Prije dvije i pol godine predsjednik američke kompanije Overstock.com Patrick Byrne zamoljen je da napiše uvodnik za The Wall Street Journal o temi raširenih burzovnih manipulacija, uključujući agresivnu prodaju dionica bez pokrića i njihovih posljedica za američko financijsko tržište. Napisani tekst urednik nije htio, ili smio, objaviti. “Jedan od urednika The Journala zamolio me da to napišem, no ja sam ga upozorio da mu neće dopustiti da to objavi”, rekao je Byrne britanskom The Registeru. “On me je uvjeravao da nitko osim njega nema nadzora nad sadržajem uvodnika, pa sam napisao članak. Nakon nekoliko dana javio mi se i rekao da doista ne smije objaviti ni taj ni bilo koji drugi moj tekst”, kazao je. Tek je koncem rujna Byrneov članak, dopunjen svježim podacima, ugledao svjetlo dana, ali ne u The Journalu, nego u Forbesu. Neformalni je “embargo” s članka skinut zato što je Komisija za vrijednosne papire (Security and Exchange Commission, SEC) izrijekom zabranila praksu prodaje dionica bez pokrića.

Obmanuti ulagači
Byrneov tekst govori o “naked short saleu”, prodaji dionica koje broker ne posjeduje niti zna kako doći do njih. Byrne smatra da je prodaja fiktivnih dionica uvelike odgovorna za aktualnu financijsku krizu, u kojoj neki analitičari naziru ponavljanje Velike depresije. Kod tradicionalne kratkoročne prodaje (“short salea”) trgovci posude ili rezerviraju tuđe dionice i prodaju ih, procjenjujući da im je cijena prenapuhana i da će pasti. “Naked short sale” (doslovno: ogoljena kratkoročna prodaja) djeluje prema istom principu osim što trgovac, bez znanja kupca-ulagača, uopće ne pribavlja dionice. Trgovac ih prodaje, ali ih ne isporučuje kupcu, nego u sustav unosi zadužnicu (IOU). Najzanimljivije je da sustav ne razlikuje stvarne dionice od zadužnica. “Čak i na izvještaju koji dobiva ulagač piše da su mu prodane dionice iako mu je prodavač uvalio samo zadužnice”, nastavlja Byrne. Prošlog ljeta neisporučene su dionice, odnosno zadužnice koje ih nadomještaju, preplavile su četiri diva s Wall Streeta, koji su se s mukom održavali na životu: investicijske banke Lehman Brothers i Merrill Lynch i hipotekarne banke Fannie Mae i Freddie Mac. Polovicom srpnja SEC je privremeno zabranio nepokrivenu prodaju dionica devetnaest kompanija, uključujući četiri spomenute. Privremena je zabrana istekla sredinom kolovoza nakon čega je Lehman Brothers prijavio bankrot, dok je Merrill Lynch usisan u Bank of America, a američka vlada preuzela je Fannie i Freddie. Napokon je 17. rujna SEC trajno zabranio trgovanje bez pokrića, dakle dionicama koje broker prethodno nije pribavio ili rezervirao. Tek je nakon dugoodgađane SEC-ove intervencije poslovni tisak priznao da rašireno i namjerno trgovanje fantomskim dionicama može umjetno spustiti cijenu dionica, preplavljujući tržište s vrijednosnim papirima koji su u biti krivotvoreni.

Upozorenja
Prije toga su godinama poslovni mediji ignorirali upozorenja Patricka Byrnea, a neki su novinari, osobito kolumnist Forbesa i BusinessWeeka Gary Weiss, oslikavali Byrnea kao neznalicu. Byrne je odavna tvrdio da su mediji odbacivali njegove stavove dobrim dijelom zbog Wikipedijina članka o “naked short saleu”, koji je kontrolirao i uređivao osobno Weiss, skrivajući se iza raznih korisničkih profila. Dotični je novinar vjerojatno bio povezan s brokerima i fondovima koji su se bavili prodajom fantomskih dionica te je imao opipljivog motiva da formira javno mišljenje putem “besplatne enciklopedije koju svatko može uređivati”. Wikipedia je, dakako, podložna manipulacijama i sabotažama kao što je pokazala sabotaža članka o prodaji dionica bez pokrića. “Što god novinari govorili o vjerodostojnosti Wikipedije, masovno je koriste kao izvor podataka. Ne vjerujem da su mnogi odustali od objave mog teksta o toj temi nakon što su pročitali Wikipediju, čiji je opis ‘naked short salea’ potpuno odvojen od stvarnosti”, zaključio je Byrne. Optužen za manipulaciju Wikipedije, Gary Weiss je najprije nijekao da je uopće uređivao stranice encikplodije, no anonimni su izvori (moguće iz same Wikipedije) Byrneu i The Registeru poslali kopije e-pošte iz kojih se vidi da je obrađivao članke ne samo o “naked short saleu” nego i o samom Patricku Byrneu i njegovoj kompaniji Overstock. Te je radnje izvodio od siječnja 2006. do ožujka 2008. godine pod nadimkom Mantamoreland, koristeći ponekad računala iz financijske institucije Depository Trust & Clearing Corporation (DTCC) koja nadzire trgovinu dionicama na Wall Streetu, ali koja je u vlasništvu investicijskih banaka u čijem je interesu da se istina o “naked short saleu “ne pročuje. U međuvremenu je Wikipedia blokirala daljnje promjene članka o trgovanju dionicama bez pokrića, ostavivši kompromisnu verziju teksta, koji uz osudu te burzovne manipulacije iznosi i tolerantna stajališta.

Činjenice

Prodaj skupo, kupi jeftino
“Short sale” termin je koji označava prodaju posuđenih ili rezerviranih dionica u očekivanju da će im vrijednost pasti. Dogodi li se očekivani pad cijene, trgovac zarađuje tako što na tržištu naknadno, po sniženoj cijeni, kupi jednak broj dionica radi povrata vlasniku od kojeg ih je posudio. Ako dionice porastu, tada je trgovac na gubitku jer ih mora nabaviti po cijeni većoj od one koju je ostvario prodajom. Ovakva trgovina suprotna je uobičajenoj strategiji ulaganja u kapital pri kojoj ulagač dionice drži dugoročno u nadi da će im vrijednost porasti (engl. going long).

Nepostojeće dionice“
Naked short sale” je varijanta kratkoročne trgovine u kojoj trgovac nudi dionice kojima uopće ne raspolaže niti uopće zna hoće li ih od koga moći pribaviti da bi ih mogao isporučiti kupcu. “Naked short sale”, prodaja de facto nepostojećih dionica, odgovorna je doslovno za milijarde neisporučenih plaćenih dionica. Ponekad je neuspjeh u isporuci dionica (engl. fail to deliver) posljedica nemogućnosti trgovca da na tržištu pronađe dionice čiju je prodaju već ugovorio s kupcem. U nekim drugim slučajevima isporuka dionica je neuspješna zato što trgovac nije namjeravao pribaviti ponuđene dionice, nego je od početka trgovao “zrakom”, krivotvorinama.