Nada i dobro raspoloženje koju je u Europi probudila kineska injekcija od 600 milijardi dolara u tamošnje izvoznike nije trajala dugo i ulagači u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama opet su se okrenuli vlastitim brigama u vezi s budućnošću svojih gospodarstava koja sve dublje tonu u recesiju.

Iza američkog giganta General Motorsa stižu ponosne poruke u stilu “tuđe nećemo, svoje ne damo” kako će prije otići u stečaj nego što će uzeti pomoć vlade. Upravo je novoizabrani predsjednik Barack Obama posrnulu automobilsku industriju označio kao prioritet svojeg ekonomskog plana. Time želi spasiti ugroženu srednju klasu, a čini se da ona ne želi takav način spašavanja. To osjećaju i ulagači koji polako shvaćaju da je problem puno dublji nego bi to i sam Obama htio. Recesija postaje babaroga iz dječjih bajki i straši ne samo srednju klasu jedne zemlje, nego gotovo cijeli svijet koji bi vjerojatno sada volio da nije toliko globaliziran i međuovisan. Pad povjerenja u budućnost ekonomija uvelike utječe na tržišta kapitala i dobre vijesti stvaraju samo kratkotrajni zanos koji je uvelike nedostajalo u utorak. Pale su američke burze, a onda je strašna riječ recesija poput jeke stala odzvanjati na europskim burzama, došavši i do Zagreba. Na Zagrebačkoj burzi indeks je odmah u prvim satima počeo tonuti sve dublje da bi kraj dana dočekao u minusu od 4,7 posto. Nisu previše pomogli ni napisi u novinama kako će Hrvatska, poput Mađarske i sasvim lišena taštine General Motorsa, biti primorana uskoro tražiti pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda. Uzalud je hrvatski premijer Ivo Sanader izlazio u utorak s izjavama kako to nije istina i kako Hrvatskoj nije potrebna pomoć jer pad povjerenja je očit ne samo na domaćoj burzi, a nikada i nije bio nešto velik kada su u pitanju izjave političara, posebice vladajućih.