Koliko god se činilo da bi prvi kvartal na svjetskim tržištima kapitala mogao završiti u optimističnom tonu, pokušaj neutraliziranja negativnog utjecaja opreznih stavova američkih monetarnih vlasti na kraju se pokazao nemogućom misijom i tek minorni pozitivni pomaci nekolicine burzovnih indeksa bilo je sve što su optimisti uspjeli iskamčiti protekloga tjedna. Što zapravo i ne čudi previše nakon uzmaka na koji je ulagače, uvjetno rečeno, primorao Ben Bernanke, lamentirajući o inflacijskim pritiscima i koji “i dalje predstavljaju najveću prijetnju dugoročno održivom gospodarskom rastu”. Već bi i to bilo dovoljno da otupi oštricu optimista, a kamoli eksplicitno odbacivanje teze o smekšavanju stavova središnje banke tvrdnjom kako promjena prijašnje formulacije, koja se izrodila na posljednjem sastanku Odbora za monetarnu politiku, ne znači ujedno i promjenu dosadašnjeg biasa. Budući da je bila riječ o ključnoj promjeni koja je samo tjedan dana prije izazvala erupciju oduševljenja na Wall Streetu, a potom i širom Europe i Azije, većina ulagača nije skrivala svoje razočaranje, zamijenivši optimizam oprezom i suzdržanošću. A pritom im nikako nisu išle na ruku niti rastuće geopolitičke tenzije, uvjetovane zarobljavanjem britanskih vojnika od strane iranskih vlasti, što je protekloga tjedna isprovociralo iznenadan preokret na tržištu nafte potaknuvši skok cijena do najviše razine u posljednjih šest mjeseci (na korak do 67 dolara po barelu WTI sirove nafte). Međutim, utjecaj opisanog scenarija na korespondirajuće dionice bio je poprilično limitiran, što nedvojbeno potvrđuje već i površna usporedba. Naime, cijene sirove nafte i naftnih derivata proteklog su tjedna bilježile rast između 6 i 10 posto, dok je British Petroleum, ponajbolje izdanje naftne industrije na Starom kontinentu, u istom razdoblju ostvario rast cijene dionica od oko 3 posto pokazujući kako se postavljanje novih rekorda na tržištu nafte za tekuću godinu tek u manjoj mjeri odrazilo na izvedbu naftaša.

Vrlo ilustrativan primjer raširenog opreza investitora nudi i AllianceBoots, čije su dionice prošloga tjedna zabilježile pad cijene od 0,5 posto (na 10,3 funte) premda je Uprava svojim odbijanjem izmamila poboljšanu ponudu KKR-a (10,4 funte po dionici), a tržištem počele kolati glasine o mogućem rivalu iz redova private-equity predatora, čije bi uključivanje u igru moglo iznjedriti pravu licitaciju. Jedan od rijetkih segmenata tržišta koji je ipak uspio kapitalizirati špekulacije iz m&a domene bile su čeličane. Kao i obično, ulogu spiritus movensa odigrao je ArcelorMittal (+0,7 posto), a kao potencijalna meta za preuzimanje identificiran je francuski Vallourec (+12,2 posto), makar su time i ostali ponešto ušićarili, što se ponajprije odnosi na Salzgitter (+2,8 posto) i ThyssenKrupp (+1,2 posto). Potonjem tandemu svakako pripada dio zasluga za minoran pozitivni pomak frankfurtskog DAX 30 indeksa, no još su važniju ulogu odigrale banke, tragom izjava čelnika Citigroupa, koji na neki način najavljuju pohod na Njemačku. Čime se okoristila skupina manjih banaka, ali i tržišni lider poput Deutsche Bank (+0,6 posto) i Commerzbank, makar je u slučaju potonje tek ublažen negativan učinak prije akumulacije profita (na konačnih 0,5 posto), kojom se, sasvim logično, većina europskih financijskih institucija našla na negativnom teritoriju. Isto vrijedi i za većinu izdanja automobilske industrije, premda je u ovom slučaju najvažniju ulogu odigrala ponuda za preuzimanje Volkswagena. Kojom je Porsche (+2,7 posto) zapravo nasamario špekulante, realizacijom strategije koja je VW, zbog niske ponuđene cijene (100,9 eura po dionici), spustila u minus od 4,2 posto (na 113 eura). Pritom je negativnu ulogu odigrao i rast cijena nafte, što su na svojoj koži najbolje osjetile dionice zrakoplovnih kompanija, predvođene British Airwaysom (-5,8 posto), dok se samo Iberia (+3,4 posto) izvukla, i to statusom potencijalne akvizicije.

Telenor i Vodafone najveći telekom gubitnici

Pritisak prodavatelja, motiviran rigidnim stavovima britanskih regulatora (odlučnih da srežu roaming tarife), a zatim i zabrinutošću analitičara u pogledu sve tanjih profitnih marži, odveo je i sektor telekomunikacija duboko na negativan teritorij, pri čemu su najviše stradali Telenor (-6,7 posto) i Vodafone (-3,3 posto). Promjenama u vrhu bez podrške kupaca su pak ostali Siemens i SAP (potonji je ostao bez jednog od glavnih arhitekata uspjeha) zabilježivši identičan pad cijene dionica od 2,8 posto.