Ako žarko želite idealistički duh međunarodne suradnje, porazgovarajte sa šefom multinacionalne kompanije tržišta u razvoju.

Možda ne sa šefom Gazproma, koji se ponašao kao produžena ruka ruske vlade, ali pokušajte s predsjednikom odbora Lenova, Yang Yuanquingom, koji je preselio svoju obitelj u Sjevernu Karolinu kako bi produbio svoje razumijevanje američke kulture radi bolje integracije svojih kineskih i američkih radnika. Ili s Lakshmi Mittalom, indijskim šefom Arcelor Mittala koji živi u Londonu, te tvrdi da se njegov multinacionalni tim rukovoditelja slaže toliko dobro da ponekad zaboravi da su u sobi zastupljene različite nacionalnosti i vjeruje da njegova kompanija nema nacionalnu pripadnost, nego je “uistinu globalna”. Lenovo i Arcelor Mittal predvodnici su nove faze u evoluciji multinacionalnih korporacija. U početku, kompanije su otvarale prekomorske prodajne urede kako bi nadgledale izvoz robe izrađene u matičnoj zemlji. Nakon toga su gradile male inozemne replike svojih glavnih pogona kako bi opskrbljivao lokalnu potražnju. Danas je cilj stvoriti ono što Sam Palmisano, šef IBM-a, naziva “globalnim integriranim poduzećem” – jedinstvenu kompaniju kojoj se ishodište posla nalazi ondje gdje je najefikasnije. Za poslovne rukovoditelje građenje kompanije koja je savršeno integrirana kroz nekoliko vremenskih zona i kultura predstavlja zastrašujuće prepreke. Umjesto da se skupljaju zajedno u zgradi uprave u Armonku ili Millbanku, visoki rukovoditelji sve će više biti razasuti diljem svijeta zbog čega će morati naučiti neke nove trikove. Kako, na primjer, postići povezanost između virtualnih timova radnika? Čini se da je odgovor provođenje mnogo vremena u razgovorima – kao i na čudnim poslasticama. MySQL, on-line kompanija koja se bavi bazama podataka, održava virtualne božićne zabave u kojima timovi diljem svijeta igraju igre i razmjenjuju virtualne poklone. A što s nadilaženjem svih tih neugodnih kulturnih razlika? Lenovo je, na primjer, moralo poticati inače povučene kineske radnike da govore iskreno na sastancima s američkim kolegama. Neki ljudi pretpostavljaju da multinacionalne kompanije bez država neizbježno izgube sve standarde u utrci za što nižim troškovima. Istina je da multinacionalne kompanije obično imaju potragu za najnižim porezima, ali u ostalome obično inzistiraju na dobrom ponašanju. Ohrabrujuće, kompanije iz tržišta u razvoju otkrivaju da globalno integrirana kompanija mora imati jedinstvenu kulturu i da je najbolji način da se ona kultivira postavljanje najviših etičkih standarda unutar kompanije kao normu za sve, bez obzira gdje rade.