Inicijalne javne ponude dionica (IPO-i) izlaskom Žito grupe na Zagrebačku burzu (ZSE), vodeće poljoprivredno-prehrambene grupacije u Slavoniji i jednog od nacionalnih lidera u sektoru, dobile su novi zamah na domaćem tržištu kapitala i pobudile nadu da tržište ulazi u novu, zreliju fazu razvoja. Novoprobuđeni optimizam temelji se na nekoliko značajnih karakteristika.
Tijekom IPO-a Žito je prikupilo 130 milijuna eura, a dionice je upisalo i 4500 građana koji su investirali 52 milijuna eura. Time se Žito okitilo titulom kompanije koja je u Hrvatskoj provela najveći IPO u segmentu domaćih privatnih kompanija i jedan od većih na regionalnim tržištima. Osim toga, taj je IPO, drugi ove godine, prekinuo dugotrajno razdoblje mrtvila u kojem je tek poneka kompanija odlučila dodatni kapital prikupiti izlaskom na Zagrebačku burzu. Prije Žita ove je godine to učinio ING GRAD koji je prikupio 60,7 milijuna eura, Span 2021. godine, koji je ostao upamćen kao prva IT kompanija iz privatnog sektora na ZSE-u te CIAK grupa koja je IPO provela 2020., usred pandemije COVID-om.
I to bi bilo sve u proteklih pet godina koje su uslijedile nakon višegodišnjeg razdoblja (od 2016. do 2020.) tijekom kojeg se, kada je riječ o listanju novih izdanja na burzi, u Hrvatskoj nije događalo apsolutno ništa. U dugom periodu “suše” IPO-i su postali rijetkost. Tek povremeno bilježimo manje ili specifične IPO-e, većinom vezane za dokapitalizacije, a ne za izvorno uvrštenje novih kompanija.
U povijesti Zagrebačke burze ostala je zapisana i 2015. godina, kada su realizirane dvije inicijalne javne ponude – Podravke i Luke Rijeka, te 2007. – ta je godina ostala upamćena i po najvećem broju IPO-a na ZSE-u, čak tri: Ine, koji je bio najveći državni IPO do tada, Hrvatskog Telekoma koji je upamćen po masovnosti građana koji su sudjelovali te napokon Atlantic grupe, koji je predstavljao ulazak velikoga prepoznatljivog brenda na domaće tržište kapitala.
“Ponovno oživljavanje IPO aktivnosti na Zagrebačkoj burzi rezultat je kombinacije nekoliko ključnih čimbenika. Makroekonomska stabilnost svakako je jedan od njih: Hrvatska bilježi stabilan gospodarski rast uz pozitivan rejting vodećih agencija, a ulazak u eurozonu i Schengen dodatno su ojačali povjerenje investitora. Uz to, pojačanom fokusu na tržište kapitala pridonijelo je izdanje državnih obveznica i trezorskih zapisa namijenjenih građanima koji su mobilizirali znatan dio štednje, trend povlačenja sredstava s američkog tržišta i seljenje sredstava u Europu zbog političkih neizvjesnosti, ali i nova izdanja u 2025., kao i naznake novih uvrštenja”, prokomentirala je trendove Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze.
Trend je jasan i pozitivan
Slično razmišlja i Krešo Vugrinčić, predsjednik Uprave InterCapitala ETF, koji kaže da sa strane ulagatelja postoji zdrava potražnja, posebice nove generacije investitora koja traži nove zanimljive mogućnosti za ulaganje. Dodaje da su, s druge strane, na strani ponude, određene privatne kompanije u posljednjih nekoliko godine sazrele i došle do razine poslovanja koja je dovoljno velika da bude zanimljiva burzovna roba.
“Tu treba dodati i da kod mnogih uspješnih poduzetnika dolazi do smjene generacije, a burza može biti izvrstan način kako osigurati dugoročnu budućnost kompanije”, kaže Vugrinčić, koji smatra i da je situacija u kojoj se nekoliko IPO-ova dogodilo baš ove godine ipak slučajnost, “ali trend je svakako jasan i pozitivan”. Iako naši sugovornici ne žele govoriti o konkretnim budućim IPO-ima, od kojih se neki očekuju i u ostatku ove godine, u poslovnim krugovima trenutačno se najviše neslužbeno razgovara o mogućem IPO-u Studenca. Taj najveći maloprodajni lanac u Hrvatskoj po broju trgovina prošle je godine pokušao provesti IPO, a ono što je trebao postati burzovni događaj godine u kratkom roku se pretvorio u promašaj. Što se dogodilo? Tu nekadašnju obiteljsku tvrtku 2018. godine preuzeo je poljski private equity fond Enterprise Investors (PEF VIII), koji drži oko 90 posto vlasništva. Ostali dioničari su manjinski investitori i pojedinci povezani s Upravom.
