EN DE

Hrvatska daleko od bankarskog ulagačkog raja

Autor: Jadranka Dozan
30. rujan 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Među važnijim ‘krivcima’ za pad povrata na kapital za ulagače u HUB-u smatraju visoke regulatorne troškove.

Objave ovogodišnjih rezultata banaka u medijima najčešće su pratile opaske o tome koliko su banke povećale dobit, no istodobno je prvi put u ovom desetljeću profitabilnost banaka mjerena povratom na kapital (ROE) pala na jednoznamenkastu vrijednost. U prvom ovogodišnjem kvartalu ROE je na razini bankovnog sektora dosegnuo najnižih 9,8 posto. Baveći se u najnovijem izdanju Analiza Hrvatske udruge banaka upravo pitanjem (pada) profitabilnosti banaka, autori analize (a za HUB ih već poslovično radi tim Velimira Šonje iz Arhivanalitike) ističu da se u samo tri godine hrvatski bankovni sustav pretvorio u jedan od najmanje atraktivnih bankovnih sustava za ulaganja u Europi. Takvu trendu profitabilnosti više je razloga, ali u HUB-u, kao i prije godinu dana, posebno ističu utjecaj iznimno visokog regulatornog troška. Zbog poskupljenja drugih izvora financiranja vlasnici banaka u većoj su mjeri umjesto (inozemnog) zaduživanja posezali za dokapitalizacijama, a takva podrška rastu poslovanja izravno narušava pokazatelje profitabilnosti kapitala. Rezultat toga danas je činjenica da banke u Hrvatskoj imaju natprosječne omjere kapitala i aktive.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Otporni na potrese
U uvjetima globalne nestabilnosti na financijskim tržištima dobra kapitaliziranost ulijeva sigurnost i bankarski sektor čini otpornim na potrese, ali same vlasnike banaka to ne čini jako sretnima s aspekta profitabilnosti njihovih uloga. Padu profitabilnosti posljednje dvije godine pridonosi, dakako, i rast kamatnih stopa na svjetskom tržištu, a nisu ga uspjela kompenzirati ni stalna poboljšanja pokazatelja troškovne efikasnosti kojima su se banke jače okrenule u takvoj situaciji. Posljedice pada stope dobiti teško je predvidjeti, priznaju u HUB-u. Osim što niža očekivana dobit znači povećan rizik glede mogućnosti privlačenja novoga kapitala u bankovni sektor, upitno je, kažu, “hoće li uz ovako niske očekivane povrate domaći ili strani privatni ulagači u budućnosti biti spremni ulagati u hrvatski bankovni sustav”. A kao i u nekoliko navrata prije, u Udruzi banaka kao jedno od rješenja s brzim efektima nude zahvat u sustav bankovne regulacije. “Ako se pokaže da niska očekivana dobit počinje proizvoditi negativne učinke na ukupnu financijsku stabilnost, time se brzo može promijeniti očekivana stopa povrata na kapital uložen u bankarstvo”. Pojednostavljeno, time se priziva omekšavanje regulatornih zahtjeva Hrvatske narodne banke. Koliko je to u kratkom roku izgledno, možda dovoljno govori posljednja promjena u sustavu obvezne pričuve banaka, kojom se gotovina iz blagajni banaka isključuje iz obvezne pričuve. Ona, naime, više neće biti uključena u likvidna kunska potraživanja kojima se može održavati kunski dio obvezne pričuve. Efekt te promjene procjenjuje se na oko 2,6 milijardi kuna, za koliko bi banke trebale povećati izdvojena sredstva kod HNB-a.

Objave ovogodišnjih rezultata banaka u medijima najčešće su pratile opaske o tome koliko su banke povećale dobit, no istodobno je prvi put u ovom desetljeću profitabilnost banaka mjerena povratom na kapital (ROE) pala na jednoznamenkastu vrijednost. U prvom ovogodišnjem kvartalu ROE je na razini bankovnog sektora dosegnuo najnižih 9,8 posto. Baveći se u najnovijem izdanju Analiza Hrvatske udruge banaka upravo pitanjem (pada) profitabilnosti banaka, autori analize (a za HUB ih već poslovično radi tim Velimira Šonje iz Arhivanalitike) ističu da se u samo tri godine hrvatski bankovni sustav pretvorio u jedan od najmanje atraktivnih bankovnih sustava za ulaganja u Europi. Takvu trendu profitabilnosti više je razloga, ali u HUB-u, kao i prije godinu dana, posebno ističu utjecaj iznimno visokog regulatornog troška. Zbog poskupljenja drugih izvora financiranja vlasnici banaka u većoj su mjeri umjesto (inozemnog) zaduživanja posezali za dokapitalizacijama, a takva podrška rastu poslovanja izravno narušava pokazatelje profitabilnosti kapitala. Rezultat toga danas je činjenica da banke u Hrvatskoj imaju natprosječne omjere kapitala i aktive.

