Kolikogod se Alitalia, nakon silnih (i redom neuspješnih) pokušaja sanacije i oživljavanja, doimao kao izgubljeni slučaj, zaokret u dosadašnjoj politici državne administracije i prosinačka odluka o prodaji problematičnog talijanskog zrakoplovnog prijevoznika privukla je više nego pristojan interes potencijalnih kupaca. U igri ih je čak 11 (popis je objavilo ministarstvo financija), čemu je vjerojatno pripomogla i činjenica da je kompanija u posljednjih mjeseci, koristeći povoljne tendencije na tržištu, uspjela donekle poboljšati inače katastrofalno stanje svojih financija, pri čemu je i održavanje solventnosti (ne samo likvidnosti) bio najveći izazov aktualnoj upravi. U svakom slučaju, promatrači su bili ugodno iznenađeni podužom listom zainteresiranih (mahom financijskih institucija i nezaobilaznih private-equity predatora), to više što među njima nije Air France-KLM, još donedavno (po mnogima) najozbiljniji kandidat za preuzimanje, a sada i jedan od dioničara talijanske kompanije. Zbog čega su dionice francuskog prijevoznika, kao evidentan odraz olakšanja dioničara, zadovoljnih što će ostati prikraćenu za jednu, po svoj prilici, vrlo neizvjesnu avanturu, jučer ostvarile rast cijene od čak 6,5 posto, predvodeći dobitnike kojih u sektoru nije manjkalo. Istodobno, Alitalia je ubilježila skok od 3,7 posto dosegnuvši najvišu razinu cijene u posljednjih šest mjeseci, a i ostatak sektora bio je na visini zadatka, koristeći između ostaloga i nešto intenzivniji pad cijene sirove nafte. Tako je British Airways, izbjegavši najavljeni štrajk osoblja, bio u plusu od 2,6 posto, dok je Lufthansa porasla za 1,6 posto, a Ryanair za 1,1 posto. S druge pak strane, izvedba dionica naftne industrije i nije bila osobito zapažena, ponajprije zbog činjenice da je kratkotrajan pad cijene sirove nafte ispod 54 dolara po barelu vrlo brzo neutraliziran promjenom raspoloženja aktera na tržištu, uvjetovanom time da će se od 1. veljače početi primjenjivati dogovor o daljnjem smanjenju proizvodnje zemalja članica OPEC-a (za pola milijuna barela dnevno).

Zbog čega je većina izdanja bila koncentrirana oko pozitivne nule, bez većeg utjecaja na kretanje kontinentalnih burzovnih indeksa, koji su se uglavnom uspjeli domoći pozitivnog teritorija. Slično je bilo i s dionicama londonskog rudarskog kvarteta, u čijem je slučaju još jedan neuspješan pokušaj guranja cijene zlata iznad 650 dolara po unci na neki način razvodnio optimizam investitora. Atmosferu je vjerojatno umrtvila i neuobičajena oskudica informacija s korporativnog fronta, zbog čega je bilo dosta govora o neugodnom početku tjedna, barem kada je u pitanju segment telekomunikacija, a pristigle su i sasvim očekivane i svježe negativne preporuke brokera. Kojima su u prvom redu stradali Belgacom (-2,4 posto) i Swisscom (-0,6 posto), a minusa nije bio pošteđen niti Deutsche Telekom (-0,4 posto), trigger ovotjedne korekcije, dok su ostali u najboljem slučaju bilježili tek skroman rast cijene dionica. Suprotno tome, Siemens je zaradio pozitivne recenzije analitičara Merrill Lyncha domogavši se dnevnog rasta dionica od 3,8 posto, a pozitivnom je preporukom visoko na pozitivnom teritoriju bio i LVMH (+2,6 posto). Najavama tješnje suradnje (savezništva) između azijskih čeličana živnuli su i europski proizvođači čelika, no konačan su rezultat u velikoj mjeri limitirale razočaravajuće prognoze Nippon Steela zasjenivši solidnih 33 posto rasta dobiti (na 815 milijuna dolara) u zadnjem kvartalu prošle godine. Stoga su Corus, Salzgitter i ThyssenKrupp, ponajprije zahvaljujući kontekstu strateške konsolidacije, jučer bilježili rast od oko 0,7 posto.

Sanofi nije izazvao pozornost

Špekulacije o pregovorima koje navodno vode Sanofi-Aventis i Bristol-Myers Squibb, odnosno mogućnost stvaranja farmaceutskog giganta koji bi svojom veličinom konkurirao nedodirljivom Pfizeru, nisu previše uzbuđivale investitore. U skladu s tim, Sanofi je u iščekivanju službene potvrde glasina ostao u minusu od 0,1 posto.