Enterprise Investors, najstariji i jedan od najvećih private equity fondova u srednjoj i istočnoj Europi, nekadašnji regionalni jadranski lanac transformirao je u nacionalnog lidera i započeo internacionalizaciju ulaskom na slovensko tržište. Agresivnu strategiju organskog rasta i akvizicija EI je planirao nastaviti novom investicijskom injekcijom putem IPO-a, i to istovremenim dvojnim listanjem na Zagrebačkoj i Varšavskoj burzi. “Hrvatski, poljski i međunarodni investitori dobit će priliku ulagati u jednu od najbrže rastućih kompanija u Hrvatskoj prema prihodima, koja posluje na atraktivnom tržištu te nudi daljnji dinamičan rast volumena poslovanja, kao i atraktivne razine profitabilnosti”, poručio je tada u priopćenju Michał Seńczuk, predsjednik Uprave Studenca.
Plan je bio prikupiti dodatnih 80 milijuna eura kapitala i taj novac iskoristiti za financiranje daljnjeg rasta poslovanja, uključujući akvizicije i širenje mreže trgovina, kao i smanjenje zaduženosti mjerene omjerom prilagođenog neto duga i EBITDA-e. I onda je, na dan kada je trebalo odrediti konačnu cijenu dionica u već započetom procesu, Studenac objavio da u dogovoru s vlasnikom odustaje od IPO-a. Pravi razlog odustajanja javnost nikada nije saznala. No, prema pisanju Bloomberg Adrije, cijela stvar pala je u vodu kada je EBRD odustao od dogovorenih planova za kupnju udjela od čak deset posto u Studencu. Europska banka za obnovu i razvoj nije željela direktno odgovoriti na pitanje odustaje li od kupnje dionica Studenca, nego je priopćila da “ostaje uvjerena u potencijal rasta Studenca, dugogodišnjeg klijenta i vodećega maloprodajnog lanca u Hrvatskoj”.
Moguće kandidate za sljedeće IPO-e najčešće se vidi u obiteljskim tvrtkama. Takvo je, uostalom, bilo Žito prije izlaska na burzu, a opciju IPO-a razmatrala je i Kufner grupa, poznata po eksploataciji i preradi kamena te proizvodnji građevinskog i izolacijskog materijala. IPO navodno razmatra i Tokić grupa, vodeći trgovac auto-dijelova i popratne opreme. Kufner grupa, podsjećamo, nedavno je u sklopu svoje strategije razvoja i širenja poslovanja razmatrala i mogućnost financiranja putem tržišta kapitala. No, umjesto IPO-a, grupa Kufner odlučila se za prodaju najvećoj svjetskoj tvrtki za proizvodnju građevinskih materijala – CRH-u.
Velik broj obiteljskih kompanija nalazi se u vlasništvu generacija koje su na zalasku karijere pa se otvara pitanje izlazne strategije.
Milan Horvat, savjetnik u FIMA-i, primjećuje da se intenzivira odlazak tranzicijske generacija i dolazak nove generacije poduzetnika. “Stara tranzicijska generacija ljudi koji su 90-ih uspješno preuzeli ili stvorili poduzeća sada su u godinama kada traže izlaz pa ih prepuštaju nasljednicima ili prodaju, a poneki među njima traže izlaz u listanju na ZSE-u. Njima je to jedna od krajnjih opcija”, kaže Horvat i dodaje da, s druge strane, dolazi nova generacija poduzetnika, gdje se uspješni i ambiciozniji također žele izlistati na burzi jer im je to najbrži i najbolji put za daljnji razvoj s dodatnim kapitalom, “ako, naravno, prije toga nisu odlučili prodali svoju firmu nekom drugom”.
