Iako je većinski vlasnik Actavisa Thor Bjorgolfsson za sada navodno ipak odlučio zadržati kontrolni paket dionica islandskog proizvođača generičkih lijekova a ostatak vratiti na burzu, preuzimanje Actavisa i dalje je opcija od koje analitičari tržišta ne odustaju, barem kad su u pitanju nešto dugoročnije prognoze. Iako su u farmaceutskoj industriji danas moguće brojne kombinacije, najizglednije je da će se preuzimanje dogoditi u sferi generike.

Izraelska Teva, koja je nedavno preuzela američki Barr, pritom se gotovo nameće kao prva na listi kupaca, no ne isključuje se ni mogućnost da Islanđane preuzme njemačka Stada koja je i te kako zainteresirana za jači proboj izvan zapadnoeuropskog, odnosno njemačkog tržišta. Istodobno, zanimljivo je da se prije desetak dana opet počelo šuškati da Teva ipak pregovara o preuzimanju Stade, što je u kolovozu uprava Stade javno demantirala. Doduše, dio analitičara oprezan je u prognozama da će Actavis u idućoj godini promijeniti vlasnika, o čemu se počelo pričati nakon što je Bjorgolfssonov Novator ovaj mjesec pretrpio udarac s propašću islandske banke Landsbanki u kojoj je Actavisov vlasnik imao udio od 43 posto. I prije nego li se zahuktala financijska kriza, Novator je angažirao savjetničku kuću Merrill Lynch, a kao najizglednija opcija spominje se prodaja Actavisa za oko 8 milijardi dolara strateškom partneru. Prvi Bjorgolfssonov korak, doduše, najvjerojatnije će biti zadržavanje kontrolnog paketa, što prema mišljenju nekih analitičara pokazuje da islandski milijarder još nije odustao od Actavisa. Uostalom, prodaja strateškom partneru Bjorgolfssonu bi donijela mnogo više novca nego ponudom na burzi. Štoviše, dio analitičara vjeruje da je sa smirivanjem krize moguće čak i daljnje širenje te tvrtke, pa tek potom eventualno traženje strateškog partnera. Actavis je u proteklih nekoliko godina izvršio niz preuzimanja koja je realizirao visokim zaduživanjem, i trenutno ima vrlo šaroliku “košaricu” tvrtki, no sustav je, tvrde upućeni, još uvijek u priličnom kaosu. Actavis nije obavio integraciju svih svojih akvizicija, što je vrlo zahtjevan i skup posao, tako da, primjerice, na nekoliko proizvodnih lokacija proizvodi jednake proizvode. Actavis je kupovao u Rumunjskoj, Indiji, Bugarskoj, Mađarskoj, ali i Danskoj i Americi, tako da će budući kupac teško moći ocijeniti što mu Islanđani zapravo mogu ponuditi, kako kad je u pitanju tržište, tako i u pitanju kvalitete i strategije razvoja. Kupca stoga čeka mnogo posla. Teva, s druge strane, dobar dio istočnog tržišta, kojim Actavis obiluje, dobila je u Plivi čiji je vlasnik Barr. Zapadno tržište, odnosno pripajanje Stade Izraelcima je sada mnogo interesantnije, uostalom, Teva već ima dovoljno jeftinijih proizvodnih lokacija da bi joj trebali Actavisovi pogoni u, recimo, Bugarskoj. Dio analitičara sklon je stoga spekulirati da bi se Tevi više isplatilo Actavis prepustiti Stadi, zajedno s odrađivanjem prljavog posla integracije poslovanja, pa potom preuzeti obje muhe jednim udarcem. Nije, uostalom, isključeno da je potiho vrlo sličnu stvar Teva odigrala preuzimanjem Barra nakon što su Amerikanci kupili Plivu.