Priroda je tvrdoglava. Ona ne voli da se u nju miješa. Istrenirajte je da odustane od drevne navike i uskoro će se vratiti na stare obrasce. Na primjer, kako možete učiniti travu s livade pogodnijom za pretvaranje u šećer? Kako možete mutirati bakterije Escherichie coli da bi spremno pretvorile taj šećer u gorivo? Kako, ukratko, možete pretvoriti usitnjene biljke u zrakoplovno gorivo kojim možete odletjeti u Pariz?

Deseci privatnih kompanija i laboratorija koje financira vlada pokušavaju odgovoriti na ta pitanja. Ovogodišnji šokovi cijene nafte i strahovanja zbog globalnog zatopljavanja su udahnuli nov život potrazi za najboljim tekućim gorivom – onom koje je čisto, jeftino, lako za proizvodnju i ne natječe se s zalihama hrane. Prirodi su trebali milijuni godina da pretvori mrtve mikroorganizme u naftu i plin. Znanstvenici sada žele prevariti prirodu u smanjivanje tog vremenskog roka na dan ili dva. Jay Keasling, poznati mikrobiolog koji upravlja novim Joint BioEnergy Institutom koji financira vlada, ukratko je opisao taj izazov: “Moramo pronaći način da udomaćimo prirodu kako bi mogli stvarati energiju od otpada.” Uspjeh će zahtijevati znanstvena otkrića na svakom koraku, od konstruiranja savršenih polaznih materijala do pronalaženja idealnog mikroba za pretvaranje te sirovine u gorivo. Federalna vlada želi da proizvodnja biogoriva zamijeni četvrtinu potrošenog benzina u Americi do 2025. godine. Američke tvornice etanola na bazi kukuruza sada proizvode oko 6,5 milijardi galona godišnje – malo više od 2 posto potrošnje benzina u zemlji. Ali nedostaci etanola su dobro poznati, a od njih nije najmanji činjenica da je za njegovu proizvodnju potrebna ogromna količina energije. Keaslingov laboratorij cilja na nešto daleko bolje: pomodni ugljikovodik stvoren od biomase. Prednosti čistog biogoriva su brojne. Vlada predviđa da bi SAD mogao prikupiti 1,3 milijarde tona sirovina od biomase godišnje, u rasponu od posebnih vrsta trave do drvenih ivera. Za razliku od etanola, gorivo bi također bilo direktna alternativa za benzin i prodavalo bi se na istim benzinskim stanicama. Stvoriti ga, ipak, zahtijeva ozbiljno kemijanje. Opće su poznate teškoće pri razbijanju celuloznih biljaka na elemente. To možete postići s komercijalnim enzimima, ali uz ogromne troškove. Čak i tada fermentiranje šećera koji preostaju tradicionalnom metodom stvara etanol, a ne sintetički benzin koji je prioritet. Prema tome, kako se poigrati prirodom da bi se proizvodnja tih goriva učinila lakšom i time isplativom? To je izazov koji je Služba za energiju stavila pred Nacionalni laboratorij Lawrence Berkley, koji upravlja Keaslingovim svjetlucavim novim institutom.