Svaka priča u pravilu ima dvije strane medalje. U ovoj, nadasve idiličnoj bajci o domaćem tržištu kapitala, već se duže vremena vodi rasprava na temu pregrijanosti velikog broja dionica i fundamentima koji, upozoravaju oni oprezniji, teško mogu opravdati prenapregnute valuacije dionica. Naravno, pritom je moguće pronaći i neke iznimke, no nema nikakve sumnje kako je hrvatsko tržište kapitala jako daleko odmaklo od konzervativne potrage za fundamentalno atraktivnim izdanjima. Štoviše, već i površna usporedba s razvijenim tržišta kapitala nimalo ne ide u prilog hrvatskim dionicama. I opet valja naglasiti, isključivo temeljem striktne primjene konvencionalnih kriterija, koji pridaju veliku važnost poslovnim rezultatima, kredibilitetu Uprave i iz koječega deriviranim fundamentima. Nešto kao – Buffett. Naravno, bilo bi poželjno analize proširiti i budućim perspektivama, no to je ipak malo teže kvantificirati, pa se valja zadovoljiti zaključkom kako je širom Zapadne Europe, a zatim i s druge strane Atlantika, moguće lako naći etablirane sektorske lidere, ili još bolje, potencijalne mete za preuzimanje koje su, barem u teoriji, puno jeftinije. Konzervativnim se američkim ulagačima i jedan Intel s P/E omjerom iznad 30 donedavna činio preskupim, pa kako onda uopće komentirati činjenicu da ta multipla na domaćem tržištu nerijetko ulazi u okvire troznamenkastih brojki? Međutim, vrijeme je pokazalo, ako ništa drugo, a onda barem u posljednjih nekoliko mjeseci, da taj rezon jednostavno nije primjenjiv na domaće dionice. Jer slabiji poslovni rezultati, ili brojke koje nisu ispunile očekivanja, u najgorem slučaju mogu usporiti, a zaista jako rijetko i zaustaviti pozitivan trend cijene dionica.

Umjesto toga, primarni pokretač rastućeg trenda je snažna potražnja, i to je sada već svima jasno. A ako je tomu zaista tako, onda bi možda valjalo naći kategorije u kojima Hrvatska zaostaje za razvijenim zemljama i tamo potražiti objašnjenje posvemašnje euforije na tržištu. Poput, primjerice, udjela tržišne kapitalizacije u nacionalnom BDP-u, ili pak udjela štednje u dohotku i niza sličnih indikatora koji na neki način svjedoče o razvijenosti određenog financijskog sustava. A Hrvatska po tom pitanju nesumnjivo zaostaje za zapadnom Europom. Konvergencija u ovom slučaju nije upitna, što znači da će se količina kapitala koja se slijeva u dionice, bilo izravno ili putem investicijskih fondova, i dalje povećavati. Dakle, snažna potražnja nikako ne jenjava, a pritom i igra ulogu najvažnijeg čimbenika uzlaznog trenda cijena dionica? Zaključak izvucite sami …Opisanim odnosom snaga jučer su najviše profitirali građevinari, zauzevši prva tri mjesta na ljestvici najvećih dobitnika preko trgovinskog sustava MOST. Doduše, Institut građevinarstva Hrvatske (IGH-R-A) je prikupljenim prometom debelo podbacio, prikupivši manje od 300 tisuća kuna prometa, što bitno narušava značaj pozitivnog pomaka zaključne cijene od 7,7 posto (na rekordnih 5.494 kune). Slično vrijedi i za Industrogradnju (INDG-R-A) i Montmontažu (MMTZ-R-A), no zato je Ingra (INGR-R-A) stigla do rasta od čak 9 posto i rekordnih 21.800 kuna na krilima visokih 5,3 milijuna kuna prometa. Prvo je mjesto pripalo Tehnici (THNK-R-A), koja ne samo da je uspjela preskočiti granicu od 8.000 kuna, već se (uz 1,5 milijuna kuna prometa) domogla i svježeg rekorda od 8.500 kuna, što predstavlja skok od 10,4 posto.

Dionice Podravke na rekordne 593 kune

Istodobno, Podravka (PODR-R-A) je naknadnim uključenjem u rally također postavila novi all-time-high (593 kune), a rasprostranjeni je optimizam nakon poduže pauze zakačio i Transadriu (TNSA-R-A), izguravši cijenu dionica do najviše razine u posljednjih nekoliko tjedana (7.670 kuna). To je, uz 2,5 milijuna kuna prometa, bilo dovoljno za dnevni rast od 10,7 posto.