Otporni na potrese
U uvjetima globalne nestabilnosti na financijskim tržištima dobra kapitaliziranost ulijeva sigurnost i bankarski sektor čini otpornim na potrese, ali same vlasnike banaka to ne čini jako sretnima s aspekta profitabilnosti njihovih uloga. Padu profitabilnosti posljednje dvije godine pridonosi, dakako, i rast kamatnih stopa na svjetskom tržištu, a nisu ga uspjela kompenzirati ni stalna poboljšanja pokazatelja troškovne efikasnosti kojima su se banke jače okrenule u takvoj situaciji. Posljedice pada stope dobiti teško je predvidjeti, priznaju u HUB-u. Osim što niža očekivana dobit znači povećan rizik glede mogućnosti privlačenja novoga kapitala u bankovni sektor, upitno je, kažu, “hoće li uz ovako niske očekivane povrate domaći ili strani privatni ulagači u budućnosti biti spremni ulagati u hrvatski bankovni sustav”. A kao i u nekoliko navrata prije, u Udruzi banaka kao jedno od rješenja s brzim efektima nude zahvat u sustav bankovne regulacije. “Ako se pokaže da niska očekivana dobit počinje proizvoditi negativne učinke na ukupnu financijsku stabilnost, time se brzo može promijeniti očekivana stopa povrata na kapital uložen u bankarstvo”. Pojednostavljeno, time se priziva omekšavanje regulatornih zahtjeva Hrvatske narodne banke. Koliko je to u kratkom roku izgledno, možda dovoljno govori posljednja promjena u sustavu obvezne pričuve banaka, kojom se gotovina iz blagajni banaka isključuje iz obvezne pričuve. Ona, naime, više neće biti uključena u likvidna kunska potraživanja kojima se može održavati kunski dio obvezne pričuve. Efekt te promjene procjenjuje se na oko 2,6 milijardi kuna, za koliko bi banke trebale povećati izdvojena sredstva kod HNB-a.




Zlatna vremena
Kad je pak posrijedi atraktivnost ulaganja u bankarski biznis, niz je domaćih vlasnika banaka koji je proteklih godina razmatrao prodaju jačem strateškom investitoru već itekako osjetio da su “zlatna vremena” prošlost. Mnogi od njih zacijelo se danas sa žaljenjem prisjećaju da su prije koju godinu odbili znatno bolju cijenu. Padajući trend stope profitabilnosti banaka ne predstavlja problem ako se takav trend profilira na rastućem i perspektivnom tržištu. Međutim, na stagnantnom tržištu takav trend može predstavljati problem jer se motiv vlasnika i potencijalnih ulagatelja za reinvestiranje dobiti i nova ulaganja u bankovni biznis smanjuje ili čak potpuno nestaje. Ističući to analitičari dodaju kako pokazatelji ukazuju na to da se hrvatski bankovni sustav u ovom trenutku nalazi upravo u tom stagnantnom scenariju. Znakovite promjene trenda profitabilnosti uslijedile su od kraja 2006. godine kad su se pokazatelji povrata na kapital i povrata na aktivu (ROA) “razišli”. ROA se otada zadržao između 1,2 i 1,4 posto, no ROE je nastavio pad; sa 12,8 posto u trećem kvartalu 2006. u prvom ovogodišnjem je pao na minimalnih 9,8 posto. U tom razdoblju omjer operativnih troškova i prihoda dodatno je smanjen (na 51 posto), što znači da je ublažavajuće djelovao na pad profitabilnosti. Rast troškovne efikasnosti dijelom je posljedica stalnog rasta udjela kredita, odnosno kamatonosne aktive u ukupnoj aktivi banaka. Udjel neto kamatnog prihoda u ukupnoj operativnoj dobiti hrvatskih banaka kreće se oko 68 posto i ta (stabilna) veličina predstavlja glavnu odrednicu profitabilnosti hrvatskih banaka. Neto kamatne marže pritom su tijekom cijelog desetljeća u padu, što također stvara stalan pritisak na profitabilnost, to prije što od kraja 2006., prema nalazima Analize, prosječne pasivne kamatne stope rastu brže od aktivnih. Kraj 2006. ujedno je bio i kraj razdoblja brze kreditne ekspanzije. Na kraju drugog tromjesečja stopa rasta kredita bila je 26 posto, dok se u drugom kvartalu 2008. bilježi godišnji porast od 11 posto. Prema ocjeni analitičara, veza između usporavanja kreditne ekspanzije i pada profitabilnosti zasad može imati tek kratkoročne prolazne učinke, ali to ne znači da nastavak usporavanja neće imati i dugoročne učinke na profitabilnost. Trenutačno je zasigurno naglašeniji pozitivan aspekt tog trenda, a to je dobra kapitaliziranost banaka koja znači i veću otpornost na manifestacije rizika i na krize. U Europi nema bankovnog sustava koji bi bio otporniji na krizu jer nema bankovnoga sustava s tako visokim kapitalnim omjerom kao u Hrvatskoj, kažu analitičari. Međutim, dodaju i kako visok omjer kapitala može oslabiti oprez i umanjiti motive banaka da ulažu u upravljanje rizicima. Mala očekivana dobit nije privlačna za kapitalna ulaganja bez kojih nema održive kreditne ekspanzije, zaključuje se u analizi.

Trendovi

Pad povrata na kapital
Banke ove godine prvi put bilježe jednoznamenkastu stopu povrata na kapital (ROE 9,8 posto), dok se povrat na aktivu kreće između 1,2 i 1,4 posto. U HUB-ovim analizama glavni uzrok pada ROE nakon 2006. vidi se u pojačanom angažiranju kapitala zbog troškova regulacije.
Kapital vs. inozaduženje
Regulatorni zahtjevi poskupjeli su druge inozemne izvore financiranja pa se vlasnicima banaka više isplatilo kreditnu ekspanziju podržati kroz uzimanje novog kapitala nego zaduživanjem u inozemstvu. Banke u Hrvatskoj danas prednjače omjerom kapitala i aktive.




Autor: Jadranka Dozan
30. rujan 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close