Jesu li milijunske kazne specijalistima koji napuštaju bolnicu prije ugovorenog roka reketarenje koje treba zaustaviti svim silama? Ili je riječ o legitimnom pravu bolnica koje žele zadržati kadar u koji su ulagale znanje i novac, o kojem izravno ovisi kvaliteta liječenja svih nas? Tu će dilemu sustav morati razriješiti vrlo brzo jer bi zahvaljujući okolnostima situacija mogla izmaknuti kontroli, a milijuni kuna brzo se pretvoriti u eure.
Osnovno pitanje na koje valja odgovoriti jest kakva korist od drakonskih kazni za specijaliste bjegunce? Mladi liječnici u većini hrvatskih bolnica, pogotovo daleko od gradskih središta, potpisuju ugovore kojim se obvezuju da će nakon specijalističkog staža od četiri godine u istoj bolnici raditi barem još toliko. Ako odu prije, bolnici plaćaju trošak specijalizacije, plaće za četiri, osam ili deset godina, trošak specijalista koji je trebao biti zaposlen na njihovu mjestu…, a iznos se kreće od pola milijuna do više od milijun kuna. Za liječnike kojima ostanak u bolnici odgovara milijunski iznosi samo su mrtvo slovo. No što je s onima koji su se na specijalizaciju uputili iz drugog grada u koji se kane vratiti, kojima bolnica jednostavno ne odgovara, dobili su bolju poslovnu ponudu, izmijenili privatne planove. Ovisno o osobnoj procjeni i okolnostima dio mladih specijalista ipak će napustiti bolnicu pristajući time na plaćanje kazne, dio ih dospijeva pred sud, a neki imaju sreće da im kazne plaćaju novi poslodavci. Oni drugi ostat će u bolnici koja im možda ne odgovara, odradit će silom prilika još tih četiri godine. I tu je kvaka jer praksa pokazuje da će većina doktora koja to poželi bolnicu napustiti kad-tad, prije ili nakon odrađenog ugovora. To bi mogao biti argument u korist zakonskog ukidanja restriktivnih ugovora da potražnja za specijalistima nije više nego očajnička, pa jedne bolnice reketare, a druge za velike pare kupuju doktore. No u gradovima poput Klenovnika, Siska ili Knina većina mladih liječnika ne vidi nikakav profesionalni, ali ni osobni izazov. Rješenje stoga treba tražiti daleko izvan “reket-bolnica”. Prva adresa je Ministarstvo zdravstva koje mora razvijati lokalne centre izvrsnosti, agresivno raditi na promociji liječničkog poziva te ako je potrebno uvozu specijalista. Ništa manje važna je uloga države u poticanju regionalnog razvoja koji će udahnuti život u krajeve iz koji odlaze i doktori i pacijenti.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.WHO traži stručnjake koji imaju uspjeha u primjeni OBRNUTE GENETIKE, a to su oni otkrili u laboratoriju, ali ne znaju kako primijeniti na svakom pacijentu. Uspjeli su samo vidjeti koji primjer te Prirodne metode, a kad su pokušali primijeniti na svakome – nisu mogli ponoviti taj proces.
Osnovana je Agencija za kvalitetu i akreditaciju u zdravstvu po uputama EU, ali su političari dali ”INSTRUKCIJE” kakva će pravila službeno biti priznata. Meni je objašnjeno da će i dalje vrijediti dostignuća zapadne medicine sa nekim dodacima istočnjačke medicine, da bi se i dalje moglo imati barem neki rezultat da se i dalje mogu kupovati skupi aparati, skupi lijekovi, i da se ide naprijed sa operacijama, transplantacijama i ostalo.
U novinama smo pročitali da je njegov prethodnik ugovorio u japanskoj firmi jedan aparat čija je cijena sto puta veća od stvarne cijene. U Saboru se postavilo pitanje ministru što se učinilo protiv te osobe, jer se radi o milijunima dolara. Aparat je ugovoren za oko 185 milijuna dolara, a stvarna cijena je sto puta manja. Gosp. ministar nije ništa odgovorio i o tome se više ne govori. To se lako može znati što znači za državu. Već godinama se u javnosti zna, da ta ista osoba naređuje što će se u zdravstvu ozakoniti. Pritisnuti od EU počeli su govoriti o REFORMI u zdravstvu, ali se opet desilo da je nekoliko sabornika prigovorilo na projekt REFORME, tvrdeći da to nije REFORMA, nego poskupljenje svih zdravstvenih usluga i otežavajuće za pacijente doći do USLUGA, a o KVALITETI LIJEČENJA se i ne govori.
