Prošlo je trideset godina od kada je kineski predsjednik Deng Xiaoping okrenuo svoju zemlju od zatvorenog smjera kojega je zacrtao njegov prethodnik Mao Zedong prema tržišno otvorenom ekonomskom razvoju.

U sklopu velikog državnog zaokreta izraženog kroz Četiri točke modernizacije – poljoprivrede, industrije, znanosti i tehnologije te vojske – Deng je unaprijedio zemlju koja je do danas postala glavni pokretač ekonomija zemalja u razvoju. Jedan od glavnih zaokreta odnosio se na poljoprivredu o kojoj su ovisili, i još uvijek ovise, milijuni kineskih obitelji. Tri desetljeća nakon dolaska Deng Xiaopinga, Kina je ponovo pokrenula poljoprivrednu reformu koja cilja na unaprijeđenje života svojih seljaka kako bi se povećala proizvodnja, ali i smanjila velika razlika između bogatih i siromašnih slojeva u zemlji. Kineski vlastodršci su tako prošlog mjeseca otkrili detalje svoje nove poljoprivredne reforme kako bi seljacima olakšali korištenje zemlje i konsolidirali imanja. Peking time do 2020. godine želi udvostručiti prihode oko 750 milijuna ljudi koji žive od zemlje. Ipak, planovi su propustili barem izmjeniti, ako već ne ukinuti, kolektivno vlasništvo nad obradivom zemljom. Osim toga, poljoprivrednicima nije dopušteno niti pravo otkupa njihove zemlje i kuća. Ako su se domaći farmeri ponadali da bi skok mogao biti barem približan kao onaj prije trideset godina, ipak su se prevarili. Raforme jesu poželjne i dobrodošle, ali je veliko pitanje koliko će doprinijeti ostvarenju ciljeva kineskih vlasti, bez obzira što se Peking nada da bi mogao ponoviti veliki poljoprivredni zaokret sa kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Inače, sve je počelo nakon 1978. godine, kada se nasljednik autoritarnog predsjednika Maoa Zedonga Deng Xiaoping okrenuo tržišno otvorenom ekonomskom razvoju, koji je do 2000. godine doveo do učetverostručenja proizvodnje. Mao je nakon pobjede u građanskom ratu od zemljoposjednika preuzeo kontrolu nad poljoprivrednim imanjima te ih podijelio 300 milijuna seljaka koje je organizirao u kolektivne farme. One su potpm bile organizirane u zajednice, privatna proizvodnja bila je zabranjena, a zemlja je velike napore uložila u industrijalizaciju, što je rezultiralo nedostatkom hrane i velikom glađu od koje je umrlo između 20 i 40 milijuna ljudi. Deng je stoga nakon dolaska na vlast unio promjene. Rekao je kako je postati bogat “sjajno”, što je postala maksima svim kineskim poduzetnicima. Četiri godine nakon Maove smrti Kina je uspostavila svoju prvu posebnu ekonomsku zonu, posebno stvorenu za ohrabljivanje kapitalizma. Kina se od centralno planiranog sistema uvelike zatvorenog prema međunarodnoj trgovini preorijentirala na tržišno orijentiranu ekonomiju koja je dovela do snažnog rasta privatnog sektora i zemlju učinila jednim od najvažnijih globalnih ekonomskih igrača. Što se tiče poljoprivrede, Deng je ukinuo kolektivizaciju. Farmeri su imali proizvodne kvote koje su trebali ostvarivati kako bi zauzvrat dobivali alat, životinje, sjeme i ostale potrebne im proizvode te su mogli zemlju iskorištavati kako su smatrali da je najbolje. Glavno da su udovoljavali kvotama. U 1984. vlada je zamijenila obvezna pravila o nabavama sa dobrovoljnim ugovorima između poljoprivrednika i vlasti, dok je od 1993. bilo moguće proizvode prodavati prema tržišnim cijenama. Dengov zaokret Kinu je učinio najvećim svjetskim poljoprivrednim proizvođačem. Obradiva zemlja u Kini inače predstavlja deset posto ukupne obradive zemlje na svijetu, od koje se 75 posto koristi za proizvodnju žitarica. Na rižu, koja predstavlja jedan od glavnih proizvoda, otpada 25 posto tog iznosa.

Činjenice

Nova reforma
Tri desetljeća nakon dolaska Deng Xiaopinga, Kina je ponovo pokrenula poljoprivrednu reformu koja cilja na unaprijeđenje života svojih seljaka kako bi se povećala proizvodnja, ali i smanjila velika razlika između bogatih i siromašnih slojeva u zemlji.
Udvostručenje prihoda
Kineski vlastodršci su prošlog mjeseca otkrili detalje svoje nove poljoprivredne reforme kako bi seljacima olakšali korištenje zemlje i konsolidirali imanja. Peking time do 2020. godine želi udvostručiti prihode oko 750 milijuna ljudi koji žive od zemlje.
Tržišna ekonomija
Kina se od centralno planiranog sistema uvelike zatvorenog prema međunarodnoj trgovini preorijentirala na tržišno orijentiranu ekonomiju koja je dovela do snažnog rasta privatnog sektora i zemlju učinila jednim od najvažnijih globalnih ekonomskih igrača.