mjestu Enron, energetski div koji je u samo 15 godina postao sedma najveća kompanija u SAD-u, a njegov predsjednik Kenneth Lay bio je osobni prijatelj američkog predsjednika Georgea Busha starijeg. Nakon što je Enron u prosincu 2001. objavio bankrot. Na sedmom je mjestu Boo.com, klasična žrtva rasprsnuća internetskog balona. Na sedmom je mjestu Northern Rock, banka koja je posrnula prošle godine nakon izbijanja kredite krize, a deveti je mjestu Jarvis, kompanija se bavi gradnjom i održavanjem željezničkih mreža. Poslijednji je Millwall Holdings, nogometni klub koji je izašao na burzu 1989. godine, a brojni su navijači pokazali svoju vjernost kupnjom po nekoliko dionica. No dionica je u 10 godina pala 98 posto.
(PD)

U vremenu krize na financijskim tržištima Times Money je objavio popis kompanija koje su od junaka i uzdanica tržišta postali najveći gubitnici.

Na prvom je mjestu Maxwell Communication Corporation, koji je tijekom kasnih osamdesetih i ranih devedesetih bio među vodećim svjetskim medijskim grupacijama. No nakon nagle i misteriozne smrti svog osnivača i predsjednika Roberta Maxwella u studenome 1991. pokrenuta je istraga koja je otkrila da su tvrtkine financije u katastrofalnom stanju. Pokazalo se da je kompanija nesolventna i da nema dovoljno novca da isplati vjerovnike, a kamoli dioničare. Slijedi Polly Peck, bivša tekstilna kompanija koju je 1980. preuzeo Cipranin Asil Nadir. Deset godina poslije na svom vrhuncu tvrtka je vrijedila 1,7 milijardi funti i bavile se svime, od voća i povrća do elektronike. Zvona na uzbunu oglasila su se 1990. kada ga je posjetio Ured za ozbiljne prijevare. Cijena dionice se srozala, a zatim je trgovina dionicama Polly Peca suspendirana u rujnu 1990. i kompanija zatvorena godinu dana poslije. Nadir je napustio Veliku Britaniju iako je bio osumnjičen za krađu i krivo knjigovodstvo te se skrasio na Sjevernom Cipru. Nezahvalno treće mjesto pripalo je Marconiju, koji je bio poznat kao GEC u vrijeme kad je bio stup britanske industrije. Marconi je napravio snažan zaokret od sigurnog i umjerenog poslovanja i uključio se u spekulativne investicije u tehnološkom sektoru na početku internetskog buma krajem devedesetih. Dionice, koje su u jednom trenutku vrijedile 12 funti, izgubile su 99 posto svoje vrijednosti i donijele velike gubitke ulagačima. Na četvrtom je mjestu British & Commonwealth, a peti je Coloroll to mjesto zauzeo zbog kupnje tekstilne kompanije John Crowther. Na šestom je mjestu Enron, energetski div koji je u samo 15 godina postao sedma najveća kompanija u SAD-u, a njegov predsjednik Kenneth Lay bio je osobni prijatelj američkog predsjednika Georgea Busha starijeg. Nakon što je Enron u prosincu 2001. objavio bankrot. Na sedmom je mjestu Boo.com, klasična žrtva rasprsnuća internetskog balona. Na sedmom je mjestu Northern Rock, banka koja je posrnula prošle godine nakon izbijanja kredite krize, a deveti je mjestu Jarvis, kompanija se bavi gradnjom i održavanjem željezničkih mreža. Poslijednji je Millwall Holdings, nogometni klub koji je izašao na burzu 1989. godine, a brojni su navijači pokazali svoju vjernost kupnjom po nekoliko dionica. No dionica je u 10 godina pala 98 posto.
(PD)

Autor: Poslovni.hr
22. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close