Na pitanje po čemu se ovogodišnji IPO-ovi razlikuju od prethodnih, Vugrinčić kaže da su ovogodišnji IPO-ovi prave poduzetničke priče gdje su osnivači prepoznali da su kompanije došle na razinu u kojoj su spremne za još jedan iskorak, i to tako da diversificiraju vlasništvo i prikupe dodatan kapital za razvoj. “Rekao bih da su to prave priče kakve burza treba i mogu biti putokaz novim kandidatima. Što se tiče samog tržišta, sigurno će nova imena imati pozitivan utjecaj na volumen trgovanja, ali i na ukupnu tržišnu kapitalizaciju burze – sve važni kriteriji na putu Hrvatske prema statusu tržišta u razvoju (eng. Emerging Market – u odnosu na trenutačni status tržišta u nastajanju; eng. Frontier Market)”. Što se tiče same burze, ovogodišnji IPO-i pridonose širenju spektra investicijskih opcija za investitore te jačaju raznolikost, atraktivnost i likvidnost domaćeg tržišta.
“Posljednje IPO-e obilježile su snažne i strateški vođene komunikacijske kampanje s ciljem jasnog informiranja javnosti o poslovanju kompanija, investicijskim prilikama i razlozima za uvrštenje na burzu, čime se nastojalo povećati povjerenje investitora i potaknuti što širi krug sudionika u inicijalnoj ponudi”, rekla nam je Gažić, dodajući kako je fokus bio na malim ulagateljima te modernizaciji pristupa prema investitorima, posebice razvoju digitalnih kanala za upis dionica, kao što su bankarske aplikacije te E-riznica Ministarstva financija.
Sedam burzi zajedno
“Sve to povećava pristupačnost i transparentnost procesa”, naglasila je. Komentirajući mogućnost da i inozemni investitori sudjeluju u inicijalnim ponudama domaćih poduzeća, Vugrinčić ističe kako je zajedničko djelovanje regionalnih burzi (Bratislavske, Budimpeštanske, Bukureštanske, Bugarske, Ljubljanske, Varšavske i Zagrebačke burze) također inicijativa koja želi ovo tržište staviti na mapu stranih investitora i time poboljšati likvidnost.
“Što se tiče stranih investitora i stranih izdanja, strani investitori su već ovdje, iako malobrojni. Primjerice, na IPO-u ING-GRAD-a bilo je i stranih ulagatelja”, kaže Vugrinčić, ali naglašava kako su strana izdanja malo teža priča. “Mislim da bi se tu domaća burza trebala pozicionirati kao specijalist za određeni sektor – recimo, turizam – pa pokušati privući strane izdavatelje unutar tog sektora. Burza u Oslu na sličan je način postala specijalist za brodarski sektor”, podsjeća.
“Realno, ne očekujem ništa brzo i naglo u Hrvatskoj jer smo generalno prespori u razvoju tržišta kapitala, ali volio bih se ugodno iznenaditi. Kaj mogu kad u meni čuči optimist i nikako da umre”, kaže Horvat. U cijeloj priči oko IPO-a sjajnim smatra da potražnja za takvim proizvodima, odnosno novim dobrim kompanijama koje putem IPO-a izlaze na burzama, snažno raste i time najboljim poduzetnicima nude ozbiljne prilike da se dokažu u najkvalitetnijem okruženju i pripreme za europske standarde.
No, izlazak na burzu nije nimalo lagan proces. Kompanije se najčešće bore s razinom transparentnosti koja je potrebna za burzu, odricanjem dijela vlasništva koje neminovno dovodi do svojevrsnog polaganja računa trećim stranama te s valuacijom po kojoj bi se transakcija dogodila. Nerijetko ta dilema može biti prodaja stopostotnog vlasništva po višoj cijeni ili zadržavanje većinskog paketa, izlazak na burzu, no ipak po nešto nižoj cijeni. “Sve to su teške odluke i zato je važno da se kompanije, odnosno, vlasnici kompanija, odlučuju za burzu tek kada su spremni u potpunosti postati burzovna kompanija i sve te stvari objeručke prihvatiti kao prednost, a ne nedostatak”, smatra Vugrinčić.
“Uvrštenje kompanijama donosi niz dugoročnih koristi, koje nadilaze samo inicijalno prikupljanje kapitala. Jedno od njih je pristup kapitalu bez zaduživanja, a kapital se koristi za rast, razvoj, istraživanje, internacionalizaciju, akvizicije i slično. Uvrštenje donosi veću javnu i medijsku prepoznatljivost, a percepcija profesionalnosti i transparentnosti raste – posebno kod stranih investitora i međunarodnih partnera. Posebice stoga što takve kompanije moraju poštovati strože standarde korporativnog upravljanja, izvještavanja i revizije, čime se jača unutarnja kontrola i kvaliteta upravljanja”, kaže Gažić, ističući kako kompanija, jednom kada je na burzi, može izdavati nove dionice ili druge instrumente i u budućnosti – uz manji trošak i bržu provedbu.