Prilažem ZAKON o toj Agenciji. U prvom članku piše ono najvažnije.
Bolesnici su sve bolesniji, bolnice primaju i one za koje je jasno rečeno da za njihove bolesti nema lijeka. Pitamo: Ako nema lijeka zašto su primljeni na liječenje? Kakvo je to ”liječenje” godinama i pogoršava im se?
Ako dođem mehaničaru koji mi kaže da mi auto ne može popraviti, da li ću mu ga dati da radi eksperimente? ali će i on sam me odbiti da ga ne može popraviti.
Za auto mi ne bi bilo toliko žao, ali ću žaliti svoju majku, oca, sina kad ga budem morao pokopati, a liječnici su opravdani sa rečenicom: ”Mi smo učinili sve što smo mogli, a bolesnik je umro”. Da li pravedan Zakon može prihvatiti tu ispriku? Ne može, nakon što se ustanovilo da se u RH više od polovicu stanovnika obraća alternativnom liječenju, a u svijetu još i više. Ako je ovo demokratska država, onda je narod glasao da bježi od službene medicine, pa bi vlasti trebale razumijeti da narod želi nešto drugo. Osobito je to jasno nakon što su se članovi vlade i sam ministar obratili inozemstvu za liječenje. Koliko imaju povjerenja u svoje ”stručnjake”, a narod mora ići samo njima?
Zna se da alternativnim metodama nisu potrebni skupi aparati i lijekovi, operacije i transplantacije, umjetni kukovi itd. Znači da je to razlog zašto je u RH praktički zabranjeno alternativo liječenje, iako zakon ne zabranjuje. Dokaz je da kad pacijent u radnom odnosu odbije kemoterapiju ili bolničko liječenje, ne može dobiti bolovanje iako nije sposoban ići na posao (Kao Udruga, prilažem dokumente da se mora umrijeti, da se majci oduzimaju djeca).
Zdravstvo mora primijeniti alternativne metode koje su provjerene a ne da si mnoštvo bolesnika oduzima život i stvara probleme državi i obitelji? Vlasti u RH su prije 5 GOD. saznale da se mogu spriječiti umiranja ljudi, da se uništava radna snaga, da si psihički bolesnici oduzimaju život, ali su odlučili da je bolje dijeliti svi zajedno provizije i novac od napuhanih računa. Koliko je umrlo u tih godina, a u svijetu koliko milijuni ljudi je nestalo ili se ”LIJEČI” godinama i umrlo ili se za njih traži zakonska EUTANAZIJA a istražuju se lijekovi koji će im malo olakšati da umru, a mi nudimo da ozdrave?
Mi nudimo PRIRODNA OZDRAVLJENJA bez trošenja tolikog novca.
Ta sramota pred ljudima i pred Božjim Zakonima treba da se otkloni.
Giovanni Garbin
Nažalost nije više formula 4+4 (4 godine specijalizacije, pa 4 godine obaveznog odrađivanja) nego 4 ili 5 + 2×4 ili 2×5 (dakle ako specijalizacija traje 4 godine, odrađuje se 8, ako traje 5 onda 10 godina) s tim da se iznos ne smanjuje do kraja roka tj. svejedno je da li je netko odradio 9,5 godina od 10 ili samo npr. jednu.
Iako mi nije jasno zašto bi liječnik morao vratiti sve plaće ako ih je pošteno zaradio svojom satnicom (uz stotine neplaćenih sati, desetke neiskorištenih slobodnih dana). Mislim da bi se takav način “reketarenja” morao pravno pobiti.
svaka čast, osobito na pojmu “reket bolnica” ; ja bih još dodao LEGALNA reket bolnica
Pozdrav od jednog izreketarenog
Uključite se u raspravu